Sporadične teme otupljuju oštricu da ne pogađa pravu metu

Brojčanik neumitno niže crne brojke. Zbog brzine kojom se okreće, teško je biti sasvim precizan. Prvi put memorirao sam ga u prošli ponedjeljak, kad je na displeju brojka prešla sumu od 350.000 tisuća. Dok ovo pišem, očitavam brojku 353.356. Kad vi budete ovo čitali, na tom brojčaniku već će ta brojka, zacijelo, biti veća od 360.000 tisuća! To je brojčanik na brojilu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Vrti se brže i od onog koji nam mjeri potrošnju struje ili vode. No, na njegovu brzinu vrtnje možemo utjecati smanjenjem potrošenih količina. Nažalost, kod Zavoda za zapošljavanje zasad se još ne nazire kako barem usporiti, ako se već ne može zaustaviti rast broja nezaposlenih. Svakodnevno ih je nešto manje od tisuću novih!
Za svo to vrijeme hrvatskom se društvu serviraju daleko manje važne teme kojima se narod zaokuplja i ne usmjerava oštricu kritike u pravu metu. Već se mjesecima bavimo je li brak životna zajednica muškarca i žene, kao da se to ne podrazumijeva samo po sebi, pa ćemo time biti zabavljani sve do kraja mjeseca i tog famoznog referenduma. Usporedno se cijela Hrvatska mora očitovati o dvojezičnosti i ćirilici u Vukovaru. Bili smo i svjedoci grubog ponižavanja najviših državnih dužnosnika na dan u kojem je cijela Hrvatska obilježavala žrtvu Vukovara koja je, među ostalim, omogućila stvaranje neovisne države, a samim time i demokratski izbor njezinog vodstva. Stoga, slagali se s konkretnim aktualnim nositeljima najviših dužnosti u državi ili ne, već pristojnosti radi, trebalo bi poštovati institute predsjednika države, Hrvatskog sabora i Hrvatske vlade, a ono što im se zamjera i spočitava pokušati rješavati putem sustava.

„Ustaša“ Đo svjetski hit

Kao šlag na tortu masovnog bavljenja manje važnim stvarima, eto ti australskog Hrvata i nogometnog reprezentativca Josipa Đoa Šimunića koji je, optužili ga, raspirivao rasnu mržnju, pa veliča ustaštvo, a valjda priziva i Nezavisnu Državu Hrvatsku. Pune su ga naslovnice novina i informativne emisije naših televizija. Naravno, kad nešto ima takvav medijski odjek, požurili to objaviti i stranci. Tako se, umjesto slavlja plasmana naše nogometne vrste na svjetsku smotru u Brazilu, sve svelo na „ustašu“ Šimunića. Naravno, bio je to neprimjeren način na koji se kanio zahvaliti publici u Maksimiru. Njegov je najveći krimen što je jedini solirao pokličem „Za dom!“, a publika mu uzvraćala: „Spremni!“ koji je za utakmice protiv Islanda odjekivao tribinama maksimirskog stadiona. A na njima je bilo 22.612 gledatelja! Mogla bi se skupiti lijepa svota da se od svakog od njih naplati po 25.000 kuna, s koliko je za počinjeni prekršaj, kako je to ocijenilo Državno odvjetništvo, kažnjen Đo Šimunić.
Sada nam, po ubrzanom postupku, predstoje promjene Ustava RH, pa ćemo i time biti zaokupljeni. Uslijedile su kao SDP-ov odgovor na tzv. Lex Perković i nezastarijevanje teških ubojstava, premda je prvobitno bilo najavljeno samo politički motiviranih ubojstava. No, političke stranke, od kojih se očekuje podrška izglasavanju ustavnih promjena, iznijele su i svoje prijedloge za ugradbu u Ustav. Najkonkretniji su bili Hrvatski laburisti čiji je predsjednik Dragutin Lesar iskoristio ovu prigodu da se napokon tim najvišim državnim aktom utvrde pravila za provođenje referenduma. Na tome ustrajava već godinama, a upravo aktualni referendum o braku pokazuje da su se pravila trebala već odavna donijeti. Ne čudi, stoga, što su njegovi prijedlozi prihvaćeni, pa će se naći u konačnom tekstu ustavnih promjena. Među značajnijim odredbama je da, umjesto sadašnjih 10 posto od ukupnog broja birača, dakle, oko 450.000, za raspisivanje referenduma na državnoj razini treba prikupiti 200.000 potpisa. No, da bi rezultat bio pravovaljan, odredit će se postotak od ukupnog broja birača s popisa koji moraju glasati za referendumsko pitanje. Najvjerojatnije će to biti 35 posto. Laburisti su zatražili da se uvrste i teme o kojima se na referendumu ne može odlučivati. Ovim ćemo se još baviti jer bi se među promjenama Ustava mogla naći i odrednica o regionalnoj samoupravi, a o tome bi se morala očitovati i Međimurska županija. Da ne bude prekasno jer… nismo znali.

„Prekvalificirana“ zbog visoke spreme

A ja, priznajem, nisam znao da stručnjak višeg ranga ne može obavljati posao nižeg ranga. No, da je tome tako, osobno svjedočim jer se događa u mom obiteljskom okruženju. Javlja se nezaposlena osoba visoke stručne spreme na natječaj za radno mjesto višeg savjetnika u Područnom uredu Čakovec Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Dobiva pisanu obavijest: „Ne ispunjavate propisane uvjete iz natječaja, i niste pozvani na testiranje.“ Zašto ne udovoljava uvjetima kad ima VSS traženog smjera i dovoljno godina radnog staža? Na pisani upit, stiže odgovor iz Područnog ureda HZMO-a: „U natječaju je bilo navedeno da se traži viša stručna sprema. Obzirom da ste vi diplomirana informatičarka, imate visoku stručnu spremu, pa ste PREKVALIFICIRANI (doslovni citat, op.a.) za radno mjesto na koje ste se prijavili u natječaju, te stoga niste pozvani na pismeni dio ispita“, odgovorili su bez ikakvog okolišanja iz HZMO-a. Ako to propisi kažu, neka je tako, koliko god ispada glupo jer, ne mogu si zamisliti, da, primjerice, novinar s visokom stručnom spremom ne može obavljati novinarski posao za koji je propisana viša ili srednja sprema! Da je obrnuto, razumljivo je, ali… Vrlo često, možda i prečesto, natječaji se raspisuju, a u njima samo još nedostaje konkretno ime i prezime. Ono je već unaprijed poznato. No, ne kažem da je tako bilo i u ovom slučaju.

Umjesto P.S.-a

Dopao mi u ruke tvornički bilten Građevnog kombinata Međimurje iz 1980. godine. Piše da su u prethodnom mjesecu primljena nova 172 radnika, pa ih sada (u mjesecu svibnju) u Kombinatu radi ukupno 6.876! Ljudi moji, pa to je samo nešto manje od današnjeg broja nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje u Čakovcu. U biltenu dalje slijedi specifikacija zaposlenih po pojedinim djelatnostima kombinata: Visokogradnja zapošljava 2.460 radnika, Tesari i pilana 695, Niskogradnja 385, Hidrotehnika 341, Beton i separacija šljunka 323, koliko i Ciglane, Transport 262, Metalne konstrukcije 229, etc. U Zajedničkim službama bilo je 387 zaposlenih. Tada je u kombinatu bio ukupno 21 OOUR (osnovna organizacija udruženog rada) koji su devedesetih godina pretvorbom privatizirani i postali zasebna dionička društva. Na prste jedne ruke mogu se nabrojiti ona koja su preživjela. Većina je završila u stečaju, s velikim gubicima i otpuštenim radnicima.