Stara koka, masna juha!? A gdje to?

Uzalud trud turističkih zajednica kontinentalne Hrvatske u smišljanju ponude koja bi se mogla nositi s ponudom koju zapljuskuje more... Smišljaju manifestacije, enogastro mamce... Jer, što se više trude, "država" ih sve više okiva propisima (koji se i ne primjenjuju svuda jednako, op.a.).

Naime, kaj? U Međimurju imamo restorane koji su stekli titule "Međimurski gurman" i "Zlatni gurman" ocjenama "tajnog gosta" bez znanja ugostitelja ga se ocjenjuje. A Rudi Grula, operativac Turističke zajednice Međimurja najavljuje sada i moguću kategoriju "Zeleni gurman" za restorane. A što je to? To je još malo više, ponuda koja podrazumijeva jela pripremljena od domaćih namirnica – povrća, voća, tjestenina, mesa, jaja iz "prirodnog uzgoja".

Ostvarivo? Teško, evo i zašto: "pravilnikom o mjerama prilagodbe zahtjevima propisa o hrani životinjskog podrijetla" mala su obiteljska gospodarstva zapravo onemogućena izravno poslovati s ugostiteljima. Na primjer, ako malo gospodarstvo i ima svoj "objekt za klanje malih papkara", iz tog se objekta (recimo jaretina, janjentina) meso može isključivo pripremati za vlastitu ponudu, za "seoski turizam". U restoran put vodi samo kroz "ovlaštenu klaonicu registriranu za...", dakle uz uslužno klanje, a slično je i s mlijekom. Zbog gluposti u propisima propala je (ne tako davno) ideja "šalica mlijeka za svakog učenika s farme u susjedstvu", jer farmer (po propisu) može mlijeko voziti do mljekomata na sanitarno dopustiv način, ali takav isti način nije "dovoljno dobar" za otpremu u školu!?

Ili, koja će se to "ovlaštena klaonica" baktati s "uslužnim klanjem" pet na dvorištu uzgojenih, tustih starih koka, da bi se svatovima skuhala "masna juha"? Skuhati domaću kokoš po pravilniku, restorateru je nemoguća misija. Ali samo tu, na kontinentu!

Na moru je drugačije. Viđeno: za svjetskog informatičkog mogula pristiglog jahtom veličine razarača na naš Vis netom iz mora izvađeni jastog bačen je u kipuću vodu, bacili su tako i ribu na gradele, a tamo se, primjećujem, nitko nije zamarao ni s fiskalnim računom. A u Međimurju se u ne može dobiti dravska riba u top-restoranu, jer Međimurje, naime, nema ni jednog profesionalnog ribara s licencom. Legalno može samo "dravski šaran" iz "službenog" ribnjaka. Svi ti propisi koji upravo nerazumno sputavaju korištenje naših "komparativnih prednosti" i resursa tobože su ciljani na zaštitu našeg zdravlja. Ozbiljno?!

Pa kako smo "nezaštićeni" preživjeti sve one godine kad smo jeli meso doma zaklanih svinja, peradi, kunića, koje se klalo kako se i dan-danas kolje u Austriji na seoskim gospodarstvima, a meso legalno prodaje susjedima i ugostiteljima, kome god... Tri uvjeta su tamo: (1) životnju mora pregledati veterinar, (2) klanje i rasijecanje obaviti kvalificirani mesar u (3) sanitarno čistoj prostoriji (npr. temeljito očišćena garaža ili samo nadstrešnica). S "ploha" (one table s bijelim stolnjakom i najlonom) meso se izravno trži.

Mi nemamo ta tri uvjeta. Za takvo što, pa i za Zelenog gurmana, propisi onemogućavaju i – preduvjete.