Što nam nude nove face lokalnih izbora?

Sliježe se polako post-lokalno-izborna prašina. Što smo glasali, glasali smo, koga smo izabrali - smo izabrali, a tko je jamio i dalje će. Svake četiri godine dobro poznat scenarij, sve smo to već vidjeli, doživjeli i preživjeli. I opet ćemo, nema nam druge.

No, uz prekaljene i dobro nam poznate političke veterane i veteranke, smješkala su nam se s ovogodišnjih plakata i neka nova ispeglana lica. Bilo mladi na kojima svijet ostaje ili oni stariji čija će nam mudrost i životno iskustvo donijeti do sad neviđeni prosperitet. Mesijanske figure koje jamče instant boljitak, samo ako im podarimo naše povjerenje. No, jedino što blješteći osmijeh s letka može izazvati jest - čudo i nevjericu.

Liječnici koje cijenite, aktivisti civilnog društva, ljudi za koje ste do sad mogli reći da su vlastitim radom nešto i napravili i koje s politikom nikad ne biste povezali. I teško je shvatiti tko ih je, ili što, natjerao u tu kaljužu zvanu politika. Pa se nevjerica nastavlja - vaše školske kolege, obiteljski prijatelji, pa i vujča z Nemačke - ljudi koje osobno (pre)dobro poznajete i (pre)dobro znate da im u politici nije mjesto.

Svi su oni gorljivo uletjeli u borbu za načelničke i vijećničke fotelje - često tek skrpane i prešarafljene stolice s klimavim nogama - željni čega? Načelničke plaće ili vijećničke naknade, zajamčenog četverogodišnjeg prihoda, nekog poljoprivrednog zemljišta ili građevinske parcele? Ili, jednostavno, malo lokalne slave?

Što točno ti ljudi mogu učiniti za svoju zajednicu ako znate da je vujča, prije nego se z Nemačke vratio s dva mercedesa, otvorio, pa zatvorio, barem tri tvrtke i radnicima još uvijek duguje plaće i doprinose? Što će svojim sumještanima dati onaj šmrkljivec iz zadnje klupe koji je četiri godine prepisivao na testovima, muljao profesore, uspio čak i ukrasti pokoji ispit pa ga zadržao za sebe? A sad nam prodaju pravednost i boljitak za sve, baš kao i nedavno razriješeni MOST-ovi ministri, koji su svoj posljednji dan na poslu (doznajemo iz povjerljivih izvora) proveli potpisujući ljudima koje su osobno nedavno zaposlili ugovore na neodređeno ili pripravnicima izvanredna napredovanja od stručnog osposobljavanja do tajnika državnog tajnika (?!).

Zašto ih spominjem? Jer su se i oni zaklinjali da su drugačiji i da ne rade za sebe, već da svima nama bude bolje. A s tim istim obećanjima predstavile su nam se i nove face ovogodišnjih lokalnih izbora. Hoćemo li im doista vjerovati?