Tehnološki nametnici grožđa

U listu “Međimurje” od 15. listopada 2013. godine opisane su neke nepesticidne mjere zaštite grožđa koje su ovogodišnje jeseni utjecale na značajno manju pojavu sive plijesni (Botrytis) i kisele truleži grožđa (Acetobakter). Na pojavu ovih bolesti značajno utječe i brojnost tehnoloških nametnika vinove loze (napadaju samo grožđe, a ostale biljne organe ne oštećuju), a prema iskustvima iz nekih ranijih sezona s kraja 1990-tih godina smatralo se da je su ličinke treće generacije pepeljastog grožđanog moljca (Lobesia botrana) najčešća vrsta koje uzrokuje ove neželjene promjene! No, grožđane moljce možemo kemijski, biotehnički i/ili biološki suzbijati, a ovom prilikom upozoravamo na dvije kategorije koje se javljaju na već zrelom grožđu, kada takve mjere zaštite više nije moguće provoditi! Već treću sezonu uzastopno u ljetnim mjesecima (lipanj, srpanj, kolovoz) smo zabilježili značajno odstupanje mjesečnih srednjaka temperature zraka za +2° do +4°C u odnosu na mnogogodišnje prosjeka, što naročito pogoduje prekomjernom množenju nekih štetnih organizama životinjskog podrijetla koje u prosječnim sezonama ne vidimo u prevelikoj brojnosti. Poznato je da u vrijeme dozrijevanja obične ose (Vespula vulgaris) mogu biti štetne na nekim plodovima voća (npr. kruška, smokva) i naročito grožđu. Do prije nekoliko godina smatralo se da ose u većim vinogradima ne prave značajne štete jer se rasprše na velikom broju grozdova, ali je njihova ovogodišnja masovna pojava u drugoj polovici kolovoza, tijekom rujna i početkom listopada, uz veće je količine oborina, uzrokovala naknadni jači razvoj plijesni i truleži (naročito na aromatičnim vinskim sortama muškat, sauvignon i rajnski rizling, vidi slike). Ose se kemijski ne suzbijaju jer napadaju već zrelo grožđe! Štete se umanjuju ulovom osa u bose sa uskim grlom i bočno izbušenim rupama u koje se stavlja ocat, kiselo vino, gnječeno voće i slično (ne smiju se koristiti slatke ljepljive tekućine koje privlače pčele) (ili se kupuju gotovi “hvatači osa”).
Pojava vinske mušice Drosophila melanogaster je već dugi niz godina dobro poznata svim vinogradarima i vinarima, ali krajem protekle 2012. godine po prvi je puta u Hrvatskoj potvrđen prvi nalaz vinske mušice pjegavih krila (Drosophila suzukii). Štetnik je prvo pronađen u Istri na postavljenim mamcima u malinama, breskvama i vinovoj lozi, a vrlo je vjerojatno da je ova vrsta prisutna u našoj zemlji već dulji niz godina, ali se poistovjećivala sa već poznatim vinskim i voćnim mušicama! U Europi je prvi put potvrđena njena pojava tek 2009. godine u Italiji, a kad se je znanstvenici počeli tražiti je već slijedeće sezone potvrđeno njeno proširenje u Francuskoj, Rusiji, Španjolskoj, Sloveniji i našoj zemlji! Vrsta Drosophila suzukii je egzotična octena mušica podrijetlom iz Japana, a za razliku od ostalih vrsta roda Drosophila koje većinom napadaju prezrele, trule, oštećene ili sa biljaka otpale plodove, novo proširena vinska mušica pjegavih krila oštećuje plodove u zriobi uzrokujući ekonomske gubitke u vinogradarskoj i voćarskoj proizvodnji. Dakle, kako se radi o vrsti octene muhe koja se ubrzano širi i uzrokuje značajne štete u koštičavom voću na području Amerike i Kanade, Europska i mediteranska organizacija za zaštitu bilja (EPPO) je vrstu ocijenila kao potencijalno štetnu u svim europskim i mediteranskim zemljama. Pored grožđa u poljoprivrednoj proizvodnji je zabilježeno da još oštećuje kivi, kaki, smokvu, jagodu, jabuku, trešnju, šljivu, breskvu, krušku, malinu, kupinu i borovnicu. Danas je u svijetu poznato oko 3.000 vrsta roda Drosophila, a vinska mušica pjegavih krila Drosophila suzukii je jedna od dvije iz tog roda koje imaju status biljnog štetnika. Zašto? Ženke ove nove vrste mogu oštrom leglicom oštetiti nježnu kožicu ploda ili grožđanih bobica i odlaže jaja neposredno ispod nje. Bijele ličinke se ubušuju u plod i razaraju njegovu unutrašnjost. Vrlo brzo napadnuti plodovi propadaju na mjestu gdje se hrane ličinke, a naknadno ih nasele i razaraju različiti sekundarni paraziti (gljive i bakterije) uzrokujući trulež! Osim kultiviranih biljaka iz jagodičastog, koštičavog i jabučastog voća, te vinove loze ova štetna vinske mušica pjegavih krila napada i brojne nekultivirane (samonikle) biljke. Gospodarski značajne štete su zabilježene na plodovima trešnje, šljive, breskve, borovnice, maline, kupine, jagode i na bobicama vinove loze! Opisana je štetnost na trešnjama u Japanu do 75 %!
Odrasli oblici su vrlo slični vinskoj mušici Drosophila melanogaster, veličine su svega 2 do 3 mm, žuto-smeđe boje, crvenih očiju. Važno je istaknuti da mužjaci imaju tipičnu crno-sivu pjegu na vrhu prozirnog krila. Takvih mrlja na krilima ostalih europskih vinskih mušica nema (ili su drugačije pozicionirane ili su drugačijeg oblika)! Osim toga, mužjaci još na prednjim nogama imaju dvije tamne pruge u obliku češlja. Ženke za razliku od mužjaka nemaju niti mrlje na krilima niti tamne pruge u obliku češlja na prednjim nogama, te se vrlo lako mogu zamijeniti sa ostalim vrstama vinskih mušica. Ipak, ženke se mogu razlikovati od srodnih Drosophila vrsta jedino na osnovi oblika leglice! Na stražnjem dijelu zatka one imaju leglicu u obliku pile (vidi sliku), koja im služi za rezanje kožice ploda i odlaganje jaja.
Štetnik prezimljuje kao odrasli oblik na skrovitim mjestima, a pri proljetnim temperaturama većim od 10°C postaju aktivni, ali više “vole” temperature zraka između 20° i 30°C. Lete tijekom cijele vegetacije, ovisno o razvoju plodova biljaka hraniteljica. Lokalno se može dobro širiti letom, ali veće udaljenosti prevaljuje trgovinom zaraženih plodova. Trenutno još nije poznato širi li se sadnim materijalom bez plodova. U optimalnim uvjetima ovaj štetnik može razvijati do 15 generacija godišnje, a životni ciklus pritom traje svega 10 dana. Ženke aktivno traže plodove domaćina koji sazrijevaju, zarezuju ih svojom pilastom leglicom, pa na taj način mogu odložiti dnevno 7 do 16 jaja. Poznato je da štetnik odabire voćne plodove tanke kožice. Male, bijele, ličinke bez glave i bez nogu se hrane u unutrašnjosti plodova, te se kukulje u tlu ili napadnutim plodovima.
Najučinkovitija metoda praćenja pojave odraslih oblika vinske mušice pjegavih krila je postavljanje hranidbenih mamaca. Najbolje ih je napraviti od plastične ambalaže, zapremine 0,5 litara. Otprilike 3 do 4 cm ispod čepa flaše izbuše se 4 simetrično smještene rupice promjera 5 do 10 mm. U tako priređene plastične flaše se ulijeva jabučni ocat do približno trećine ili polovine zapremine. Osim jabučnog octa mogu se još koristiti vinski ocat ili vodena otopina kvasca s dodatkom šećera. Idealno vrijeme za postavljanje mamaca je 1 mjesec prije početka zriobe plodova. Treba ih objesiti u krošnju ili fiksirati u tlu između biljaka (npr. u jagodama).
Kao i kod osa, pri suzbijanja ovog štetnika veliki problem predstavlja spoznaja da vrsta napada kada plodovi ili bobice počinju poprimati boju i nakupljati šećer (dozrijevanje), pa je karenca dopuštenih insekticida jedan od najvažnijih kriterija njihova izbora. Vrlo je važno odrediti pravodobne rokove, jer kad se ličinke počnu razvijati u plodovima njihovo suzbijanje više nije učinkovito. Budući je Drosophila suzukii potpuno novi štetnik u Republici Hrvatskoj, kod nas još ne postoje registrirana sredstva za njegovo suzbijanje. Vrlo dobru učinkovitost u smanjivanju populacije odraslih vinskih mušica pokazuju neki insekticidi iz skupine sintetskih piretroida i spinosini, te pokrivaju period 7 do 10 dana. Iz skupine sintetskih piretroida kratku karencu u trajanju smo 7 dana za voćne vrste u našoj zemlji ima deltamtretin (Decis 1.25 EC). U vinogradima ovi pripravci imaju za stolno i vinsko grožđe propisanu karencu 21 dan, a isto vrijedi za spinosad (Laser KS) u voćarstvu (jabuka) i vinogradarstvu. Sintetski piretroidi nisu dopušteni za primjenu u integriranoj voćarskoj i vinogradarskoj proizvodnji. Osim ovih izravnih mjera vrlo je važno provoditi sanitarne mjere, naročito kod uzgoja voća i grožđa i vlastite potrebe. One uključuju obavezno sakupljanje svih otpalih plodova čim padnu sa stabla, jer isti omogućuju razvoj jaja i ličinki ovog štetnika. Takve plodove treba zakopati, spaliti ili pohraniti u zatvoreni kontejner. Kompostiranje nije pouzdan način uništavanja jaja i ličinki ovog štetnika u plodovima. Kako mušice aktivno lete nekoliko km, bitno je da u smanjivanju populacije vinskih mušica sudjeluje što veći broj proizvođača (voćara i vinogradara), jer napušteni voćnjaci i privatni vrtovi, zapuštena raštrkana stabla na livadama predstavljaju “uzgajalište” novih populacija štetnika.