TV kolumna: Tko laže, taj i krade, a tko krade...

Sjećate se onog ne tako davnog, ali svakako povijesnog dana u kojem je abdicirao gazda Ivica Todorić, a država krenula u „spašavanje Agrokora“? Naravno da se sjećate, ta tko bi zaboravio one legendarne Ivičine riječi: - Danas sam ponosan čovjek, jer sve što sam izgradio, danas sam svojim potpisom ostavio hrvatskoj državi.

Ovo je krajnji čin domoljublja, jer ima li što uzvišenije nego svu svoju imovinu prepisati Domovini? Mnogi su se hrvatski građani tada, u sebi, s grižnjom savjesti propitkivali: A ja? Što sam ja dao Domovini? Gotovo ništa. Dobro to znaju ovi naši na vlasti, žele pomoći nesretnom narodu da se riješi grizodušja, pa je u Vladi organizirano natjecanje u izmišljanju nečega što bi vratilo dostojanstvo na lica hrvatskih muževa i žena. Premijer Plenković svim je vladinim dužnosnicima, a ima ih samo 154, naložio neka se ozbiljno prime posla i neka što prije iznađu rješenje. A ono se skrivalo tu, iza ugla, sinulo je ministru financija Zdravku Mariću dok je u svojem uredu pjevušio neku Thompsonovu pjesmicu.

Porez! To je to! I to ne samo jedan, nego što više vrsta poreza. Možda porez na nekretnine? Ili porez na stare automobile? Marićeva ideja poput kuge se proširila među vladinim dužnosnicima i odjednom je sve prštalo od ideja kako narodu vratiti nadu da ipak može još nešto dati Domovini. Ministar financija odjednom je bio zatrpan hrpom papira i izračuna, primjerice kolega Kujundžić ugodno ga je iznenadio idejom o dodatnom oporezivanju cigareta, rakije, kocke i mobitela, ovi iz Ministarstva poljoprivrede predložili su porez na obrano mlijeko, iz zaštite okoliša na vodu koja se gubi iz zahrđalih cijevi javnih vodovoda i zrak iznad 50 metara nadmorske visine, iz Ministarstva kulture porez na književna djela tiskana prije 1991. godine… ako je Todorić mogao ponosno sve svoje ostaviti Hrvatskoj, zašto onda ne bi mogli i drugi?

Potom je uslijedio šok. Ivica se odjednom više ne osjeća ponosnim, dapače javno je optužio Vladu da je sve svoje Domovini ostavio jer ga je domovina ucijenila, vršila strašan pritisak na njega i prijetila mu. A ako je ucijenila Gazdu, gdje neće nas, male ljude. I tako, krasna ideja o porezima ostala je (zasad) samo ideja, jer je građanima postalo jasno da ona bedastoća od izreke da se domovina voli plaćanjem poreza vrijedi samo do određene granice. Sve ostalo iznad toga obično je guljenje ionako već do kraja oguljene kože.   

Lažovi

Ovu državu vode lažovi i probisvijeti. Naime, nije to moja tvrdnja, tim epitetima naši političari časte jedni druge. Pa tako šef SDP-a Bernardić, Plenkoviću poručuje da ne govori istinu, Peđa Grbin Bernardiću da ga gleda u oči i laže, ministar Marić lagao je da Agrokor nije imo porezni dug, našu lijepu Predsjednicu samo je funkcija spasila da ju Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa ne uhvati u laži oko vlastite rođendanske fešte u režiji dinamovog savjetnika Zdravka Mamića… Ali ne samo da su lažovi i probisvijeti, nego i udbaši i veleizdajnici, kako ovu vlast etiketira, u svojem svijetu, izgubljeni general Glasnović. Čovjek koji je nedavno imao žarku želju da čizmom po gubici cipelari studente Filozofskog fakulteta, ipak je ponešto evoluirao u svojim stavovima. Sada žali tek što još ne živi u državi u kojoj bi mogao strijeljati suce. Domovino, tko te ne bi volio. 

Novi urednici i manje plaće

Sabor je nedavno smijenio četiri člana Nadzornog odbora Hrvatske radiotelevizije iz samo jednog razloga. Ljudi su upozoravali na kriminal u vlastitoj kući i sve prijavili DORH-u, ali Ravnateljstvo javne televizije radi kao da se ništa nije dogodilo, donosi odluke koje ne bi smjelo donositi bez suglasnosti NO-a i Programskoga vijeća. Time će se u budućnosti vjerojatno baviti neki drugi kadar kada aktualni potroši dane im političke kredite. Ovi se za sada bave ukidanjem emisija i kadrovskim križaljkama. Upravo je istekao natječaj za izbor glavnih urednika sva četiri televizijska programa, Međunarodnog programskog kanala, Hrvatskog radija i glavnog urednika portala i nelinearnih medijskih usluga.

Hoće li biti izabrani dosadašnji vršitelji dužnosti, ostaje za vidjeti. Uglavnom, sudeći po onome što gledamo na televiziji, nisu se baš iskazali. Vjerujem da je teško biti urednik kad jednim okom moraš gledati prema Kaptolu, a drugim prema Markovim trgu i Pantovčaku. Istovremeno, krenulo se i u kresanje (pre)visokih plaća pojedinih televizijskih zvijezda i urednika od Vlahova, preko Stankovića i Vakule do Štengla, čija će platne liste već od idućeg mjeseca biti siromašnije za 10 do 50 posto. Popularni su voditelji i urednici bili stimulirani putem aneksa ugovora o radu, ali toga više nema.

Vijenac: Idemo na put s Goranom Milićem

HTV 2, petak, 16:43

Putopisna reportaža Gorana Milića zanatski je primjer kako treba izgledati ovakav tip emisija. Duhovit, elokventan i jednostavan, Milić je TV-novinar starog kova, kakvih nažalost više gotovo i nema na HTV-u.

Kaktus: Pet na pet

RTL, od ponedjeljka do petka, 17:55 

Druga sezona kviza Pet na pet ulazi u svoju drugu trećinu. Odgledali smo 66 od 95 snimljenih emisija uz iskrenu nadu da se RTL-ovci neće upuštati u treću sezonu.