Uloga logopeda u oporavku osoba nakon moždanog udara

Kao posljedica oštećenja mozga uslijed moždanog udara, traumatskih ozljeda, tumora, neurodegenerativnih bolesti dolazi do oštećenja kognitivnih, motoričkih, ali i komunikacijskih te jezično-govornih sposobnosti. Takav stečeni poremećaj jezično-govornih sposobnosti naziva se afazija, a podrazumijeva smanjenu sposobnost razumijevanja i produkcije jezika kroz sve modalitete (čitanje, pisanje, slušanje, pjevanje). Klinička slika afazije ovisi o mjestu i opsegu oštećenja i dok se kod nekih osoba oporavak dogodi spontano, kod više od polovice pogođenih osoba posljedice ostaju trajno ostavljajući traga na kvaliteti života.

U opravku osoba nakon oštećenja mozga sudjeluje čitav tim stručnjaka (liječnik opće prakse, fizioterapeut, psiholog, psihijatar, logoped..). Njihova međusobna suradnja i komunikacija trebaju imati za cilj poboljšanje kvalitete života pojedinca – komunikacije, obavljanje svakodnevnih aktivnosti, poboljšanje motoričkih funkcija i suživot sa obitelji.

Uloga logopeda je ponajprije uvidom u medicinsku dokumentaciju i dijagnostikom utvrditi kakve su komunikacijske sposobnosti osobe, jezične teškoće koje osoba ima te u kojim su sastavnicama najizraženije te jesu li oštećene sposobnosti čitanja, pisanja i računanja. Nakon precizne dijagnostike, veoma je važno što ranije omogućiti logopedsku terapiju. Njome se nastoji iskoristiti očuvane jezične sposobnosti za komunikaciju, radi se specifično na onim područjima na kojima osoba ima najviše teškoća, vježbe čitanje, pisanja i računanja te ako je potrebno uvodi se neki od oblika potpomognute komunikacije.

Važnu ulogu u oporavku osoba ima obitelj. Uloga logopeda je pružiti podršku obitelji te ih educirati o prirodi samog poremećaja, savjetovati i učiti kako uspješno komunicirati sa svojim članom obitelji kako bi se smanjile frustracije i olakšao svakodnevni život. Slijedi nekoliko savjeta važnih u komunikaciji s osobama s afazijom: pojednostavnite svoje iskaze i koristite kratke, jednostavne rečenice, ali to ne znači da im se trebate obraćati kao djeci već održavajte razgovore primjerene dobi osobe, uključite ih u razgovore tijekom obroka i druženja, uključite ih u donošenje odluka i pitajte za mišljenje naročito kod nekih obiteljskih dogovora, sve distraktore kao što su televizija ili glasni radio smanjite na minimum, potičite svaku vrstu komunikacije (govor, gesta, crtanje, pisanje), ne ispravljate ih tijekom govora, budite strpljivi i dajte im dovoljno vremena da se izraze.