Uskrsne blagdane Vlada "čestitala" povećanjem trošarina na benzin!

Uskrsna čestitka iz Vlade RH upućena je svima, bili vjernici ili ne. Na naftne prerađevine nabila je novu trošarinu od 20 lipa, što s pedeveom doseže 25 lipa po litri goriva. Tome je prethodila izjava godine prve potpredsjednice Vlade Vesne Pusić kako mjere za smanjenje deficita državnog proračuna, među kojima i ova o povećanju trošarina, neće pogoditi građane! Što joj bi? Ta nismo valjda još uvijek u komunizmu u kojem su nas prilikom svakog poskupljenja benzina uvjeravali kako je to porez na luksuz, pa ne pogađa većinu radnih ljudi i građana jer automobile i nemaju. Danas svako kućanstvo ima nekakvo prijevozno sredstvo na benzin ili naftu, pa ga izravno pogađa bilo kakvo podizanje cijene goriva. K tome, ministar Siniša Hajdaš-Dončić reducira željezničke linije, pa sve veći broj ljudi usmjerava upravo na korištenje osobnih automobila. Da sada ne spekuliramo još i s lančanom reakcijom u vidu poskupljenja raznih proizvoda i usluga, što je uvijek popratna pojava podizanju cijena goriva. Svemu ovome pridonosi i slobodno formiranje njihove cijene, pa je tako u nepunih mjesec dana najkorištenijem benzinu cijena, i bez ove nove trošarine, povećana s 10,35 na prošlotjednih 10,84 kuna.
Znatno realniji od kolegice Pusić bio je ministar financija Slavko Linić koji se očigledno prerano vratio iz New Yorka. Izjavio je da je ovo zadnje takvo veliko rezanje ove godine (?) te ipak ustvrdio da će ga najviše osjetiti građani! Premijer Zoran Milanović imao je ponovo svoj svojevrstan komentar: „Ljudi, previše trošimo! Taj novac nismo zaradili!“ Točno je da „previše trošimo“, ali ne mi, obični građani koji, inače, plaćamo najveći ceh, već oni! Mi, mislim tu na armiju nezaposlenih, blokiranih, umirovljenih i osiromašenih, koji smo većina u ovoj zemlji, mi da i želimo - ne možemo previše trošiti. Oni, koji to mogu i uporno čine, tako će se i dalje ponašati jer im to upravo Vlada omogućava. Dakako, pritom ne mislim na pojedince, već na basnoslovno skup, a neučinkovit državni ustroj u svim segmentima, s kojim se ni ova vlada ne kani uhvatiti ukoštac. Na to upozorava i Europska komisija, ali u Vladi RH su poslušni samo kad im se nalože mjere štednje, kako bi se mogli iznova zaduživati, jer drukčiji model vođenja države očigledno ne poznaju.
Pobuna kmetova zbog izrabljivanja
Ja sam išao u školu u vrijeme u kojem su nas iz povijesti učili kako je najveće oličenje zla bio srednjovjekovni feudalizam. Tadašnja je vlastela do iznemoglosti izrabljivala siromašne kmetove, poučavali su nas tada nastavnici. Zorno su to prikazivali na primjeru susedgradsko-stubičkog feudalca Franje Tahija. Bio je vrlo okrutan te je od kmetova na silu uzimao po desetinu žita i vina, nametao im rentu, nerazumne poreze i brojna druga davanja, a najsiromašnije i nepokorne seljake iseljavao sa svojih posjeda. Kada im je stvarno prekipjelo, podigli su čuvenu Veliku seljačku bunu 1573. godine pod vodstvom Matije Gupca.
No, tragičan epilog ove povijesne seljačke pobune, s krunjenjem Matije Gupca užarenom krunom i vješanjem pobunjenika na galge, u mojoj priči nije bitan. Naglašavam da se to događalo prije više od četiri stoljeća. Današnje uređenje ne nazivamo feudalizmom, već kapitalizmom. Izuzmemo li okrutnost ondašnjih feudalaca, jer tjelesnog nasilništva zasad ipak još nema, mala je razlika u prikupljanju prihoda od današnjih kmetova i onih iz ere Franje Tahija. Tada su se plaćale desetine, mostarine, placarine, trsarine, sajmarine… Danas su to razne trošarine i još bezbroj drugih nameta i harača, poreza i prireza koje je zaista nemoguće sve pobrojati - toliko ih ima, i to na sve i svašta. Samo nam udisanje zraka još ne zaračunavaju. Barem zasad. Dakle, i danas „tahijevštine“ u izobilju. Unatoč tome, nema bune, niti je prizivam. No, nastavi li se unedogled ovakvom presijom raznoraznih nameta, svašta je moguće. Vrč ide na vodu dok se ne razbije!
Ni ne znamo u kakvoj blagodati živimo
Posjetio nas prošli tjedan Ivo Josipović, predsjednik RH. O Međimurskoj županiji samo u superlativima. I s njegove i s naše strane. Hvalili se mi, hvalio nas On. Nismo ni svjesni u kakvoj blagodati živimo. Em smo prvi po rješavanju raznih dozvola, pa uvodimo i elektroniku, osjetno više izvozimo nego uvozimo, primjerno rješavamo odvajanje sekundarnih sirovina od otpada, bolnica nam primjerno racionalno posluje, zanimanje investitora je znatno... Nisam, međutim, primijetio da je Predsjednik Republike spomenuto da u ovoj uzornoj županiji imamo 8.000 nezaposlenih te da su nam plaće među najmanjima u državi. U Županiji vlast obnaša koalicijski HNS, ali Vlada u dvije i pol godine nije ispravila nepravdu da jedino Međimurje mora materijalno kompenzirati dobivene vojne objekte, dok su svim ostalim jedinicama lokalne samouprave u zemlji oni darovani bez ikakve naknade! Slušam i o molbi da Vlada pomogne pri izgradnji nove osnovne škole u Pribislavcu koju pohađa i brojna romska nacionalna manjina, pa bi već i zbog toga to trebala učiniti.
Ne znam je li župan Matija Posavec ozbiljno mislio kad je dr. Josipoviću, navodno, rekao - ako Vlada ne pomogne, sami ćemo graditi! Kao što smo gradili i „staru“ županijsku bolnicu i nove bolničke paviljone. Pa nam je sve to sad „otelo“ Ministarstvo zdravlja i uvelo stečajnog upravitelja da „ozdravi“ bolnicu koja racionalno posluje. Naposljetku, u svezi posjeta predsjednika Josipovića, sam po sebi nameće se upit: Zašto njega koristiti kao posrednika, umjesto izravnog obraćanja Vladi RH? Zar se nije ogradio da to nisu njegove ovlasti? Ionako s Vladom i premijerom, i kad treba, nevoljko komunicira.

Umjesto P.S.-a

U Perivoju Zrinskih prošli tjedan srušilo se visoko stablo jasena. Navodno, bilo je već dotrajalo, pa ga je vjetar, koji je bio do olujne jačine, dokrajčio. Nije to prvi ni posljednji put da vremenske neprilike obavljaju neplaniranu sječu u čakovečkom gradskom parku. Bilo je toga češće, čemu svjedoči i ova fotka još iz prošlog stoljeća. Manje bi toga bilo da se sustavno pristupa tzv. sanitarnoj sječi suhih i bolesnih stabala ili samo pojedinih grana. Umjesto posječenih, trebalo bi zasaditi nova drva. Samo tako se može obnavljati perivoj koji je zaštićeni spomenik parkovne arhitekture. I dobro da je zaštićen jer bi u protivnom bio izložen nekontroliranom rušenju drveća, što je znatno jednostavnije i jeftinije, nego ga orezivati i održavati. Čujem da je lani uklonjeno 40-ak stabala, ali ne i da je bilo koje novo zasađeno.