Utjecaj folijarnih (bio)gnojiva

Krumpir je podrijetlom planinska biljka koja tijekom aktivnog rasta mjesečno traži dobro raspoređenih 100 do 120 mm oborina. Visoke dnevne temperature, veće od +30°C, nepovoljno utječu na normalan rast i razvoj usjeva krumpira. U višegodišnjim se prosjecima u Međimurju oko 10% oranica sadi krumpirom namijenjenim trženju (3.500 ha), s godišnjom proizvodnjom oko 100.000 tona. Najpoznatije međimursko područje tržnog uzgoja krumpira je naselje Belica. Danas je suvremeni uzgoj sorata krumpira, koje su oblikom, izgledom i kakvoćom gomolja pogodne za trženje u trgovačkim lancima, nemoguć bez kvalitetne zaštite cime od gljivičnih bolesti. Na cimi krumpira se pojavljuju i suzbijaju dvije bolesti: crna (koncentrična) pjegavost (Alternaria solani) (“ranija palež” cime) i krumpirova plijesan (Phytophthora infestans) (“kasnija palež” cime). Na području Međimurske županije u razdoblju 1997.-2013. godine zabilježili smo šest epidemijskih sezona krumpirove plijesni (1997., 1998., 1999., 2004., 2005. i 2009.) i isto toliko crne pjegavosti krumpira (2002., 2006., 2007., 2008., 2011., 2012. i 2013.). Tijekom 2001. i 2010. godine obje bolesti zabilježene su u slabijem intenzitetu, a 2000. i 2003. uopće nismo zabilježili njihovu pojavu. Očito je da meteorološki uvjeti značajno utječu na pojavu i razvoj gljivičnih bolesti cime krumpira, a početnim korištenjem mjernih uređaja i primjenom modela prognoze u istraživanom razdoblju 1997.-2000. godine se utrošilo 30-80% manje fungicida u odnosu na kalendarski ili fenološki program prema iskustvu pojedinaca. Ipak, nakon prve pojave zlatne cistolike nametode (Globodera rostochiensis) 2001. godine u Međimurskoj županiji u potpunosti se mijenja sortiment krumpira obaveznom sadnjom otpornih sorata na ove nametnike korijena (NN 87/06), pa koncentrična pjegavost zadnjeg desetljeća postaje sve veći problem u zdravstvenoj zaštiti krumpira. Tome još pridonosi sve učestalija pojava vrućih i sparnih ljetnih mjeseci.
Prema zabilježenim meteorološkim uvjetima i usporedbom s višegodišnjim prosjekom (1990./2002.) mjesečnih oborina i prosječnim mjesečnim temperaturama zraka, sezone 2011. i 2012. nisu bile pogodne za uzgoj krumpira. Umjesto prosječnih 307,4 mm kroz četveromjesečno razdoblje od početka svibnja do kraja kolovoza 2011. je zabilježeno 315,4 mm, a tijekom 2012. godine 316,4 mm oborina. Ali, pritom je umjesto prosječne četveromjesečne temperature zraka 18,57°C u istom razdoblju 2011. ta vrijednost bila 19,65°C, a tijekom 2012. godine čak 20.57°C. U 2013. godini od početka svibnja do kraja kolovoza je ukupno palo najviše oborina u posljednje 3 sezone: čak 397,8 mm (+90,4 mm više od mnogogodišnjeg prosjeka), ali prosječna temperatura zraka u navedenom razdoblju iznosila 19,92°C (što je +1,35°C više od mnogogodišnjeg prosjeka) (pritom valja naglasiti oda na području Belice u danima od 7. srpnja do 9. kolovoza 2013. nismo zabilježili značajnije oborine, a čak 20 dana u tom su razdoblju temperature zraka bile veće od +31°C)! Dakle, tijekom aktivnog rasta i razvoja krumpira 2011., 2012. i 2013. sezone je u Međimurju zabilježeno vrlo vruće i sparno meteorološko razdoblje, pa su dominantne negativne promjene na cimi bile sunčana palež i crna pjegavost (Alternaria solani) (vidi fotografije).
Crna (koncentrična) pjegavost je na cimi prvi put opisana 1893., a na gomoljima 1925. godine. To je u pravilu bolest starijeg tkiva, pa se prvi simptomi pojavljuju na donjem lišću. Optimalna temperatura razvoja ove bolesti je 28°C. Fruktifikacija ili formiranje infektivnih konidija je moguća tijekom noći i dana, uz temperature 5°do 30°C, a intenzivna je pri 20° do 24°C. Formiranje klične cijevi zahtjeva vlaženje organa ili povišenu vlagu zraka (barem 96%). Uz određenu temperaturu, za zarazu je također neophodno vlaženje biljnih organa (kiša, navodnjavanje, rosa, magla) - pri temperaturi 10°C barem 12 sati, dok je pri 15°C zaraza moguća već nakon 8 sati vlaženja. Česta izmjena suhog i toplog razdoblja s vlaženjem pogoduje intenzivnom razvoju crne pjegavosti. Primarne zaraze potječu iz drugih domaćina crne pjegavosti ili iz zaraženih prošlogodišnjih biljnih ostataka u zemljištu. Savršeni stadij ove bolesti nije poznat, a gljiva Alternaria solani dobro raste na umjetnim hranjivim podlogama. Praćenjem temperature zraka (°C), razdoblja s povišenom relativnom vlagom zraka većom od 90%, trajanje vlaženja lišća (h) i količine oborina (mm) razvijeni su modeli prognoze prve pojave i određivanja rokova suzbijanja koncentrične pjegavosti. Boja pjega varira od tamnosmeđe do crne, a veličina od nekoliko mm do 2 cm. Okruglog su ili nepravilnog oblika s naglašenim rubovima prema zdravom tkivu. Njihov rast je inhibiran lisnim žilama, što bitno utječe na mogući nepravilni oblik. Prvi simptomi se obično pojavljuju nakon početka cvatnje krumpira. Ovisno o osjetljivosti sorte, napadnuto lišće obično požuti prije nego lezije potpuno obuhvate njegovu površinu. Jače je napadnuto donje ili starije lišće koje odumire, ali ostaje visjeti na cimi. Izdužene smeđe ili crne lezije se također mogu pojaviti na peteljkama i stabljici. Tamne, udubljene, okrugle ili nepravilne lezije se formiraju na zaraženim gomoljima. Napadnuto tkivo gomolja je suho i odvojeno od zdravog dijela mesa, pa nema razvoja sekundarne truleži. Crna pjegavost koju uzrokuje gljivica Alternaria solani je česta u područjima intenzivnog uzgoja krumpira, ali u pravilu manjeg ekonomskog značaja u odnosu na krumpirovu plijesan. Ipak, njezina štetnost zadnjih godina raste, zabilježeni su gubici uroda 70-80%, ali najčešće su štete na nezaštićenim poljima 5-20%. Osim meteoroloških uvjeta na intenzitet pojave bolesti značajno utječe postojanje izvora zaraze, osjetljivost sortimenta, razvojni stadij biljke u vrijeme primarnih zaraza i navodnjavanje usjeva kišenjem.
Tijekom zadnje 3 godine sa ekstremnim ljetnim temperaturama zraka, na lokalitetu Mursko Središće su provedeni poljski mikro-pokusi na krumpiru (sorta agria) (kasna sorta krumpira vrlo bujne cime osjetljive na biljne bolesti), prilikom čega je istražena djelotvornost različitih fungicida sa ili bez folijarnih (bio)gnojiva na crnu pjegavost (Alternaria solani) (vidi tablice 1. i 2.). Provedeno je 4 do 5 usmjerenih tretiranja, sa prosječnim razmacima od 15 do 16 dana tijekom kojih je prosječno padalo od 22,3 do 56,8 mm oborina! Rezultati pokazuju da u uvjetima toplinskog stresa i pri nedostatku vlage u zemljištu biljkama možemo pomoći primjenom lisnih (bio)hranjiva s naglašenim sadržajem aminokiselina (npr. Bioplex, Trainer, Rotex i dr.) i/ili morskih alga (npr. Amalgerol Premium) i/ili folijarnim hranjivima koja uz makro- sadrže i brojna mikro-hranjiva (npr. Scots Agroleaf Power). Preporučuju se primijeniti preventivno prije razdoblja visokih temperatura i nedostatka vlage, kako bi biljke naknadno u stresnim uvjetima imale više energije za preživljavanje. Takvi pripravci nisu otrovni, nemaju propisnu karencu i moguće ih je koristiti u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji. Pritom su prinosi tržnih gomolja na tretiranom dijelu bili značajno veći u odnosu na netretirani dio krumpirišta (povećanje prinosa 13,3 do 16 t/ha), a rezultati kemijske analize gomolja iz 2011. sezone dokazuju da je pritom bolja i kakvoća (veći sadržaj suhe tvari i veći sadržaj škroba).