Važnije čiji je i koje boje, a ne tko je kriminalac

Nebo nam se smilovalo u svim ovim nevoljama koje su nas snašle, pa se u proteklih desetak dana bilježe iznadprosječne temperature zraka za ovo doba godine. Kreću se oko dvadeset stupnjeva Celzijusevih. Meteorolozi bilježe čak rekordne topline za mjesec listopad u nekom duljem razdoblju. Za građane ova nebeska milostivost ima sasvim opipljivu vrijednost. Produžen je početak sezone grijanja, što znači da će se ušparati ponešto kuna kojih je u brojnim kućanstvima sve manje. Kako i ne bi kad su međimurske plaće među najnižima u državi, a tisuće ljudi ni to ne prima jer im sve dugotrajnijim boravištem postaje Hrvatski zavod za (ne)zapošljavanje.
Unatoč takvom sumornom ozračju, narodu se gotovo svakodnevno pruža prilika spoznati neke od uzroka stanja u kojem se već godinama nalazimo. Kriminal na sve strane. Gdje se god imalo zagrebe, lopovluk. O onom pretvorbenom i privatizacijskom se puno zna, ali gotovo ništa ne poduzima da se barem dijelom naplati šteta. Našim sabornicima važnije je međusobno prepucavanje čiji su i koje boje bili ti kriminalci, nego da upru prstom u njih, pa neka se utvrdi za koliko je tko od njih oštetio ovu državu i njezine građane. U pitanju nisu milijuni, već milijarde. I ne samo to. Tisuće ljudi ostale su bez posla da bi se pojedinci mogli obogatiti prisvajanjem i preprodajom vrijednih nekretnina bivših poduzeća i tvornica. Znaju to sabornici, ali niti jedne prijave od njih, kao ni službenih tijela progona za nezakonite i kriminalne radnje u privatizaciji.
Afere za
uveseljavanje
naroda
Proteklih dana uveseljavaju nas neke nove kriminalne afere. U Hrvatskoj gospodarskoj komori „zamračena“ su 32 milijuna kuna. Navodno, prisvojila ih je šefica kabineta i prva suradnica predsjednika HGK-a Nadana Vidoševića. Tom se rabotom bavila nekoliko godina. Najdugovječniji predsjednik, jer Vidošević je već 18 godina na čelu Komore, bio je, pretpostavljate, iznenađen i ni o čemu nije imao pojma u vezi ove bezočne krađe komorskog novca. Predsjednik, po njemu, ne može imati uvida u sve! Kao da je tridesetak milijuna kuna neka sitnica, neki putni nalog, račun za večeru ili kupovina laptopa. Naravno, o ostavci ni ne razmišlja. A kako i bi kad, nakon otkrića afere s otuđenjem velikog novca, Nadzorni odbor Komore ustvrđuje da je poslovanje HGK-a u skladu s procedurom, ma što da to značilo. Poslovalo se po „proceduri“, a novac ishlapio. Za tijelo, koje je dužno nadzirati poslovanje, pogreške nema!
Usporedno se otkriva i afera u Hrvatskim autocestama. U konkretnom slučaju sumnja se da je otuđeno nekoliko desetaka milijuna kuna. Uostalom, krađa od nekoliko desetaka ili stotina tisuća kod nas više i nije neka fora. Kad se krade, neka se pošteno zavuče ruka u vreću. Mjerodavni ionako za to neće znati. Pretpostavljate o čemu je riječ. Iako su kao akteri u otuđenju HAC-ovog novca osumnjičeni i bivši državni tajnici u Ministarstvu bivšeg ministra Božidara Kalmete, on, dakako, o tome pojma nema. „Ja o tome nemam nikakvih saznanja i ne znam ništa o tome“ - izjavio je Kalmeta. Kao i u slučaju Vidoševića, uputno je onda zapitati Kalmetu za što je bio plaćen ako nije imao pojma što mu se u Ministarstvu događa. Dok sam ovo pisao, bivši ministar, a sadašnji gradonačelnik Zadra, još nije bio pozvan u USKOK – Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala.
Humanosti nam ne nedostaje
Uvjeren sam da su svi građani Međimurja bili ponosni što je jedna humanitarna akcija na državnoj razini bila posvećena jednom projektu u našem kraju. Dakako, riječ je o akciji Uz nas niste sami čija je velika završnica bila na programu Hrvatske televizije. Iskazali su se građani iz cijele naše zemlje te je samo te večeri prikupljeno više od 420.000 kuna. Novac je namijenjen za regionalni centar za djecu s posebnim potrebama koji će se u Čakovcu graditi za tri sjevernohrvatske županije. Ideja je potekla od međimurske udruge za Down sindrom. Ugodno je bilo čuti župana Matiju Posavca koji je najavio da će Županija osigurati zemljište, čime daje nemali doprinos oživotvorenju tog značajnog projekta.
Posljednjih godina, mjeseci, pa i dana, svjedoci smo raznih drugih dobrotvornih aktivnosti u cilju prikupljanja pomoći za osobe kojima je ona najpotrebnija. Humanosti nam, srećom, ne nedostaje. Upitno je, međutim, kako spoznati prioritete? Kad je čovjek u pitanju, i njegova nevolja, prečih prioriteta nema. No, ima nekih drugih potreba za koje zbog samozatajnosti potrebitih javnost nedovoljno ili premalo zna, pa se ne uključuje. Takav je slučaj s nabavkom kombi vozila za potrebe Caritasovog doma Dr. Antun Bogdan u Čakovcu. U njemu je organiziran dnevni boravak za djecu s najtežim oblicima cerebralne paralize i višestrukim oštećenjima. Njih se svaki dan dovozi u dom i odvozi njihovim kućama. Sadašnje vozilo je na izmaku. Dosad već ima 600 tisuća prijeđenih kilometara! Dnevno prevaljuje po 360 km! Za novi kombi potrebno je oko 30.000 eura. Uz pojedinačne donatore, tih nešto više od 200 tisuća kuna, moglo bi se naći javnog novca jer u ovom Caritasovom domu utočište nalaze djeca iz cijelog Međimurja. Neka ni ona uz nas ne budu sama, da parafraziram naziv humanitarne akcije za djecu s Down sindromom.

Umjesto P.S.-a

Tvornički kompleks Međimurske trikotaže iz vremena u kojem se još naveliko dimilo iz kotlovničkog dimnjaka. Znači da se radilo u proizvodnim pogonima. No, najprije je srušen visoki dimnjak, a potom se postupno gasila i proizvodnja koju je u najboljim danima opsluživalo i do 3.000 radnika. Danas je veći dio tih prostranih tvorničkih hala pust. Kad je već ugašena proizvodnja, velika šteta bila bi kad bi se sve to išlo rušiti.
U civiliziranom svijetu ovakvi se tvornički objekti, koji imaju i povijesnu vrijednost, oživljuju adaptacijama i unošenjem novih sadržaja. I kod nas ima ljudi koji imaju viziju. Jedan od njih je i uvaženi čakovečki arhitekt Bojan Perhoč koji upravo ovih dana u šajerici predstavlja svoje arhitektonsko viđenje prostora i objekata MTČ-a u nekoj, nažalost, i ne tako bliskoj budućnosti.