[Zanovijetanja Ivice Žiškovića] Čakovečko kupalište u gradskom parku

(...) Jedan vreli srpanjski dan na negdašnjem čakovečkom kupalištu u gradskom parku. U doba bez kompjutora i pametnih telefona. Tu se boravilo cijeloga dana. Na otvorenom, bez straha od UV zračenja. Živo nije bilo samo u bazenima, već i na prostranoj travnatoj površini i pod visokim drvećem koje je pružalo hladovinu. Drvene ležaljke uvijek su bile zauzete. Mnoštvo ostalih neprestano je bilo u pokretu, aktivno. Pretilih nije bilo. Družilo se, dovikivalo, čavrljalo, igralo. Njihova graja nadaleko je odzvanjala. Mnogi su preskakali ručak. Tek poneki skromni sendvič ili jabuka bio je jedini obrok. Za osvježenje pokoja kuglica sladoleda ili Kokta na kupališnoj terasi. Tako malo je trebalo, ponajviše mladeži, da ugodno provodi ljetne dane.

(Novi komentar Ivice Žiškovića u kolumni Zanovijetanja u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju novog broja Međimurja od 13. srnja)