Zar opet Savez sovjetskih socijalističkih republika?

Godina je 1938. Mjesec ožujak. U Austriji se provodi referendum o pripojenju Njemačkoj. Svoj glas ZA Anschluss dalo je čak 99,7 posto Austrijanaca! Ne čekajući ni časa, njemačka vojska ruši granične rampe i u motoriziranim kolonama ulazi u dragovoljno pridruženu susjednu državu. Već 15. ožujka na mitingu u Beču svojim zemljacima govor drži sada i njihov kancelar Adolf Hitler, inače rođeni Austrijanac. Tako se počelo ostvarivati njegovo geslo: Svi Nijemci u jednoj državi! Trećem Reichu. Prije toga u austrijsku je vladu instalirao svoje pristaše koji su uzeli najvažnije resore unutarnjih i vanjskih poslova te presudno utjecali na donošenje odluka. Time je bilo omogućeno da provođenje referenduma nadziru nacisti, pa ne čudi njegov konačni ishod. Zapadne sile reagirale su vrlo mlako, bez poduzimanja bilo kakvih konkretnih mjera. Iste godine najesen Njemačkoj su bez otpora pripojena granična područja Čehoslovačke koja su naseljavali sudetski Nijemci. Iduće godine na red je došla Poljska… A kakav je bio slijed daljnjih događanja u II. svjetskom ratu, kojem su ova osvajanja bila uvertira, svima je poznato jer to se već dogodilo.
A što se događa danas? Godina je 2014. Mjesec ožujak. Na ukrajinskom poluotoku Krimu održan je referendum o pripojenju Ruskoj Federaciji. Svoj glas ZA dalo je 97 posto građana koji su se izjašnjavali na referendumu održanom u roku od svega 15 dana nakon raspisivanja! Još je većom brzinom ruski parlament Duma prihvatio rezultate, a predsjednik Vladimir Putin odmah potpisao dekret o Krimu kao novoj federalnoj jedinici Ruske Federacije. Dok ovo pišem, još nije došao u glavni grad Simferopolj, ali nije krio oduševljenje što je autonomna (sovjetska) republika Krim, koju naseljava 58,3 posto Rusa, vraćena u okrilje „matice zemlje“ iako je sastavni dio suverene i neovisne države Ukrajine. Referendum su isprovocirali i nadzirali proruski militaristi koji su prije toga u potpunosti preuzeli vlast na Krimu. Uz rusku vojsku, bez otpora su neutralizirali ukrajinske vojarne, zrakoplovne baze i luke.
Krimu treba i
kopneni koridor
Čudnovata neka sličnost postupaka iz davne 1938. i ove 2014. godine. Zapad je i ovom prilikom ostao uglavnom na verbalnoj osudi i najavi sankcija, dok se krimska autonomna republika ubrzano integrira u pravni i gospodarski sustav Rusije. To je tinjalo još od 1991. godine i raspada Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika - SSSR-a. Rusofili, mahom sredovječni komunisti, koji su nastanjivali Krim nakon što je Staljin poslije rata raselio domicilne Tatare, priznali su samostalnu Ukrajinu, ali su je na tom poluotoku neprestano podrivali i paktirali s Moskvom. Kako će se stvari dalje razvijati, neizvjesno je. Zabrinjava gomilanje ogromne ruske vojske na ukrajinskim granicama. Čemu? Pa, neće valj-da Ukrajina napasti Rusiju? Predsjednik Putin zasad još opovrgava da će upasti na teritorij susjedne države, no, vojna agresija nije isključena. Naime, treba mu kopneni koridor do nove ruske federalne jedinice Krima jer zasad na njega izravno može samo morem ili zrakom.
No, nije to jedina neuralgična točka na tom prostoru na kojem je prijašnjih 15 republika iz sastava SSSR-a, utemeljenog 1922. godine pod ruskom dominacijom, devedesetih godina prošlog stoljeća postalo samostalnim državama. U većini njih živi značajna populacija Rusa koji bi rado natrag u savez s Moskvom ili bi Moskva htjela njih pod svojim štitom, kako gdje. Najčešće se spominje moldavijska pokrajina Transdnjestrija s većinskim ruskim stanovništvom. Na zapadu su to Latvija s 33,8 i Estonija s 30,3 posto Rusa, ali one su članice EU, pa će teško proći bilo kakav aneksijski referendum.
Ali bi se s njime moglo pokušati tu bliže nama, u susjednoj Bosni i Hercegovini, premda u njoj nema veće naseljenosti Rusa, ali ima njihove braće Srba. Naočigled međunarodne zajednice, koja na to uopće ozbiljno ne reagira, u Republici Srpskoj, njezin Bato, kako sebe naziva predsjednik Milorad Dodig, već dugo otvoreno prijeti referendumom o samostalnoj državi. Kaže, neće srpska Republika još dugo ostati u BiH. Rabit će najbolja svjetska iskustva kada za to dođe vrijeme, misleći pri tome na Krim i podršku Moskve, ali spominje još Kataloniju, Škotsku, pa i Veneciju. „Ne doživljavamo BiH kao zemlju u kojoj ćemo vječno živjeti. Mi je ne volimo“, bez skrupula grmi ovih dana Dodig o jednoj suverenoj državi, članici Ujedinjenih naroda koju planira razbucati.
Pitate se zašto o tim temama u zanovijetanjima? Evo, osjetio sam potrebu progovoriti o događanjima koja su u žiži pozornosti najšire javnosti, a mogu imati tragičan rasplet čije posljedice bismo svi mi na određen način osjetili. Ne mogu ih spriječiti, ali mogu barem upozoriti na njih, pa to i činim.
Čačićeva stranka već u županijskoj vlasti
Inače, prema nekim mojim dosadašnjim pretkazanjima, da igram loto, mogao bih se nadati barem šestici, ako ne i sedmici. Eto, naša zamjenica župana Sandra Herman istupila je iz HNS-a. Provocirala je isključenje, a kada je postala svjesna da to od svog stranačkog predsjednika Matije Posavca neće dočekati, sama se odlučila za odstup. Kao razlog je opetovala isključenje Radimira Čačića te za to izravno prozvala Vesnu Pusić, Ivana Vrdoljaka i Milorada Batinića. Ona je, priznaje, čačićevka, i u Međimurju će biti lučonoša Radimirovih sljedbenika te promotor nove stranke, dođe li do njenog osnivanja. Samim time, Čačićeva će stranka već na startu participirati u izvršnoj županijskoj vlasti u Međimurskoj županiji!
Naime, Sandra Herman zadržava položaj zamjenice župana, pa slijedom toga, i njezina buduća stranka s njome ulazi u vladajuću koaliciju. Stoga će se, ne o Sandri kao osobi, već o toj novoj okolnosti, morati očitovati i HNS i HSS i HSLS, trojka kojoj se pridružuje i četvrti partner kojeg, međutim, u koalicijskom sporazumu nema. Uzgred, čačićevci će preko Natalije Martinčević, a možda i još kojeg sadašnjeg haenesovog zastupnika, bez izbora, ući i u Hrvatski sabor!

Umjesto P.S.-a

Nisu ovo nikakvi penjači-rekreativci, ni današnji poklonici ekstremnih sportova. Snimljeno je to negdje osamdesetih godina prošlog stoljeća za jedne od vježbi jedinica Civilne zaštite u Čakovcu. Organizirane su učestalo, kako bi se uvježbavale razne službe za djelovanje u stvarnim uvjetima raznoraznih elementarnih nepogoda, naročito potresa, ali i požara. Bilo je ovo prvo spuštanje užetom s najviših katova solitera u današnjoj Vukovarskoj ulici. Tada još čakovečki vatrogasci nisu posjedovali ljestve za ovakve visine, pa se uvježbavalo spašavanje stanara uz pomoć iskusnih penjača.
Čini mi se da su to bili planinari jer gorska služba spašavanja u današnjem obliku kod nas tada nije postojala. Bilo je to vrlo atraktivno za promatrače kojih se mnoštvo znalo okupiti na tim vježbama.