Kolumne 16.05.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:44.

"Zovi, samo zovi, svi će sokolovi..."

Suvremena zoologija ubraja sokolove među ptice grabljivice, što znači da im pripisuje i priznaje ne malu dozu okrutnosti, nemilosrdnosti i krvoločnosti u samoj njihovoj naravi. To je i logično: bez tih, naime, osobina ne bi niti mogli opstati. Istina, doduše, jest da su lijepi po obliku i šarenu perju te ponosita, moglo bi se reći čak i pomalo ohola držanja - kao da su svjesni ne samo svoga izgleda kojemu se u prirodi rijetko može naći par, nego još više svoje snage i brzine u letu (obrušavajući se na plijen postižu čak 230 km/s !) - ali jak kukasti kljun i oštri čaporci bez ikakve dvojbe pokazuju što su i kakvi su.
Upravo zato nije sasvim jasno zašto je baš taj i takav sokol dao ime nečemu što je imalo ili barem trebalo imati sasvim drugi, barem naizgled pitom i miroljubiv karakter. Naime, u okviru različitih ideja i pokreta koji su se u tijeku devetnaestoga stoljeća pojavljivali u ljudskom društvu bio je i jedan kojemu je cilj bio “tjelesni, moralni i intelektualni odgoj naroda”, kako ga je formulirao njegov začetnik, češki pedagog Miroslav Tyrš (1832.-1884.) i nazvao ga Sokol. Prvo takvo društvo ili udrugu osnovao je u Pragu 1862. godine i potom je ideja brzo zahvatila čitavu Češku, a iz nje se proširila i u druge zemlje slavenskoga svijeta koji se inače ponosi - blagošću i mekoćom i naravi!
Od Južnih Slavena prihvatili su je najprije Slovenci i u Ljubljani već 1863. godine osnovali prvo društvo zvano Južni Sokol. Svakako je spomena vrijedno da su ljubljanski sokoli 1866. godine prvi put bili u Zagrebu, i to na proslavi tristote obljetnice pogibije Nikole Zrinskoga u Sigetu, a još više da su posjet Zagrebu ponovili 1874. godine prigodom otvorenja Hrvatskoga sveučilišta i tim su svojim nastupom pobudili kod hrvatskih rodoljuba i preporoditelja toliko oduševljenje i zanimanje da nisu čekali, nego su odmah, već 21. prosinca 1874., osnovali svoj Hrvatski Sokol. Među njegovim uglednim osnivačima, pa potom organizatorima i promicateljima te ne manje praktičarima-vježbačima, posebno se isticao već tada izvrstan kirurg u zagrebačkoj Bolnici Milosrdne braće dr. Josip Fon (1846.-1899.) koji će, makar za neduga života, postati pravom legendom hrvatskoga sokolstva.
Sokolska se ideja nije zaustavila u Zagrebu, nego je brzo krenula na put po hrvatskim krajevima pa je već 1877. godine dobila društvo u Varaždinu, 1884. u Bjelovaru i Krapini, 1885. u Zadru, Karlovcu i Vukovaru, 1887. u Koprivnici, 1889. u Ogulinu, 1893. u Splitu itd. Uskoro ih je bilo toliko da su se 1904. godine udružili u Savez hrvatskih sokolskih društava, odnosno, (1907.) u Hrvatski sokolski savez. U društvima se radilo najviše na tjelovježbi, a postignuti uspjesi bili su javno pokazivani na masovnim tzv. sletovima na kojima su posjetielji uživali u skladu pokreta i simbolici vježbe, no, pojedina društva imala su i druge grane sporta (npr., biciklizam, mačevanje, hrvanje, jahanje i sl.) ili druge oblike djelovanja, npr., zbor, orkestar, gluma, predavanja itd., sve do zabava i proslava.
Slično je bilo i u Sloveniji do Ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca, dok se za istočne Južne Slavene, one izvan AU Monarhije, zna samo da je tek 23. travnja 1904. u Beogradu bilo osnovano sportsko društvo Soko, ali teško je nagađati koliko je imalo veze sa sokolstvom na Zapadu, a je li sjeverno od Drave, u mađarskim krajevima - pa i u Međimurju - bilo ičega takvoga, teško je i pomišljati…
No, ako nečega nije bilo, ne znači da ga neće biti! Naime, samo dva i pol mjeseca poslije oslobođenja i priključenja toga kraja majci zemlji Hrvatskoj, 2-ga marciuša 1919. u tadašnjim Medjimurskim Novinama - Izlaze svaki tjeden jedenkrat i to: svaku nedelju - pojavila se obavijest s naslovom Jugoslavenski Sokol u Čakovcu i podnaslovom Prvi jugoslavenski Sokol u Medjimurju! Iz nje su čitatelji saznali:
“Prošle nedelje odlučeno je na sastanku rodoljuba da se u Čakovcu osnuje jugoslavenski Sokol. Izabran je odmah privremeni odbor od 14 lica koji ima odrediti potrebito, da se društvo otvori 16. ožujka. Taj će dan prirediti više sokolskih društava slet i javnu vježbu na glavnom trgu u Čakovcu. Javna vježba počinje u 4 sata pop. , a u 8 na večer sokolsko sijelo u dvorcu Zrinjski. Do sada prijavili su svoj dolazak Sokol Varaždin, Zagreb (srpski i hrvatski) sa jahačkim odjelom (30 konja) i fanfarom. Iz Zagorja i Slovenije doći će takodjer nekoja društva. Iz Varaždina kreće poseban vlak. Upozorujeme već sada sve naše bez razlike staleža, da se odmah upišu u društvo. Neka svatko prijavi svoje dijete kao podmladak, jer će se osobito pažnju posvetiti mladjem naraštaju. Prvi sastanak svih članova bit će u nedelju 9. marciuša u 4 h pop. u dvorani Zrinjski.”
Nešto mi u takvoj najavi toga velikoga i važnoga događaja - prvoga sokolskoga sleta u tek oslobođenom i, ponavljam, materi zemli Horvacki stopram povrjenomu Čakovcu - nejde jako skup, kako bi tadašnji Međimurci po svojemu rekli, ali - i onda se na to čekalo tjedan dana, pa pričekajmo i mi.

P.S. Ne paše previše uz gornju sitnicu, ali ne mogu propustiti i ne spomenuti pedesetu obljetnicu smrti dr. Vlatka Mačeka, političara s krajnje suprotnim ocjenama za svoj politički rad. Umro je u Washingtonu 15. svibnja 1964., a vrijedi ga pamtiti barem po tomu što je htio - i zamalo uspio - Međimurju vratiti Štrigovu i Razkrižje.

Izvor: 3081