U Kotoribi - cug mašina fučne sve rjeđe

I na najstarijoj željezničkoj pruzi u Hrvatskoj, odnosno kolodvoru u Kotoribi – cug mašina fučne sve rjeđe. Ekipa Lista Međimurje posjetila je kotoripski kolodvor uz one u Čakovcu i Maloj Subotici, sagrađen davne 1860. godine. Zjapio potpuno prazan. A tako je, govori nam općinski načelnik Ljubomir Grgec, zapravo svakodnevno, tijekom čitavog dana.
-Nije problem što su danas neka nova vremena u kojima je najčešće prijevozno sredstvo automobil, već su krive Hrvatske željeznice. Ovo je bio najprometniji kolodvor ujedno i željeznički granični prijelaz u bivšoj državi, a tada Jugoslavenske željeznice samo ovdje u Kotoribi zapošljavale su 200 ljudi. Količina tereta koji se prevozio bila je enormna. Tri kompozicije dnevno prevozile su samo živu robu, odnosno stoku. S raspadom Jugoslavije i teretni i putnički promet počeo je opadati. Tako ne bi bilo da se ulagalo, ali samo se mnogo priča, dok su zemlje u okruženju iz europskih fondova povukle strašne novce i danas i dalje imaju razvijenu željezničku infrastrukturu i promet. Ova pruga od nas prema Mađarskoj je praktički zahrđala. Mjesečno prođu tri ili četiri vlaka i to slovenska jer njihova pruga ne bi mogla izdržati osovinski pritisak teretnih vagona. Koliko čujem Slovenci su zainteresirani za teretni prijevoz, ali u Hrvatskim željeznicama sluha nema. Njim vladaju sindikati, vlakovođe komanduju. Pa zamislite. Dogodilo se da jedan vlakovođa nije htio vlak vratiti iz nedalekog mađarskog mjesta u Kotoribu jer mu je završilo radno vrijeme. Radio je čekao da mu dođe kolega kojem je počinjala smjena. Strašno, ogorčen je načelnik Grgec. Premda kao Općina ne mogu učiniti mnogo dodaje da se na njihove apele da se nešto poduzme HŽ oglušuje. Slično je i s objektom Hrvatskih željeznica, nekadašnjim konačištem željezničara, smještenim tik uz zgradu općinske uprave u Kotoribi. -To se raspada, nema ni žljebova pa je osobito ruglo dok pada kiša. Fasada je olinjala, zgrada je već godinama prazna i zaključana. Nije bilo reakcije na naše zamolbe da se dodijeli Općini, a mi je znali staviti u korisnu funkciju, ističe Grgecov zamjenik Roberto Ujlaki.

Miris strojnog ulja

Iz općinskog trojca, predsjednik Općinskog vijeća Kotoribe Stanko Vugrinčić je dugogodišnji putnik. - Punih trideset godina, svakodnevno se vozim vlakom iz Kotoribe u Čakovec na posao, napominje Vugrinčić, inače zaposlenik Javne vatrogasne postrojbe Čakovec.

- Dobro se sjećam dok sam počeo raditi, još su bili oni kaubojski vagoni, kasnije oni s kupeima, no ni danas nije baš bajno. Dosta vagona nema klima uređaje pa se ljeti kuhamo, a zimi se dogodi da vlakovođa, valjda radi štednje ili čega, već u Donjem Kraljevcu isključi grijanje pa se do Čakovca smrzavamo. A još ako smo u vagonu starije godine proizvodnje sve to uz neizbježan miris po strojnom ulju i općenito ustajali zrak. Šteta, jer je putovanje vlakom najsigurnije, a i najjeftinije. Mjesečna karta košta me 477 kuna, svjedoči Vugrinčić. I dok su nekada s njim na posao vlakom putovali brojni ljudi iz donjeg Međimurja danas su mu najčešći suputnici – školarci. Već dugo u gradu Čakovcu nema velikih tvrtki kakve su nekada zapošljavale tisuće ljudi. Ima li barem nade da željeznički promet u najistočnijem kutku Međimurja u budućnosti barem donekle ponovno oživi?