BOLNICA IZGRAĐENA NEPOVRATNIM NOVCEM GRAĐANA

Prije okruglih 40 godina, u Čakovcu je otvorena nova bolnica. Kakav je to bio mega skok za poboljšanje kvalitete zdravstvenih usluga za cijelo Međimurje, dovoljno je spomenuti da je do tada bolnica bila u starinskom zdanju na imanju grofa Feštetića. Tamo je bolnica djelovala od 1922. godine. Sada, u novogradnji, bolnički odjeli razmješteni su na 12.000 četvornih metara prostora na četiri kata. Kao i sve drugo u ono vrijeme, bolnicu je gradio Građevni kombinat Međimurje, prvoklasna firma u ono doba. Posao je dovršen u roku 2,5 godina, što je za ondašnje prilike bio vrlo kratak rok za tako složene objekte.
No, nije mi namjera baviti se graditeljstvom, ni zdravstvom, već načinom financiranja izgradnje. Usporedno s polaganjem kamena-temeljca, bio je raspisan općinski zajam za građanstvo, za sufinanciranje gradnje nove bolnice. Također je određeno plaćanje namjenskog doprinosa za sve radne organizacije i poduzeća u ondašnjoj Općini Čakovec. Na taj je način, uz sudjelovanje Skupštine općine i samog Medicinskog centra, prikupljeno više od polovice potrebnog novca. Republika Hrvatska sudjelovala je s 12 posto, dok su ostatak bili krediti banke i dobavljača opreme.
Stoga je na spomen-ploči povodom otvorenja bolnice bilo zapisano: „Ovaj objekt izgrađen je doprinosom građana Međimurja.“ Dodajem, kojem u većem dijelu nije vraćen novac uplaćen putem zajma. Naime, što se više bližio rok početka otplate anuiteta zajma, to je sve intenzivnije kretala politička akcija po mjestima i sindikalnim podružnicama u poduzećima da se pojedinci „dobrovoljno“ odreknu svoga novca. Umjesto toga, ustanovljene su takozvane poklon-obveznice kojima se odustajalo od povrata uplaćenog cijelog ili dijela iznosa. Ondašnje radne organizacije svoga su se namjenskog doprinosa ionako već otprije odrekle. Na taj je način od ukupno pet milijardi tadašnjih dinara, koliko je investicija koštala, čak 57 posto bilo nepovratnog novca. Narod je htio, trebao i dobio novu bolnicu.
Matija, gdje se učlanjuje u HNS?
Narod se priziva i u današnje vrijeme, ali uglavnom kad se od njega nešto traži. A svakodnevno je zasipan nepodopštinama političkih struktura jer ih se ne može nazivati elitom. Ovaj najsvježiji slučaj s Ministarstvom gospodarstva, kojem je na čelu haenesovac Vrdoljak, naprosto ne mogu prešutjeti. Poslali oni svojim stranačkim dužnosnicima u županijama informaciju o slobodnim mjestima za posao bez zasnivanja radnog odnosa, dakle po Mrsićevom modelu za 1.600 kuna. Poruka je jasna: Nađite interesente, iz HNS-a, dakako, pa nam to žurno javite!
Uzalud isprike i tvrdnje kako se radi o gafu „nižerangiranog“ službenika. Prije svega, on nije to radio na svoju ruku, a ono što je najbitnije, to je stalna praksa o kojoj sam već zanovijetao na ovom mjestu. Ako se tako postupa pri zapošljavanju pripravnika, kako li je to tek kad su u pitanju stvarna radna mjesta na neodređeno? Jedina šifra očigledno je – stranačka iskaznica. Kako i ja u obitelji imam jednog nezaposlenog člana, upitao bih prvog međimurskog haenesovca Matiju Posavca, gdje se obavlja učlanjenje i u kojem roku se može riješiti problem?
Ne odbija se 7.000 eura
mjesečno
No, šalu na stranu, preozbiljna je to tema čijem razrješenju se ne nazire kraj. Uzalud nam i predsjednik Josipović stalno zbori o pravnoj državi i državi prava. Neće nam to razriješiti ni EU ako si ne riješimo sami. Otišao je tako ministar turizma Veljko Ostojić, iako je uporno tvrdio da nije upleten u obiteljsku kupoprodaju zemljišta s enormnom dobiti. Premijer Zoran Milanović, premda nevoljko, prihvatio je ostavku, a mjesto ministra ponudio Ivanu Jakovčiću, predsjedniku IDS-a, čiji je to resor. Ali nije Nino, kako ga zovu, od jučer. Zar da uđe u vladu, koju kritizira, kad može (?) izabrati Europski parlament u kojem ga sljeduje 7.000 eura mjesečno. Kako pišu novine, ima mjesečnu ratu kredita od oko 20.000 kuna. Za to bi otišla cijela ministarska plaća, a od europske će mu još ostati i za džeparac!
Dokazivanje
punoljetnosti po američki
Znatno manjim džeparcem raspolaže naša mladež za svojih izlazaka. Nisu to više večernji, kako je nekad bilo, već noćni koji sve češće prerastaju u ranojutarnje. Uzalud naši zakoni kojima mlađima od 18 godina, koji su najbrojniji, nije dopušteno točenje alkohola, niti prodaja alkoholnih pića i cigareta maloljetnicima. Neshvatljivo je da naši ugostitelji i trgovci još uvijek prodaju foru kako oni nisu ovlašteni legitimirati goste i time se opravdavaju što ne sprječavaju opijanje malodobnih osoba ili kupnju alkohola i cigareta. Koliko je to prozirno, ilustrirat ću slikovito kako se to vrlo jednostavno radi u svijetu u kojem se, inače, za takve prekršitelje izriču visoke kazne i zatvaraju lokali.
Ovakav kakav jesam, u poodmaklim godinama, u Chicagu sam ušao u prodavaonicu lanca Liquor, u kojima se jedino prodaju alkoholna pića u Americi, a ne u svakoj prodavaonici kao kod nas. Na ulazu mi je trgovac rekao neka dokažem da sam stariji od 21 godine, koliko je kod njih granica malodobnosti. Nasmijao sam se jer takav kompliment već dugo nisam dobio, ali sam izvadio putovnicu i pokazao ju. Dakle, on nije tražio dokument, već je na meni bilo da dokažem svoju punoljetnost! Tako je u stvarnosti, a ne samo u tinejdžerskim filmovima i u shoppovima s cigaretama, kao i ugostiteljskim objektima u kojima provjeru obavljaju zaštitari. Vrlo jednostavno, zar ne? Ali, tamo, u zapadnom svijetu, kamo i mi kročimo, inspektori i policajci nisu u sprezi s vlasnicima, već štite i provode – zakone.

Umjesto P.S.-a

Sa zakašnjelim dolaskom proljeća, krenut će i prve gljive - smrčkovice i smrčci, pa će livade, šume i šumarci oživjeti od berača. Kod tih prvih proljetnica nema neke ozbiljnije opasnosti da se uberu nevaljale gljive, ali kasnije, kad se pojavi znatno više vrsta, opreza nikad previše. Ovom prilikom prisjećam se dosad najmasovnijeg trovanja gljivama do kojeg je došlo negdje prije 25 ili 26 godina. Tada je prvo međimursko gljivarsko društvo Krasnica, sa sjedištem u Nedelišću, organiziralo piknik u macinečkoj šumi. Od ubranih gljiva u kotlovima se kuhao gljivlji gulaš. Očito zbog nečije neopreznosti, u jedan kotao dospjela je neka otrovnica i velik broj ljudi, ne sjećam se više koliko, završio je u čakovečkoj Bolnici. Bilo je to dosad najmasovnije trovanje gljivama kod nas. Na žalost, bio je to i kraj društva Krasnica koje su predvodili naši uvaženi glazbenici Stanko Križnik, Ivan Oreški i Ivan Škvorc - Ivač. Šteta, imali su dobru zamisao okupljanja i edukacije berača gljiva. Ono što su oni započeli, sa znatno više uspjeha nastavilo je kasnije osnovano Gljivarsko društvo Smrčak iz Čakovca.