Govori Joško Smilović,
Medalje važnije od zdravlja? Nestručni treneri ostavljaju posljedice za cijeli život!
- Potrgal sam si ligamente, bandažirali su me i - natrag u borbu, podijelio je s nama nedavno svoje iskustvo jedan vrlo mlad međimurski sportaš, svjedočeći u intervjuu o svom putu do medalja. Nije njegov slučaj iznimka - u oko 280 sportskih udruga u Međimurju trenira i natječe se gotovo 20 tisuća sportaša, velika je uključenost djece i mladih, no, doista su rijetki klubovi koji u svojim redovima imaju i medicinske stručnjake. Iako su ozljede sastavni dio sporta, nameće se pitanje - tko nadzire djecu i mlade, koliko su te osobe za to osposobljene, stručne i jesu li im sportski rezultati, uistinu, važniji od zdravlja (tuđe) djece?
Osposobi ga! Važan mi je. Na klupama nekolicine međimurskih sportskih klubova sjedio je i specijalist ortopedije i traumatologije, donedavno i voditelj tih odjela u Županijskoj bolnici Čakovec, mr. sc. Joško Smilović, spec. ort., supspec. traumatologije lokomotornog sustava. Kao predavač je sudjelovao u osposobljavanju stručnih kadrova u sklopu Hrvatske olimpijske akademije, a godinama radi i na usavršavanju voditelja vježbanja u organizaciji Međimurskog saveza sportske rekreacije ''Sport za sve''.
Nisu jednom, posvjedočio je, treneri od njega tražili da im "osposobi" određenog igrača. - Bitni su im utakmica i rezultat, ne pitaju može li taj igrač nastaviti igru, nego kažu: "Važan mi je, moraš ga osposobiti", svjedoči doktor Smilović.
Povrede, pa i one sportske, svakodnevica su našeg stručnog sugovornika, no, važno je, ističe, razlikovati ozljede od oštećenja. Ozljede su akutne, događaju se iznenada, najčešće kao posljedica neke fizičke traume, odnosno vanjske sile - prijelomi, istegnuća, uganuća i sl. Oštećenja su, s druge strane, kronična, razvijaju se postepeno zbog prenaprezanja i uzrokuju tupu bol. - Oštećenja su, po meni, veći problem jer se s njima mi liječnici zapravo premalo susrećemo. Prijelomi su, primjerice, vidljivi i moraju se odmah liječiti, a s oštećenjima nam se pacijenti javljaju tek kad su već toliko uznapredovala da ih onemogućavaju u svakodnevnim aktivnostima i mogu dovesti do ozljede, kaže Smilović.
Važnost edukacije
Upozorava i da djeca često prikrivaju i prešućuju bol koja upućuje na određeni problem, a treneri, pa i roditelji, usredotočeni na rezultat, poteškoću ne uoče na vrijeme ili su ih spremni i ignorirati. Od velikog bi značaja, smatra, bilo da se za sve dionike sportskog razvoja organiziraju predavanja.
- Na godinu bi se u klubovima trebalo organizirati nekoliko edukacija, i za djecu i roditelje, trenere pogotovo. Oni koji se bave djecom, i to tuđom, trebali bi biti svjesni velike odgovornosti koju nose, jer se će se rezultati nestručnog ophođenja, na zdravlju očitovati tek za 20 ili 30 godina, kaže doktor Joško Smilović.
Naravno, poželjno bi bilo da se u klubovima doista angažiraju liječnici, no tu su najveća prepreka uglavnom skromni klupski budžeti, ali i u nas je vrlo mali broj liječnika koji se mogu baviti sportskom medicinom, fizijatara, te ortopeda i traumatologa. S pacijentima rade svega dva dana u tjednu, pa mnogi umjesto višemjesečnog čekanja radije ignoriraju bol koja je signal za uzbunu. Ili, u najgorem slučaju, pomoć potraže kod raznih nadriliječnika, koji problem samo produbljuju.
I sami treninzi nerijetko bivaju uzrokom problema, osobito u ekipnim sportovima gdje se ne prilagođavaju najslabijima. - Nisu sva djeca ista i nemaju iste mogućnosti, a u nogometu, rukometu ili košarci nema individualnog pristupa, nego svi rade isto. Djeca koja to ne mogu pratiti počinju trpjeti, a u trenutku kad trening postane uzrok bolova, treba proces zaustaviti i detektirati problem - možda je dovoljno promijeniti sport, a možda se, ipak, okrenuti rekreaciji, kaže liječnik.
Rekreacija je, posebno ističe doktor Smilović, zdravija od sporta, i u Međimurju je izuzetno dobro organizirana. Cilj tjelesne aktivnosti bi ionako, zaključuje mr. sc. Smilović, trebalo biti druženje i postizanje osjećaja zadovoljstva kod svih, ne samo kod najboljih.
Sport je nezdrava aktivnost
Sport je, smatra mr. sc. Joško Smilović, nezdrava aktivnost - određeni dio tijela najčešće se forsira do krajnjih granica.
- Danas nemate rukometaša ili nogometaša koji nije operiran. Stoga, ne možete reći da je, na primjer, rukomet zdrav sport, jer gotovo 70 posto igrača su praktički invalidi! U kontaktnim je sportovima čak i dio trenerske taktike onemogućavanje protivnika u cilju postizanja rezulata, i to osobito u nižim razinama natjecanja, gdje su i kontrole a nižoj razini, kaže doktor Smilović.
Za djecu koja su u sportu izložena određenim naporima dodatan je čimbenik i to što su još uvijek u fazi rasta, pa pretjerana sportska aktivnost može dovesti i do raznih razvojnih poremećaja.