Molitelji pred čakovečkom bolnicom mole da im se netko obrati. Uzalud!

Molitvom zaustavimo pobačaj; Dragocjena si u mojim očima; Trudna si? Ne boj se. (...) - samo su neki od natpisa na transparentima ispred mnogih bolnica u Hrvatskoj koje u rukama drže sljedbenici inicijative 40 dana za život. Pokret koji se deklarira kao svojevrsna borba za život čiji je cilj zaštita prava nerođenih, posljednjih je dana svojim istupima i nametanjem svog svjetonazora uzburkao javnost i doveo do podijeljenih mišljenja.

Dok ih jedni podržavaju i priključuju se njihovim molitvama, drugi ih oštro kritiziraju, spočitavajući im zadiranje u privatnost žene i osporavanje prava na slobodno odlučivanje o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. U jeku jačanja konzervativnih struja i petljanja Crkve u zakonodavstvo i sekularna pitanja društva, Ustavni sud Republike Hrvatske je, nakon 25 godina, na dnevni red stavio pitanje pobačaja.

Ovim je činom pobačaj na zahtjev, koji je u Hrvatskoj dozvoljen od 1978. godine Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, doveden u pitanje.

Bdijenja

Inicijativa 40 dana za život u Hrvatskoj je započela 2014. godine. Temelji se na kršćanskim načelima, a sastoji se od tri ključna elementa – molitve, posta i molitvenog bdijenja ispred bolnica u kojima se rade pobačaji. Mole se i ispred ulaza u krug Županijske bolnice Čakovec. Međimurci i Međimurke već treći put svjedoče okupljanju ovakve vrste koje je Policijskoj upravi međimurskoj prijavljeno kao javni prosvjed / mirno okupljanje u razdoblju od 28. rujna do 6. studenog. Prosvjed se odvija na gradskoj površini jer je ŽB Čakovec prošle godine odbila zahtjev da se isti održi u krugu bolnice.

Županijska bolnica Čakovec je zdravstvena ustanova koja pruža usluge svim svojim korisnicima sukladno zakonodavnim okvirima i to usluge dogovorene s HZZO-om. Naš je primarni cilj pružiti zdravstvenu uslugu, a sukladno Zakonu o zaštiti prava pacijenata štitimo prava i interese svih naših korisnika, stoji u odgovoru v.d. ravnatelja Miroslava Horvata, uz pojašnjenje da se na taj način uznemiruju pacijenti i korisnici drugih usluga.

Niti jedan spašen život

Koordinatorica incijative u Čakovcu, koja okuplja stotinjak volontera, većinom praktičnih vjernika koji su na neki način angažirani u crkvenim zajednicama, jest Sanja Bratinšćak iz Savske Vesi, po zanimanju vjeroučiteljica. S. Bratinšćak i Rahela Mikec iz Štrigove, također vjeroučiteljica, progovorile su za list Međimurje o molitvenom pokretu u kojem aktivno sudjeluju.

Cilj inicijative je osvijestiti važnost svakog života. Život je dar i želimo osvijestiti javnost da je svako dijete dragocjeno, kako za obitelj tako i za hrvatsko društvo kojem opada natalitet, započela je S. Bratinšćak. Na upit što žele postići okupljanjem ispred bolnica te zašto umjesto ispred bolnice svaki dan od 6 do 18 sati ne mole kod kuće ili u crkvi, odgovaraju:

Tamo smo jer vjerojatno nitko ne bi čuo za nas da molimo kod kuće ili u crkvi. Na mjestima bdijenja samo molimo, nikome ne prilazimo, niti se obraćamo ljudima, osim na njihovu inicijativu. A potencijalne žene ili roditelji vide nas i naše transparente s porukama. Mi smo tamo znak nade da može biti drugačije te nudimo i konkretnu pomoć, ukoliko je nekom potrebna, kazala je vjeroučiteljica. Osim molitve, moralne podrške i pomoći trudnicama i ženama koje su izvršile pobačaj, inicijativa pruža i financijsku pomoć trudnicama i majkama koje zbog socioekonomske situacije razmišljaju o pobačaju.

Ženama pomažemo i financijski te surađujemo s udrugom Betlehem koja ima četiri kuće u kojima su smještene trudnice koje nemaju krov nad glavom. Tamo mogu biti dokle god se ne snađu, ne završe školu, nađu posao, pomire se sa svojim roditeljima/supružnicima, tj. dokle se ne osove na noge, istaknula je S. Bratinšćak. Inicijativa je prema njihovim statistikama u Hrvatskoj spasila 38 života, no, u Međimurju nije polučila rezultata.

Dosad nam se još nitko nije obratio i ne znamo je li spašen koji život u našem kraju, objasnila je koordinatorica.

Donacije za iće, piće i mobitele?

Mi nemamo službene mobitele. Njih vjerojatno imaju koordinatori na nacionalnoj razini jer moraju sve kontaktirati. Putne troškove također financiramo o našem trošku, odgovorila je S. Bratinšćak na pitanje zašto udruga Hrvatska za život, koja je pokretač inicijative, na internetskim stranicama ima istaknuto da osim za trudnice prikuplja donacije i za promotivne materijale, oglašavanje, službene mobitele, prijevode, putne troškove (...).

Hrana i piće za molitelje također je kontradiktorna stavka s obzirom da se problem pobačaja nastoji osvijestiti kroz 40 dana molitve i, navodno, posta.

Post po nahođenju

Naša sugovornica objasnila je da se pritom ne misli na hranu i piće za vrijeme bdijenja, već za druženja nakon tribina na kojima se progovora o potrebama zaštite nerođenog života. Također, ne posti se 40 dana, već svatko prema svom nahođenju i mogućnostima, obzirom da većina ljudi radi pa mora ostati razborita.

Što uistinu (ne) žele?

Dublji razgovor s našim sugovornicama - vjeroučiteljicama, kojima je vidno stalo do inicijative, pokazao je da njihovi ciljevi i stajališta o određenim pitanjima njima samima nisu u potpunosti jasna. Na nekoliko različitih pitanja – o tome zašto ne osnuju npr. zakladu koja bi financirala obrazovanje djece čije majke nisu u prilici školovati ih (katolička Crkva financijski iznimno jaka), o pobačaju zbog silovanja ili incesta, o kontracepciji, uslijedio je isti rečenica, u neodlučnom tonu.

Mi smo za život i ovo je inicijativa za nerođeni život, rekle su. Svoje odgovore potkrijepile su svjedočanstvima žena koje su rodile djecu začetu silovanjem i onima u kojima su majke žrtvovale svoj život da bi spasile svoje dijete. Dodale su da je njihov stav u skladu s naukom Crkve te je stoga pobačaj dopušten samo u slučaju da je ugrožen život majke.

Premda je takav stav vidno rigorozniji od aktualnog zakona, njihov cilj nije mijenjati zakonodavne okvire, već pomoći trudnicama, osvijestiti ljude o dragocjenosti života i zaštititi život, istaknule su S. Bratinšćak i R. Mikec. Svima koji se ovom inicijativom osjećaju prozvanima i koji ih kritiziraju i prozivaju zbog zadiranja u intimu poručuju:

Osnovno ljudsko pravo je pravo na život. Ne osuđujemo nikoga. Mi smo tu da pomažemo, molimo i postimo, a njima je stavljeno na savjest što će učiniti. Ako imate konkretno, izgrađeno mišljenje mislim da nitko ne može utjecati na njega. Ako liječnici znaju da dobro postupaju i čine dobro, nitko ih u tome neće pokolebati, zaključile su naše sugovornice.

S druge strane ograde

S druge strane ograde, unutar kruga Županijske bolnice Čakovec, prosvjed sljedbenika inicijative 40 dana za život promatraju i voditelj Odjela ginekologije i opstetricije mr.sc. Nino Škvorc, dr. med., specijalist ginekologije i opstetricije i subspecijalist uroginekologije te njegovi kolege. U molitvenim bdijenjima ispred Bolnice liječnik Škvorc ne vidi ništa loše:

Nismo uskogrudni i poštujemo tu inicijativu. Inicijative su uvijek dobre jer pridonose tome da se iskristaliziraju neka pitanja, ističe.

Osjećaj pritiska kod liječnika koji se bave ovom granom medicine i koji izvršavaju pobačaj po njegovu mišljenju ponajprije ovisi o samom čovjeku, njegovim stavovima, moralnim i vjerskim uvjerenjima. Osobno ne osjeća pritisak zbog toga, niti je zaprimio pritužbe kolega s kojima radi, a dokle god nitko nije ugrožen i nema izgreda, na prosvjed ne gleda u negativnom svjetlu.

Trećina na zahtjev

Pobačaj je u Hrvatskoj dopušten u slučajevima kada je trudnoća rezultat silovanja, kada ona ugrožava život ili zdravlje majke te kada postoje malformacije ploda. Pored tih situacija, do 12. tjedna prema menstruaciji ili 10. tjedna od začeća može se izvršiti i inducirani ili namjerni pobačaj, obrazlaže liječnik Škvorc. Čakovečka bolnica godišnje bilježi tristotinjak pobačaja, od čega ih jedna trećina otpada na namjerne pobačaje. 2015. godine izvršeno je 85 namjernih prekida trudnoće.

Kad se žena odluči na pobačaj, savjetuje joj se razgovor s dušebrižnikom ako je vjernica te s psihologom ili psihijatrom ako ima moralnu ili psihološku dilemu. Potrebno je razgovarati s trudnicom, predstaviti joj posljedice i moguće rizike te joj dati vremena da razmisli, posebno je istaknuo ginekolog čakovečke bolnice. Pitanje pobačaja delikatno je područje i liječnicima koji se u slučajevima u kojima žena iz različitih razloga želi dobrovoljno prekinuti trudnoću pozivaju na priziv savjesti.

Svaki liječnik može u skladu sa svojim etičkim, vjerskim, moralnim i drugim uvjerenjima odlučiti može li ili ne može obavljati pojedini postupak. U nekim bolnicama u Hrvatskoj nije moguće obaviti legalno dopušten pobačaj jer naprosto nema liječnika koji bi obavili zahvat, dodao je mr.sc. N. Škvorc. U čakovečkoj bolnici to nije slučaj. Od osam ginekologa, koliko ih broji Odjel ginekologije i opstetricije čakovečke Bolnice, samo se jedan liječnik poziva na priziv savjesti i ne izvršava inducirane pobačaje.

Edukacija bolja od zabrane

Zakonska zabrana pobačaja bi, prema mišljenju našeg sugovornika, mogla imati različite posljedice.

Žene ne bi prestale raditi pobačaj. U zemljama u kojima je pobačaj zabranjen razvija se zdravstveni turizam – žene odlaze pobaciti u države u kojima je to dozvoljeno. Također, vjerojatno bi došlo do povećanja tzv. kriminalnog pobačaja, pojasnio je N. Škvorc dodajući da kriminalni pobačaji zbog needuciranog osoblja ili nehigijenskih uvjeta u kojima se odvijaju mogu za posljedice imati krvarenja, infekcije, sterilitet i smrti majke. Umjesto rasprava o rigoroznijim zakonima i ograničavanjem situacija u kojima žena ima pravo donijeti odluku o prekidu trudnoće, potrebno je raditi na edukaciji stanovništva.

Mlade je potrebno educirati i takvu vrstu obrazovanja uvesti u škole. Bez obzira na današnju dostupnost informacija na internetu mislim da mladi još uvijek ne shvaćaju težinu stupanja u spolne odnose i nužnost zaštite, uslijed čega dolazi do neželjenih trudnoća. Edukacija je najbolja prevencija, zaključuje.