Prva generacija studentica i studenata diplomskog studija sestrinstva u Čakovcu

Početkom studenog prošle godine u Čakovcu je s izvođenjem započeo sveučilišni diplomski studij sestrinstva. Prva generacija studenata koji su upisali izvanredni, dislocirani studij Medicinskog fakulteta u Osijeku prema riječima voditelja studija u Čakovcu Radivoja Radića, broji 63 polaznika. Diplomski studij predstavlja nadogradnju znanja stečenih na preddiplomskoj razini, a po završetku dvije godine diplomskog studija upisani studenti postat će visokoobrazovani stručnjaci iz područja zdravstvene njege te steći formalnu titulu magistra sestrinstva. Upravo je prilika za studiranjem u Čakovcu, umjesto u nekom drugom gradu u Hrvatskoj kao dosad, prevagnula da mnoge medicinske sestre čakovečke bolnice i Doma zdravlja, ali i šire, usprkos godinama unaprijede svoje znanje i upišu magisterij. Obzirom da se prva akademska godina od upisa prve generacije studenta diplomskog studija sestrinstva u Čakovcu bliži kraju, popričali smo sa studentima, budućim stručnjacima na području zdravstvene njege, kako bismo čuli njihove dosadašnje dojmove. 

LUCIJA SRŠAN, 30 godina, prvostupnica sestrinstva, patronažna medicinska sestra u Domu zdravlja Čakovec

- Već sam prije tri godine razmišljala da upišem diplomski studij sestrinstva u Zagrebu, međutim bilo je vrlo teško upasti. Sada kada se za to pružila prilika upravo ovdje u Čakovcu odlučila sam je iskoristiti iz razloga što se u našoj struci stalno teži da budemo još stručniji, kvalitetniji i kompetentniji za svoj posao. Za sad sam zadovoljna, no moram reći da nam je dosta naporno. Velika većina nas radi i problem je što s posla direktno dolazimo na predavanja ili nakon predavanja idemo na posao. Ja uvijek radim prijepodnevnu smjenu pa mi nije problem popodne doći na predavanje. No, pošto smo izvanredni studenti bio je dogovor da predavanja imamo četvrtkom, petkom ili subotom, a ona su nam raspoređena kroz cijeli tjedan, ponekad čak od jutra. Zna se dogoditi da nam odgode predavanje praktički u zadnji čas što je problem kod ljudi koji rade u smjenama jer oni za to moraju uzeti slobodne dane ili godišnji. 

MATEJA TOMAŠIĆ, 29 godina, prvostupnica sestrinstva, 
medicinska sestra na odjelu intenzivne njege u Županijskoj bolnici Čakovec

- Upisala sam diplomski studij jer danas sutra želim napredovati. Vidim se kao predavač negdje u školi, a ukoliko ćubiti u financijskoj prilici, voljela bih upisati i doktorski studij. Odlučila sam upisati diplomski studije jer je svugdje u svijetu, pa tako i kod nas, trend sve manjeg broja liječnika uslijed čega su sestre preuzele veoma odgovorne uloge. Da bismo se mogle nositi s tim i biti kompetentne za posao koji obavljamo moramo biti obrazovane. Također, mislim da mi diploma ne može odmoći, već samo pomoći u daljnjem razvoju karijere. Što se prve godine studija tiče mogu reći da sam zadovoljna. Jedini problem je što nam nisu osigurani slobodni dani kao na primjer liječnicima. Mi se moramo snalaziti i kombinirati. Iako na poslu imaju razumijevanja za studentske obaveze i izlaze nam u susret, često puta moramo koristiti godišnji. I na fakultetu nam idu na ruku ako ne možemo doći na predavanje jer je na početku bilo rečeno da ćemo predavanja imati samo krajem tjedna, pa nismo obavezni prisustvovati svim predavanjima. Moram priznati da nam je jako naporno i da moramo jako dobro organizirati vrijeme. Pored posla i predavanja teško je pronaći vrijeme za učenje i pisanje seminara. A za privatni život da ne govorim. 

KRISTINA PREMUŠ, 39, prvostupnica sestrinstva, medicinska sestra na odjelu neurologije Županijske bolnice Čakovec 

- Kada sam 2012. godine u Zagrebu završila preddiplomski studij koji je bio izvanredan i zbog kojeg sam se stalno morala voziti, samoj sebi sam rekla da nikad više neću studirati. No, pošto stvari neprestano idu dalje, stalno se pojavljuju neke nove smjernice koje govore što bi medicinska sestra sve morala raditi i kada se uzme u obzir da još dugo moram raditi do mirovine, jednostavno sam se zapitala: Hoću li do svoje 67. godine biti tu gdje jesam ili ću pokušati napredovati? Upisivanje diplomskog je nekako bio logičan potez, a točka na i je bilo otvorenje diplomskog studija u Čakovcu. Mogu reći da sam zadovoljna dosadašnjim studijem. Mislim da sve što nas podučavaju ima smisla, otvaraju nam se novi vidici i usvajamo nova znanja, a nekako najvažnije od svega je što sam sebi malo porasteš u očima. Jedino što nam je jako naporno jer radimo pa se ne možemo u potpunosti posvetiti studiju onako kako bismo željeli. Na poslu su svi susretljivi i uskaču mi sa zamjenama kada je to potrebno. S glavnom sestrom se također mogu dogovoriti za raspored na poslu kada imam unaprijed definiran raspored predavanja. Naporno je, no sve rješavamo nekako u hodu. 

DIJANA FARKAŠ, 39, prvostupnica sestrinstva, glavna sestra pedijatrije u Županijskoj bolnici Čakovec

- Na poslu se susrećemo s novom opremom i novim zahtjevima za kvalitetnijim i drugačijim liječenjem djece s čime se dosad nismo susretali. Upravo sam iz potrebe za novim znanjima i zbog želje da samu sebe nadogradim, upisala ovaj studij. Nisam puno razmišljala kada mi se prilika za to pružila u gradu gdje radim, umjesto da gotovo svakodnevno gubim vrijeme na putovanje. Iskreno, nisam znala što me čeka i što mogu očekivati od ovog studija. Jako sam zadovoljna dosad viđenim i naučenim te mislim da će nam to sve dobro doći u budućnosti. Najvrjednije od svega je rad na sebi i sampouzdanje koje to nosi sa sobom. Mislim da ovaj studij ima jako puno prednosti i da ćemo od njega imati velike koristi. Što se usklađivanja posla i fakulteta tiče imam sreće što imam šefa koji je prošao slično pa ima razumijevanja za studentske obaveze. Išao mi je na ruku utoliko što mi je radno vrijeme od 6 do 14 sati pa imam vremena i za privatne i za studijske obaveze. 

IRENA MAĐARIĆ TUKSAR, 37, prvostupnica sestrinstva, glavna sestra Doma zdravlja Čakovec 

- Ovaj studija sam upisala jer sam shvatila da mi treba nadogradnja da bih svoju sadašnju poziciju glavne sestre mogla odraditi kako bih ja to htjela i kako se službeno od mene zahtijeva. Mislim da samo prvostupništvo nije dovoljno, pogotovo što se nekih organizacijskih i prezentacijskih vještina tiče. Jednostavno si prisiljen ići dalje ako želiš nešto ostvariti, iako je dosta naporno i teško. Osim što je teško nakon toliko godina ponovo pokrenuti moždane vijuge i sjesti za knjigu, teško je uskladiti posao, obitelj i studij. Nekako smo pristali na to da imam predavanja petkom i subotom, a sada se ispostavilo da su ona kroz čitav tjedan, zbog čega i obitelj trpi. Suprug mi kroz šalu zna reći da je samohrani otac otkako sam upisala diplomski studij. Također, imam razumnog ravnatelja koji ne komplicira kada mi treba malo korigirati radno vrijeme, što mi olakšava studiranje. Ispočetka je bilo malo teško, no sada smo se već prilagodili.