Dugogodišnji vozač Hitne ide u mirovinu
Stjepan Korpar: Sretan sam zbog svih kojima smo pomogli!
Sa suzom u oku nakon što je s njima godinama dijelio, s obzirom na vrstu posla često tmurnu svakodnevicu, od svojih se kolega sa čakovečkog Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije oprostio Stjepan Korpar. Taj rođeni Držimurčanin, a dugogodišnji Nedelišćanin od 2000. godine bio je vozač vozila hitne pomoći. Ranije je isti posao radio u GK-u Međimurje, a ove godine, nakon stotina tisuća kilometara u nogama, odlučio otići u mirovinu. Tim je povodom za kolege i prijatelje priredio proslavu.
Svima je poznato da naš posao nije lak i da se nagledamo svačega, pogotovo dok su u pitanju prometne nesreće. Posebno teško bilo je u početku. Čovjek se nikad ne privikne na prizor stradalog djeteta ili nekoga koga poznajete. No, sretan sam zbog svih ljudi kojima smo pomogli i koje smo spasili, a u tome je vjerujem i moj skroman doprinos. Po prirodi sam inače emotivac pa mi je evo i sad nekako teško pri srcu jer je mirovina velika promjena, ispričao nam je gospodin Stjepan.
Ipak, napominje da ni u penziji neće mirovati. Više će se moći posvetiti obitelji – supruzi Đurđici, sinu Miroslavu i kćeri Petri, dok ga osobito raduje češće druženje s unučicama – Nikom, Hanom i Ivom. Na gruntu u Nedelišću, dodaje, ima i živinu – kokoši i zajce, pa mu ni u kom slučaju neće biti dosadno. Velika želja gospodina Stjepana bila je da se njegov odlazak u mirovinu zabilježi i u našem tjedniku čiji je redoviti i, kako ističe, strastveni čitatelj - desetljećima.
Kolege su se od njega oprostili prigodnim poklonom, dok je zabava potrajala do sitnih sati.