Bakterijski palež pelargonija

Pelargonije ili muškatli (Pelargonium peltatum, Pelargonium zonale) se lako razmnažaju reznicama, pa su vrlo prikladne i česte za uzgoj u ukrasnim posudama na balkonima i prozorima. Stoga se osim tržno usmjerenih cvjećarskih gospodarstva, uzgojem presadnica bave i mnoge vrijedne domaćice radi vlastitih potreba. Matične biljke s kojih uzimamo reznice moraju biti zdrave, snažne i dobro razvijene. Poznato je da muškatle napada 14 gljivičnih i 4 bakterijske bolesti, a dijelimo ih u skupinu (pseudo)gljivičnih koje uzrokuju trulež korijena i venuće biljaka (npr. Fusarium, Phytophthora, Pythium, Rhizoctonia, Thielaviopsis, Verticillium), zatim lisne pjegavosti (Alternaria, Glomerella, Cercospora, Cylindrocladium, Phyllosticta), hrđu (Puccinia) i palež biljaka (Botrytis, Sclerotinia). Od bakterijskih uzročnika bolesti (Agrobacterium, Ralstonia, Xanthomonas, Pseudomonas) pojavljuju se simptomi venuća, pjegavosti i paleži pelargonija. Zbog globalnog zatopljenja zadnjih desetak godina bilježimo sve povoljnije uvjete za razvoj biljnih bakterioza (vruća i vrlo sparna razdoblja). Već tijekom prezimljenja muškatla upozoravamo na najopasniju bakterijsku bolest, koju zbog iznadprosječno vrućih ali i sparnih ljeta bilježimo tijekom protekle tri godine, a prenosi se zaraženim matičnim biljkama.
Bakterijska pjegavost i palež (Xanthononas campestris pv. pelargonii) je potencijalno najopasniji patološki poremećaj pelargonija, jer izravnim mjerama kemijske zaštite ne postižemo visoki postotak djelotvornosti. Uzročnik ima razvijenu fiziološku rasu (pv.) pelargonii, što mu daje patogenost za rodove biljaka Geranium i Pelargonium. Bolest uzrokuje sindrome truleži stabljike, venuća i pjegavosti lišća, ali izraz bakterijska palež najbolje odgovara manifestaciji simptoma u našim uzgojnim uvjetima muškatla. Dinamika pojave i izgled simptoma ovise o osjetljivosti vrste i kultivara, mjestu zaraze, uzgojnim uvjetima (temperatura i vlažnost), te potencijalu ili izvoru bolesti. Na primarno zaraženom lišću preko kontaminiranih kapljica vode razvija se “masna pjegavost”, prvo vidljiva na naličju a nakon nekoliko dana na gornjoj strani lišća. Lisne pjege je male, smeđe, promjera svega 2-3 mm s jasno naglašenim rubovima. Spajanjem pjega nastaju žilama ograničene lisne nekroze (u obliku slova “V”), koje klorotičnim ili žućkastim tkivom prelaze u zdravi dio lista (sličan simptom se javlja kod venuća uzrokovanog Verticillium spp. i Fusarium spp.). Vrlo rijetko se u optimalnim uvjetima temperatura i vlage pojavljuju na tom dijelu sitne kapljice bakterijskog iscjetka žućkaste boje – što je gotovo čista i vrlo infektivna bakterijska kultura (vidi fotografiju)! Bakterija se najčešće širi iz lisnih pjega u žilno staničje pa inficirano lišće odumire i ostaje visjeti na stabljikama. Kada su biljke sustavno zaražene preko korijena, prve promjene su vidljive venućem donjih listova, uz naknadno propadanje svih nadzemnih organa = “palež” (vidi fotografiju). Svi kultivari uspravnih (Pelargonium zonale) i visećih pelargonija (Pelargonium peltatum) su vrlo osjetljivi na bakterijsku palež. Na zaraženom lišću simptomi postaju vidljivi nakon 7 dana pri temperaturi 27°C, odnosno nakon 21 dan uz temperaturu 16°C. Temperature zraka manje od 10°C ili veće od 32°C mogu zaustaviti razvoj ove bolesti. Starije biljke su manje osjetljive na sustavnu zarazu i razvoj paleži. Ipak, takve biljke mogu sadržavati bakterije u žilnom staničju, što rezultira infekcijom reznica. Premda se bakterija ne može dugotrajno održati u zemljištu bez biljnih ostataka, moguća je zaraza mladih biljaka preko korijena. Uzročnik bolesti se održava do godinu dana na oboljelim biljnim organima. Bakterija se nekoliko mjeseci se može održati na površini lišća kao epifit bez vidljivih znakova. Može također dobro “prezimiti” na divljim ili kultiviranim višegodišnjim Geranium vrstama. Dobro se prenosi putem kontaminiranog noža za rezanje reznica. Sekundarno se bolest vrlo dobro prenosi štetnicima (“bijelim mušicama”), kapljicama vode pri zalijevanju, kišom, te fizičkim dodirom zaraženog i zdravog lišća. Poznata je spoznaja da samo nekoliko inficiranih biljaka bakterijama roda Xanthomonas u optimalnim uvjetima uzrokuje propadanje 10.000 nezaraženih presadnica.
Osnovne mjere biljne higijene za sprječavanje pojave bakterijske paleži muškatla su korištenje zdravih “matičnih” biljaka pri uzgoju reznica, steriliziranog supstrata i posuda. U vrlo povoljnim uvjetima za razvoj, od samo jedne bakterijske stanice u 24 sata može nastati 17 milijuna novih jedinki, pa iznenadna i brza pojava paleži često razočara uzgajivače pelargonija. Za sterilizaciju svih posuda, stolova, alata, konstrukcije plastenika ili staklenika, sustava za navodnjavanje i dr. može se koristiti benzojeva kiselina (Menno Florades). U Republici Hrvatskoj nemamo fungicida niti baktericida registriranih u zaštiti pelargonija, a službeno dopuštenje za suzbijanje bolesti općenito u ukrasnom bilju sa baktericidnim učinkom ima samo bakreni-oksid (Kupropin WP) (ali samo za dezinfekciju mjesta reza) (www.mps/fis). Sva ostala moguća rješenja navedena u Tablici 1. prenijeta su iskustva i registracije iz razvijenih zemalja Europske Unije. Prema starijoj literaturi mlade biljčice se preporučuje preventivno zalijevati i/ili prskati otopinom kaptana (Captan ili Merpan). Pri kemijskom suzbijanju bakterijskih bolesti struka često prednost daje preventivnoj primjeni bakrenih fungicida. Tržni proizvođači rasada muškatla u regiji u proteklom su razdoblju uspješno ovu bakterijsku bolesti suzbijali preventivnim prskanjem biljaka benzojevom kiselinom (Menno Florades) (0,5%). U nekim razvijenim zemljama okruženja protiv bakterijske paleži se koriste spojevi koji povećavaju otpornost biljaka (SAR-spojevi), obogaćeni glineni minerali, antibiotici, organske kiseline i mikrobiološki pripravci (vidi tablicu 1.).
Sve navedene skupine su djelotvorne samo ako se koriste preventivno (ne liječe zaražene biljke). Neki bakarni fungicidi i antibiotici uzrokuju prijevremeno žućenje latentno inficiranih pelargonija bakterijom, pa se takve biljke izlučuju iz proizvodnje. Bakarni pripravci uzrokuju denaturaciju staničnih esencijalnih aminokiselina, pa mogu biti fitotoksični za zelene biljne organe (naročito pri hladnim i vlažnim uvjetima). Stoga se u novije vrijeme koriste “manje agresivne” fomulacije bakra u obliku folijarnih gnojiva, npr. Scudo (0,25%) i/ili Coptrel (0,025%). U poljskim je mikro-pokusima protiv cvjetnih infekcija nekih bakterijskih bolesti u hortikulturnoj proizvodnji bila najučinkovitija primjena mješavine antibiotika (npr. streptomycin-sulfat) + spojeva koji uvjetuju “sistemično aktiviranu rezistentnost” (npr. Bion WG) (0,015-0,02%). Ali, u našoj zemlji primjena antibiotika za suzbijanje bakterijskih bolesti biljaka nije dopuštena! Novije spoznaje govore u prilog određene djelotvornosti fungicida famoksadona (Equation PRO) na biljne bakterije (npr. u našoj regiji primijećeno u proizvodnji kupusnjača), ali istu treba provjeriti u proizvodnji pelargonija. U vrlo skoro vrijeme na našem tržištu očekujemo prodaju mikrobioloških pripravaka protiv bakterijskih bolesti (npr. Bacillus subtillis), čiju učinkovitost na bakterijski palež muškatla također treba provjeriti.