BELICA: Međimurski krumpiraši gledaju u nebo i kažu - već kasnimo!
- Loše, katastrofa, zgubil sam volju za sve - jada se Franjo Dodlek, poznati uzgajivač krumpira iz Belice. Sneg, voda, blato, nisam stigel ni gnojivo hititi, pšenicu pošpricati, zemlju pripraviti za kalamper. Javljaju još loše vrijeme, a meni treba bar tri tjedna lepog i toplog vremena da posadim sav krumpir. Dobro bu ak sve napravim do 15. Maja. No, to je još dobro, najhujše je onima koji su svoj debeli kalamper rezali, došla je vlaga, potiral je korenje koje se vužgalo, ne znam, strpljenje je pri kraju, strašno... A na ljeto, dok bu mladi krumpir došel sa svih strana jer bumo svi sadili u isto vrijeme, strah me i pomisliti kakva bu cena. Pak nas budu dotukli, zgulili nam budu kožu.
- Štrpćemo, kaj nej štrptali, pa si vi zamislite kakvo je vreme, nadovezao se Dragutin Taradi, također iz Belice. Još bar tri tjedna se ne bu moglo u polje, a 25 ha treba zasaditi. Kaj moremo, vreme je takvo, sadili bomo i po noći, srećom, imamo dobre reflektore na traktorima. Na poljima bomo i za Prvi maj i još duže.
Što se tiče samog sadnog materijala, njihov krumpir nije preklijao. Naime, krumpir naklijavaju u kontroliranim uvjetima, što u hladnjačama, što pod neonkama, i to drže pod kontrolom. No, pitaju se što će biti poslije. Kasnija sadnja znači i kasniju berbu, a to za sobom povlači i pitanje optimalne sadnje jesenskih, ozimih kultura.
Istu sudbinu dijeli i njihov sumještanin Alojz Kozjak koji je lani do 31. ožujka zasadio sav svoj krumpir. Ni njemu nije lako čekati.
- Krajnje je vrijeme da se krene sa sadnjom, no, nejde. Već smo znali posaditi kada i nisu baš bili dobri uvjeti, u zdenu i vlažnu zemlju, i onda smo si samo napravili štetu. Bolje je pričekati. Lani smo se požurili, pak nas je onda zaustavil mraz. Ja mislim da su sve do Prvog maja uvjeti normalni za sadnju, a sve poslije… A sad ne znam, još se jedan sneg ne otopi, već padne drugi – jada se Kozjak.
Sreća u nesreći je, ako se to tako može nazvati, što imaju dosta poljoprivrednih površina na šudrenom području, pa bi se uz nekoliko dana dobrog proljetnog vjetra zemlja brzo mogla osušiti.
Jednoglasni su i u ocjeni kaosa i rušenja cijena na tržištu kad se sav krumpir i iz Međimurja i Istre i Dalmacije najedanput sruči na tržište. Tješe se i čenjenicom kako sade uglavnom rane sorte čija se vegetacija kreće u rasponu od 90 do 120 dana.
Kaos koji predviđaju na tržištu zbog rušenja cijena zabrinjava ih i zbog drugih razloga. Naime, Hrvatska ulazi u EU, a njeno tržište je puno zahtjevnije. Zbog toga su prisiljeni kupovati modernije traktore i kombajne koji ne oštećuju krumpir. Zato im cijena ispod kunu i pol nikako ne bi sjela. Što se plasmana robe tiče, nakon ulaska u EU, kaže Alojz, za njega nema straha.
- Ja se ne bojim EU. Bil sam više puta u Nizozemskoj i u Njemačkoj. Vidli smo njihove proizvođače i mi Međimurci smo tu negdje. A što se tiče tržišta, imamo sreću da su velike proizvodnje krumpira dosta daleko od nas. Naime, prijevoz je jako skup i ako se krumpir kupi tamo, kad dođe do nas, imat će previsoku cijenu. S druge strane, kad smo bili u bivšoj državi, mi smo barem 30% robe izvozili u Sloveniju koja je obično oko Nove godine ostala bez svog krumpira. Tak se nadam da se budu opet obnovile stare poslovne veze i tu vidim veliku šansu.
Kaže, tržište CEFTE ga ne brine puno jer, kako se govori o carini od oko 10%, to i nije tako strašno. No, samo da dođe lijepo vrijeme, pa da mogu u polje, ističe, a poslije kako bude. Nikad nije bilo tako da nek ne bilo, ostavili smo ga s tim riječima i zakazali novi susret na polju i na traktoru punom sjemenskog krumpira.
Vlasta Vugrinec
Izvor: 3024