Bezočno nas potkradaju i prijete nam smrću

S dozrijevanjem prvih povrtnih kultura u Međimurju je stara priča: osim vrtlara koji se žale na "nestanak" stotina glavica kristalke, strukova mrkve, mladog graška, ove je godine već sada, dok su rane sorte krumpira tek ukrasile krumpirišta bijelim cvijetom, počela devastacija krumpirišta kakvoj se godinama ne može stati na kraj. Krađa mladog krumpira bila je i temom na skupštini Udruge Međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira, friška se iskustva talože na neugode upamćene iz prošlih godina, a upravo su nevjerojatna. Krumpir koji je tek počeo "puniti grabice" se krade i po bijelom danu, neki od uzgajivača na svojim su krumpirištima zatekli kradljivce, drske i spremne na fizički obračun, koji zalazak u tuđe krumpirište doživljavaju kao svoje pravo...

DA NE BUDEMO "RASISTI"

Mnogi od oštećenih ne žele ni govoriti javno, jer se boje, budući da su u krađama znali zateći isključivo Rome, da ih se ne proglasi "rasistima", da ih se ne optuži da "su im za sve krivi Cigani", pa se ispravljaju – "joj sad ne smijem reći Cigani... A to i nisu Cigani, mi smo s našim Ciganima bili si navek z dobra, pomagali smo ih jer im je bilo teško, ali s ovim novim Romima je druga stvar. Otkako su postali samo Romi, s njihovim pravima, više ništa i ne smijemo reći...".

I tako to krene svakog proljeća, priča do priče, muka do muke, štete se samo za obiteljskim stolom zbrajaju, jer ne plaća ih nitko, niti ih se – u pravilu – ima od koga naplatiti.

Tomislav Filipović iz Belice petoricu je Roma (policijski zapisnik uvijek po zakonu bilježi "hrvatski državljani") zatekao u krađi mladog krumpira na "Lipovkama", polju između Belice i Male Subotice: - Bila su petorica Roma, došli su automobilom i kad sam došao na rub polja počeli su mi prijetiti, drsko i bahato dobacivati, mislim da bi me i napali da se nije odmah za mnom dovezao i moj otac... Onda su pobjegli, a ja sam zvao policiju... Međutim, policija ne može tu ništa, čak nisu napravili ni uvid u štetu... Godinama to traje od polja do polja, pitam se što se mora dogoditi da se jednom nama po zakonu pruži osobna i imovinska sigurnost, ne samo na polju, nego i na kućanstvima, jer ni tamo više nismo sigurni...

Stjepan Koroš iz Orehovice sličnog je iskustva, njiva na kojoj mu je pokradeno nešto mladog krumpira uz cestu je iz Orehovice prema Čakovcu: - Na polju "Dužice" su mi raskopali pedesetak "grabica" kradljivci, vidjeli su susjedi tko je bio, ne trebam vam niti reći... Znate da ljudi više se ne usuđuju niti intervenirati, bojeći se fizičkog nasilja. Krade se godinama, sad je mladi krumpir atraktivne cijene, ali napravi se nam na polju više štete nego koristi mogu imati od te krađe, premalo je još mladog krumpira za branje...

I DOMA NAM KRADU

No, osim na polju, odnosno krumpirištu, žrtve drskih krađa i otimačine neki su i na vlastitom dvorištu, kao obitelj Branka Magdalenića iz Belice: - Na "Dugo(n)jivama" su mi krali sad mladi krumpir i raskopali tristo grabica, lani sam tamo bio i napadnut s nožem... Sad su mogli naći kilu upotrebljivog krumpira po grabici, rane su sorte, a šteta je puno veća jer bi inače – kad za to dođe vrijeme kroz tjedan ili dva – krumpira bilo znatno više. Ali kradljivcima to nije važno, pa ne uništavaju svoje! Šteta mi je bar 2.000 kuna. Policija reagira, oni naprave zapisnik, registriraju sve, ali što se događa iza toga? I uvijek se radi o Romima. Lani su nam tu iz garaže u dvorištu ukrali auto, čak su uspjeli na sinovu vozačku kao polog dobiti gorivo na pumpi, ali svaka čast policiji, za pet sati su ih uhvatili u Zagrebu...

ORGANIZIRANI KRIMINAL

- Tu si znamo prehraniti za svoje potrebe i pedeset pilića. Kao da nas prate, kao da znaju što imamo na kućanstvu – svih pedeset pilića nam je kroz noć nestalo... Ali primjećujem: ako su policijske ophodnje češće, ako se policija "pokaže" na poljima, onda je i manje krađa... A to nisu krađe "na mah". To je organizirano. Balavci od 13 ili 14 godina su najčešće u krađi, negdje u blizini je kombi u kojem se skuplja "ulov", a postoje i "stražari" na biciklima i s mobitelima koji javljaju da li je "zrak čist". Znate što je to? To je organizirani kriminal! 

HODI SEM AKO VUPAŠ

Stjepan Lovrenčić, susjed Magdalenićev u ulici i na polju, na "Dugo(n)jivama) ili "Pod vuličkom" sličnog je iskustva:
- A bili su nam "pomagači" već i ove godine... Raskopano je oko 120 grabica, uništeno pola krumpirišta, svake je godine isto, više ne znamo što izmisliti. Badave je i paziti polje, jer i policija nas upozorava da se ne upuštamo s kradljivcima jer su opasni. Supruga Slavica je zatekla trojicu Roma, tako, trideset do četrdeset godišnjaka u krađi, pokazao je jedan od njih nož i zvao "hodi sem ako vupaš"... Možemo samo zvati policiju i ništa drugo. Jer i kad ih se zatekne u krađi, oni lijepo polako pokupe što su nakopali, pa odu... Ničeg se ne boje. Uglavnom stradaju polja uz šumarke, uz pogodne zaklone, a imaju i "straže" za slučaj nailaska policije. Nas, vlasnika, oni se i onako ne boje, pa što bi mi trebali, tući se s njima?!

STRAŽA DANJU I NOĆU

Problem koji tiska godinama poljoprivrednike, posebno vrtlare, a baš u ovo doba godine (i do jeseni će biti tako) uzgajivače krumpira, problem je i za Općinu Belica, kaže načelnik Zvonimir Taradi, jer Belica je "epicentar" proizvodnje krumpira u Hrvatskoj:
- Na upozorenja poljoprivrednika mi se ne možemo oglušiti. Proizvodnja krumpira je osnovna gospodarska grana Belice i mnogih drugih sela, pa se ovih dana razgovara s Policijskom upravom međimurskom i drugim službama kako prevenirati krađe po poljima koje su prevršile svaku mjeru. Sve je već organizirano, polja su već pod prismotrom ne samo sa zemlje, već i iz zraka, ne samo danju, nego i noću.

"NEPOZNATO PORIJEKLO" JE OPASNO

- Krađe mladog krumpira koje kulminiraju kada je cijena na tržištu atraktivna nisu ni malo bezazlene. Na stranu to što poljoprivrednici trpe štetu koja je financijski i precizno mjerljiva, problem je i u tome što kupci ne znaju što kupuju. Jer proizvođači krumpira točno znaju kada su primijenili koje sredstvo zaštite, kad je istekla karenca, kada se može krumpir iskopati i dati na tržište. Odakle bi to kradljivci znali? A još manje to mogu znati ljudi koji kupuju krumpir "nepoznatog porijekla". Razumijem poljoprivrednike, za njih je situacija neodrživa, mi jednostavno moramo pronaći rješenje, a mislim da se rješenje ne može tražiti samo na razini odgovornosti koju ima jedinca lokalne samouprave.