Biljne bolesti "uništavaju" nezaštićene žitarice!

Protekle je jeseni tijekom mjeseca listopada u središnjem dijelu Županije palo samo 25,7 mm kiše, a temperature zraka su od 20.-29. listopada 2013. tijekom dana dosezale najviše vrijednosti u rasponu 22,2° do 24,0°C! Stoga su usjevi ozimih žitarica posijani u ranijim i/ili optimalnim rokovima vrlo brzo klijali i nicali, pa je većina takvih usjeva u dobroj kondiciji dočekala zimske uvjete kakvi su zabilježeni početkom prve dekade prosinca 2013. godine, kada su najniže temperature zraka bile od -2,0 do -6,1°C. Tijekom mjeseca siječnja, naročito u prve dvije dekade, zabilježeno je iznadprosječno toplo meteorološko razdoblje, a tijekom mjeseca veljače u Međimurju je zabilježeno od 105,6 mm (Novakovec) do 185,4 mm oborina (Donji Pustakovec)! Premda je u mjesecu ožujku o.g. umjesto očekivanih 44 mm oborina na većini lokaliteta zabilježeno tek 10-tak mm kiše, a pritom je prosječna mjesečna temperatura zraka bila dvostruko veća od prosjeka (umjesto 5° na nekim je lokalitetima ta vrijednost iznosila 10°C), zbog razlike u temperaturi tijekom dana i noći često smo bilježili jutarnje rose pa je ukupno mjesečno vlaženje lišća na lokalitetima uz rijeku Muru i Dravu trajalo između 6.600 i 7.500 minuta (vidi tablicu 1.). Upravo je dugotrajno zadržavanje vlage uz iznadprosječne temperature zraka u proteklom kasno-zimskom i rano-proljetnom razdoblju pogodovale neobično ranom i vrlo snažnom razvoju gljivičnih bolesti ozimog ječma i pšenice, već tijekom stadija busanja! Stoga smo još tijekom prvog tjedna mjeseca ožujka o.g. na netretiranoj ozimoj pšenici, sorata domaćih i stranih selekcija, u središnjem dijelu Međimurja zabilježili vrlo jaku zarazu žuto-smeđom (Pyrenophora) i smeđom pjegavosti (Septoria)! Zbog takvih smo razloga u dnevnim uputama Prognozne službe za zaštitu bilja još dana 6. i 10. ožujka o.g. te ponovo 7. i 9. travnja o.g. proizvođače ozime pšenice i ječma upozoravali na redovite zdravstvene preglede polja i potrebe ranog suzbijanja uzročnika biljnih bolesti!
Krajem mjeseca ožujka o.g. pronađeni su u regiji prvi znakovi žute hrđe pšenice (Puccinia striiformis), a već sredinom travnja o.g. veći broj proizvođača na nezaštićenim je poljima dojavio negativne promjene povezana sa spomenutim patološkim poremećajem.
Premda je suvremeni način proizvodnje ozime pšenice umanjio pojavu i štetnost nekada važnijih bolesti (npr., crna žitna hrđa, smrdljiva snijet, pepelnica), u proteklih smo desetak godina nekoliko puta zabilježili neobično jaku pojavu žute ili crtičave hrđe pšenice (Puccinia striiformis sin. Puccinia glumarum). Takve su u Međimurskoj županiji bile primjerice proizvodne sezone 1997., 2001., 2006. i 2007. godina. Zbog razvoja biljnih bolesti na žitaricama, štete se u Europi procjenjuju 13,7-16,3%, a višegodišnji pokusi provedeni u našoj zemlji potvrđuju da kompleks bolesti gornjeg lista i klasa (pepelnica, pjegavost lišća, smeđa pjegavost pljevica i palež klasa) može umanjiti urode pšenice 321 do 900 kg/ha (Cvjetković, 2003).
Kod nas se na pšenici mogu pojaviti tri vrste hrđe: crna ili stabljična (Puccinia graminis), smeđa ili lisna (Puccinia recondita) i žuta ili crtičava (Puccinia striiformis). Jedan od uspjeha domaće selekcije i oplemenjivanja ozime pšenice je nestanak nekada vrlo česte i štetne crne žitne hrđe, dok se lisna ili smeđa hrđa povremeno pojavljuje u vrlo vlažnim i toplim uvjetima (kiša, jaka rosa, magla i temperature 16-25ºC) (smeđu smo hrđu na nekim sortama pšenice, npr. barbara, u Međimurju primijetili tijekom svibnja 2001. godine). Naprotiv, za razliku od spomenute dvije vrste hrđa, žuta ili crtičava ili “treća” hrđa se prvi put u Hrvatskoj pojavila 1951. godine. Tako kasno otkriće se tumači spoznajom da je to pretežno bila bolest trava (i danas je česta na zasijanim travnjacima), te je mutacijom prešla na pšenicu. Osim toga, žuta je hrđa prilagođena nižim temperaturama zraka pa je česta u sjevernoeuropskim uzgojnim područjima (hladni i vlažni krajevi), gdje nema crne ili smeđe hrđe koje za svoj razvoj zahtijevaju toplinu i vlagu. Žuta hrđa nema prijelaznih domaćina, te na strnim žitaricama i višegodišnjim travnim korovima (Agropyron, Bromus, Elymus) razvija tzv. uredo- i teleuto- generacije. Simptomi ove bolesti se mogu vidjeti na svim nadzemnim zelenim dijelovima pšenice, ali su najizraženiji na listu i pljevama. Znakovi bolesti se mogu primijetiti već ujesen ili tijekom blagih zima, kao male lisne nakupine narančaste boje. Ovisno o klimatskim prilikama tijekom proljeća, žuta se hrđa širi na gornje plojke listova, rukavac, pljevice klasa, pa čak i na perikarp zrna. Tipični su simptomi na odraslim biljkama malo drugačiji od ostalih hrđa, jer su jastučići veoma sitni, narančaste boje, malo produženi i spajaju se u linije (crtice) po cijeloj dužini plojke lista u nekoliko paralelnih redova (vidi fotografije). Jača zaraza lišća i klasa već prije cvatnje može umanjiti prinose 80 ili više posto.
Uz dovoljno vlage, dominantan ekološki čimbenik epidemije žute hrđe su relativno niske temperature. Ova se hrđa razvija već tijekom jeseni i zime jer micelij gljive podnosi negativne temperature (-5ºC), a najniža temperatura potrebna za rast, razvoj i širenje ove gljivične bolesti je 0ºC! Već kod 5ºC se razvijaju žuti “jastučići” na listu, a optimalna temperatura brzog razvoja žute hrđe je samo 7° do 12ºC. Temperature zraka veće od 25ºC zaustavljaju razvoj žute hrđe. Stoga su godine s prohladnim i vlažnim proljećem bile optimalne za jaku pojavu ove bolesti, koja je na osjetljivim sortama tih sezona bila dominantan patološki problem. Infektivne uredospore najbrže razviju “kličnu cijev” na temperaturama 3-15ºC, ali su osjetljive na toplinu veću od 18ºC, ultraljubičaste zrake i suhi vjetar. Prenošenje žute hrđe ne veće udaljenosti je iz tih razloga ograničeno, pa je važna zdravstvena kontrola pojedinih parcela ozime pšenice kako bi se bolest na vrijeme prepoznala i po potrebi kemijski suzbijala. Većina sorata pšenice u našim uzgojnim područjima nisu otporne na žutu ili crtičavu hrđu (jer je to bolest tipična za sjeverne europske zemlje, npr. Njemačka, Engleska i dr.). Zbog vrlo povoljnih uvjeta za razvoj bolesti tijekom zime 2013./14. godine na većini je polja ove sezone bila potrebna već ranoproljetna zaštita usjeva (sredina i/ili kraj ožujka o.g.). Veći je broj fungicida registriranih za suzbijanje hrđa u našoj zemlji, a za raniju eradikaciju bolesti preporučujemo djelatne tvari ciprokonazol, propikonazol i tebukonazol (npr. Artea 330 EC i/ili Artea Plus u količini 0,4-0,5 lit./ha, Falcon EC 460 u količini 0,5-0,6 lit./ha, Tilt 250 EC u količini 0,5 lit./ha, Sphere 535 SC u količini 0,3-0,8 lit./ha i sl.). U kasnijim stadijima razvoja usjeva (klasanje i početak cvatnje) prednost dajemo pripravcima koji daju bolju zaštitu protiv kompleksa bolesti vršnog lista i klasa pšenice (npr. Amistar Extra SC u količini 0,6 lit./ha, Controlan KS u količini 1,0 lit/ha, Duett SC u količini 1,0 lit./ha, Duett Ultra SC u količini 0,5 lit/ha, Prosaro EC u količini 0,75-1,0 lit./ha i dr.).
Osim ozime pšenice, žuta hrđa napada i zasijane travnjake, a spomenuti fungicidi imaju propisanu karencu za žitarice 35-49 dana. Istu bi trebalo poštivati i pri ishrani domaćih životinja, odnosno prednost pri suzbijanju žute hrđe na zasijanim travnjacima koji se koriste kao krmna hrana u svježem stanju, dati pripravcima koji imaju karencu 35 dana (npr. Tilt 250 EC). Na ozimom se ječmu ove sezone vrlo rano pojavljuju uzročnici pjegavosti i paleži lišća (Pyrenophora, Rhynchosporium). Iskustva iz ranijih sezona pokazuju da vlažni a topliji meteorološki uvjeti tijekom travnja i mjeseca svibnja omogućuju snažniju epidemiju bolesti lista, vlati i klasa ozimog ječma i pšenice, pa na netretiranim parcelama očekujemo gubitak uroda 35-60 ili čak i više%.