Uginuo veliki američki durok Željka Šafarića od gotovo pola tone!

Nije falilo puno do pola tone vage nerastu pasmine veliki američki durok kojeg je imao Željko Šafarić iz Brezja. Budući da nerasta nije imao namjeru koristiti za rasplod, jer par svinja uzgaja samo za vlastito domaćinstvo, zvao je veterinare da ga kastriraju, kako bi se njegovo meso moglo koristiti za prerađevine.
No, zamišljen plan nije uspio, kaže Željko, sve se zakompliciralo s kastracijom:

Veterinari su došli i kastrirali nerasta u četvrtak, a već u petak nerast je uginuo premda je nakon zahvata izgledalo da je sve u redu. I sad – umjesto da pred kraj godine imamo kolinje i napravimo brdo mesnih prerađevina, jer to je skoro 500 kila žive vage – dolazi higijeničarski servis i lešina ide na neškodljivo uklanjanje. Ne znam jesu li veterinari obavili sve kako treba ili ne, ali nisu me upozorili na mogućnost da nerast ugine. Da su me upozorili – ja bih ga osigurao, a s druge strane – mislim da bi oni morali biti osigurani za takve slučajeve. Nije šteta 400 kuna, koliko je koštala operacija, nego u 450 kila žive vage! Ne znam ni ne razumijem se u to što je bilo i zašto je nerast uginuo jer prije toga bio je dobrog zdravlja. Opet su tu bili veterinari i secirali ga, rekli su da je imao slabo srce... Tko će meni nadoknaditi štetu? Ako za mene nema rješenja, nek barem drugim ljudima ovo bude upozorenje.
Kastraciju Šafarićevog nerasta obavio je Ivan Taradi, dr. vet.med., iz čakovečke veterinarske stanice (Bioinstitut), koji je u dosadašnjoj praksi obavio stotinjak takvih zahvata:
Ja razumijem da je za vlasnika to gubitak, no nismo ni mi veterinari svemoćni. Prvo, ne zna se koliko je nerast bio star. Po riječima vlasnika, oko tri i pol godine. Sudeći po kljovama – puno više. Osim toga, mi kao ovlaštena veterinarska organizacija nismo ni znali za tog nerasta, što znači da nije bio pod našim nadzorom, a ne znamo je li služio u rasplodu. U kastraciji koja je rutinski zahvat, a obavio sam ih više od stotinu, prvi se put dogodilo da je nerast poslije zahvata uginuo. Rizično je uvijek. Takve se stvari događaju jer u operaciju se ulazi bez predoperativnih priprema, pregleda srca, kondicije životinje, vađenja krvi...

Te troškove nitko ne želi pokriti i tu se svjesno ulazi u rizik, pa onda i svima odgovara da samo mi veterinari budemo za sve odgovorni, a nije nam omogućena potpuna stručna kontrola i cjelovit postupak jer onda to ne bi koštalo 400 kuna. Nerasta sam kastrirao u četvrtak, između 11 i 12 sati. Vlasnik se javio u petak oko 17 sati i rekao da je nerast pred jedan sat uginuo.

S kolegom Mihaelom Kacunom obavio sam obdukciju i pronašao uzrok uginuća. Nerast je imao slabo srce, istanjene stijenke klijetki i stres kojem je životinja izložena u svakom operativnom zahvatu za to je srce ipak bio prejak. Nakon operacije, nerast se probudio iz anestezije, hodao. Čak sam u želucu našao hranu, što znači da je i jeo... Žao mi je, nastala je šteta, ali tvrdim – ne radi se tu o veterinarskoj pogrešci.