Česte bolesti kupusnjača

Kupusnjače ubrajamo među najvažnije povrtne kulture po proizvodnji i površinama u svijetu. Premda razlikujemo različite načine uzgoja kupusnjača prema vremenu sadnje i dužini vegetacije biljaka, za razliku od ostalih vrsta povrća pri uzgoju na otvorenome u polju napadaju ih brojne kategorije štetnih organizama. Uz korove, nematode, neželjene kukce i štete od niske divljači (hrčak, zečevi), uspješna proizvodnja kupusnjača je ugrožena različitim gljivičnim i bakterijskim bolestima. Budući se neke domaće vrijedne ekopopulacije kupusa proizvode vlastitim odabirom, selekcijom i izolacijom majčinskih biljaka (npr. varaždinsko zelje) te izravnom sjetvom na gredice i uzgojem presadnica “golog” korijena, bolesti koje se često prenose sjemenom predstavljaju važan ograničavajući čimbenik proizvodnje. Njihova ekonomska štetnost naročito je naglašenija ako se sjeme iz takve proizvodnje na obiteljskim gospodarstvima ne raskužuje, odnosno nije zaštićeno od brojnih poremećaja. Među 18 različitih gljivičnih i 2 bakterijske bolesti koje se prenose sjemenom kupusnjača, najčešće su uzročnici koncentrične pjegavosti (Alternaria brassicae, Alternaria brassicicola), plamenjača (Peronospora parasitica) i bakterijska tamna trulež žilnog staničja (Xanthomonas campestris pv. campestris). Budući kupusnjače ubrajamo u porodicu krstašica, u područjima gdje se uzgajaju uljarice (npr. uljana repica) i drugo korjenasto povrće roda Brassica (npr. postrna repa), neke se “zajedničke” bolesti prenose s jednog usjeva na drugi (npr. Alternaria spp., Phoma lingam, Pyrenopeziza ili Cylindrosporium), pa se u tom slučaju ekonomske štete povećavaju. Stoga su proteklih godina neke biljne bolesti gotovo potpuno uništile pojedina polja kupusa, cvjetače, kelja i kineskog kupusa , a jače su bolestima napadnuta polja gdje se kupusnjače uzgajaju kao postrna kultura (npr. iza ječma ili ranog krumpira), jer tijekom razdoblja rasta dominiraju visoke ljetne temperature a usjevi se navodnjavaju kišenjem. Na žalost, dopuštenje za folijarno tretiranje usjeva kupusnjača u našoj zemlji ima samo pripravak Signum DF (piraklostrobin & boskalid), u količini 1,0 kg/ha uz karencu 21 dan. Odlično suzbija bolesti iz skupine pjegavosti, te sivu plijesan i bijelu trulež, dok za ostale skupine koristimo djelatne tvari koje u zemljama EU imaju dopuštenje za primjenu u povrću.
Opasnost od bolesti polijeganja rasada je bitno veća ako iz nezaštićenog sjemena uzgajamo presadnice golog korijena na otvorenim gredicama, pa se tada na polegnutim biljčicama nalazi nekoliko parazita (Pythium spp., Rhizoctonia solani, Olpidium brassicae, Alternaria brassicae i Phoma lingam). Da bi se izbjegao rizik pojave “padavice mladenačkog stadija rasada” koriste se sterilizirani supstrati pri punjenju kontejnera ili se prije sjetve zemlja u klijalištu kemijski tretira (dazomet, formalin), odnosno parcijalno se više puta zalijeva otopinom fungicida (npr. kaptan, mankozeb, propamokarb). Zdravstvenim pregledima rasada posljednjih su godina u kupusnjačama najčešće primijećeni simptomi padavice, vrlo rane plamenjače i pjegavosti lišća (vidi fotografije), ali naknadno su u polju najveće ekonomske štete zabilježene od bakterijske tamne truleži žila kupusnjača. Premda pjegavosti iz skupine Alternaria spp. često srećemo u poljima, ekonomski su vrlo štetne za kineski kupus kojeg je nemoguće uzgojiti bez kvalitetne zaštite od ove bolesti. U ranom uzgoju kupusnjača značajan problem zadnjih godina postaje plamenjača, a u ljetnom uzgoju bakterijska tamna trulež žila kupusnjača! U posljednje dvije sezone sjemenom cvjetače ili karfiola na područje naše županije je unesena novija bolest koja u pravilu uzrokuje palež lišća, ali mogu biti napadnute stabljika i cvijet karfiola. Uzročnik je gljivica Pyrenopeziza brassicae ili Cylindrosporium concentricum, a osnovni je domaćin ove opasne bolesti uljana repica. Problem je veći u tome što se standardnim tretiranjem sjemena dopuštenim fungicidima (thiram, iprodion) ova bolest neuspješno suzbija!
Plamenjača
(Peronospora
parasitica)
Javlja se u svim proizvodnim područjima kupusnjača, a velike štete nastaju ako se plamenjača razvije već u proizvodnji rasada. Na kotiledonima ili mlađem lišću se može primijetiti gubitak boje na pojedinim mjestima, žućenje, a na naličju nastaje sivo-bijela prevlaka. Tako napadnute mlade biljke kupusa, cvjetače, kelja, brokule, kineskog kupusa i drugih osjetljivih vrsta mogu potpuno propasti. Kasnije zaraze na odraslim biljkama uzrokuju promjene na lišću u obliku klorotičnih nepravilnih pjega s karakterističnom “paučinastom” prevlakom konidiofora i konidija na donjoj strani. Starenjem lišće postaje otpornije. U pravilu, kasnija pojava bolesti u polju značajno ne utječe na prinose, ali može umanjiti tržnu vrijednost proizvodnje. Naročito se to odnosi na cvjetaču i brokulu, gdje plamenjača osim listova napada i cvijet. Pritom nastaju tamne površinske ili unutrašnje promjene boje staničja. Na rotkvicama i repi kasnijim infekcijama može biti napadnut i zadebljali dio korijena, pa nastaju smeđa ili tamna udubljena mjesta uz pucanje tkiva. Takve negativne promjene potpuno onemogućuju prodaju napadnutih biljaka. Uzročnik bolesti je obligatni parazit koji u nepovoljnim uvjetima formira trajni oblik za preživljavanje (oospore), a prenosi se sjemenom ili zadržava u tlu na zaostalim biljnim ostacima (pri 5ºC može preživjeti do 130 dana u suhom tlu). Uz dovoljno vlage, prohladno razdoblje s optimalnim temperaturama 9-16ºC pogoduje klijanju konidija i infekcijama nadzemnih biljnih organa. Lezije se najbolje razvijaju pri temperaturama 20ºC. U vlažnoj se atmosferi infektivne konidije mogu uspješno vjetrom širiti na veće udaljenosti. Radi manjeg izvora bolesti pri uzgoju kupusnjača poštivati plodored. Premda se pojedine sorte i hibridi razlikuju u osjetljivosti na plamenjaču, otpornost nije toliko izražena da bi izostavili preventivnu zaštitu rasada fungicidima. Klijališta trebaju biti sterilizirana ili barem raskužena, a nakon pojave kličnih listova primjenjuju se fungicidi koji umanjuju opasnost od polijeganja (npr. mankozeb, propamokarb). Osim ditiokarbamata, mlade se biljčice mogu preventivno zaštititi i drugim djelatnim tvarima (npr. klortalonil), a presadnice s razvijenim pravim listovima moguće je zaštititi kombiniranim pripravcima koji sadrže metalaksil, cimoksanil, iprovalikarb, fenamidon, famoksadon ili dimetomorf. Ako se posadi zdrav rasad i poštuje plodored, tada je opasnost od pojave plamenjače u polju značajno manja. No, ako se usjev zalijeva višekratno kišenjem i pokriva paučinastom folijom (npr. zimska ili rana proizvodnja), uvjeti za razvoj plamenjače su vrlo povoljni.
Bakterijska tamna trulež žilnog staničja (Xanthomonas
campestris pv.
campestris)
Kao i sve bakterijske bolesti zahtijeva toplo i vrlo vlažno klimatsko razdoblje, pa su u nas najveće štete zabilježene u proizvodnji kupusa, kelja i cvjetače koji se sade tijekom ljetnog razdoblja, a navodnjavaju se kišenjem. Tuča naročito pogoduje naknadnom širenje bakterijske bolesti kupusnjača. Budući proizvođači varaždinskog zelja u regiji vlastitim odabirom sami proizvode sjeme, moguće je bez stručnog zdravstvenog nadzora netretiranim sjemenom prenijeti većinu bolesti, a najopasnija je upravo tamna trulež žilnog staničja kupusnjača. Bakterija se prenosi kontaminiranim sjemenom (samo 3 zaražene sjemenke na 10.000 zdravih mogu u optimalnim uvjetima uzrokovati epidemiju), a izvor primarne zaraze također mogu biti zaostali oboljeli biljni ostaci u trajanju 2-3 godine ili korovi iz skupine krstašica (kod nas su česti Capsela, Raphanus, Sinapis i drugi). Naknadno se u usjevu bolest širi kišnim kapljama, kukcima (lisne uši), puževima i različitim alatom (oruđima), pa je u tom smjeru potrebno provoditi sve preventivne mjere kako bi se spriječila pojava bolesti u usjevu. Tretiranje sjemena fungicidima (npr. thiram, iprodion) ne daje zaštitu od bakterijskih bolesti. Pokusima smo provjeravali potapanje sjemena varaždinskog zelja u 3%-tnu otopinu dezinficijensa - benzojeve kiseline (MENNO Florades) u trajanju 2 sata (vidi fotografiju). Mjera nema štetan utjecaj na klijavost sjemena, a prema stranim iskustvima daje određenu djelotvornost na bakterijske bolesti (Xanthomonas spp., Pseudomonas spp.). Prvi simptomi bakterijske tamne truleži kupusnjača se prepoznaju u formi žućkastih rubnih promjena tkiva kotiledona ili razvijenih listova, veličine 1-3 cm, u obliku slova “V”. Središnji dio takvih klorotičnih zona naknadno odumire (poprima smeđu boju), a lisne žile postaju tamne (crne). Žilama se uzročnik bolesti širi do stabljike, pa biljke slabije rastu, moguće se osuše ili ne formiraju glavicu očekivane veličine i čvrstoće. Potpuno je narušena kakvoća takovog zelja za kiseljenje. Na presjeku stabljike (kocena) vide se tamne promjene u boji provodnih žila. Kad se bolest jednom pojavi na polju, zadržava vitalnost na zaostalim zaraženim biljnim dijelovima 2-3 godine. Simptomi postaju uočljivi pri toplom i vlažnom vremenu (24-29ºC). Temeljna mjera zaštite je korištenje zdravog sjemena, jer je moguć razvoj latentno inficiranih presadnica. Naknadno se bolest u polju vrlo brzo širi (vidi fotografiju). Novije selekcije daju tolerantne hibride kupusa, kelja i cvjetače na bakterijske bolesti, a preventivna prskanja sredstvima na osnovi bakra i famoksadona (Equation PRO WG) daju određene rezultate.