Cvatnja vinove loze

Cvatnja vinove loze jedna je od najvažnijih fenofaza u razvoju vinove loze. Cvatnja omogućuje oplodnju malenih cvjetića vinove loze kako bi u jesen imali urod grožđa. U međimurskom vinogorju, kao i u većini sjevernih vinogorja cvatnja najčešće počinje krajem mjeseca svibnja. Prva sorta koja započinje cvatnju je pinot bijeli, odnosno chardonnay. Posljednji u cvatnju kreću graševina i sauvignon. U nekim godinama kada naglo zatopli, gotovo sve sorte krenu sa cvatnjom u razmaku od svega pet do šest dana, dok u nekim godinama kad za vrijeme cvatnje nastupi zahlađenje razmak između otvaranja cvjetova chardonnaya i sauvignona može biti i do 14 dana. Cvatnja započinje kada se dnevne temperature kreću između 10°C u jutarnjim satima i do 25°C u popodnevnim satima. Nakon što dođe do oplodnje, iz plodnice će se razviti bobica sa do četiri sjemenke, a njuška i vrat tučka osuše se i otpadnu.

Kako cvate vinova loza?

Cvatnja vinove loze započinje odvajanjem sitnih zelenih latica na osnovi cvijeta, koje u vinogradarskom žargonu nazivamo „kapicom“. Vrhovi latica savijaju se prema gore, istovremeno prašnici postaju sve veći, izravnaju se i izbace kapicu. Otvaranje cvjetića, odnosno izbacivanje kapica više ovisi o temperaturi proteklog dana nego o temperaturi trenutnog dana. Nakon toplog i sunčanog dana slijedi jače otvaranje cvjetića, dok nakon hladnog dana otvara se dosta manje cvjetića. Ukoliko gledamo otvaranje cvjetova u tijeku jednog dana, možemo konstatirati da postoje dva glavna perioda otvaranja cvjetova. Prvi je jutarnje otvaranje koje za vrijeme sunčanog dana traje između 9-11 sati i u kojem se otvori oko 80% cvjetića tog dana te poslijepodnevno otvaranje u kojem se otvori tek 20 % cvjetića, a nastupi nakon najvećih vrućina tek oko 16-18 sati. Vinova loza je samooplodna.

Mogući problemi u cvatnji vinove loze

Na cvatnju i oplodnju jako utječu dnevne temperature. Suho i vjetrovito vrijeme negativno se odražava na oplodnju vinove loze pošto se suši njuška tučka te je polenu teže proklijati bez vlage. Ovo su vrlo rijetki slučajevi na sjeveru zemlje. Za vrijeme zahlađenja i kiše, temperature za klijanje polena postaju najčešće preniske te se proces klijanja prekine prije nego li što je oplođena bobica. Niske temperature u cvatnji nisu rijetkost u sjevernim vinogorjima, te ponekad znaju na osjetljivim sortama kao što su rizling rajnski, traminac, sauvignon biti uzrok čak i do 70% smanjenja uroda. Sve osjetljive sorte potrebno je dobro oplijeviti te optrgati većinu donjih zaperaka i listova koji pokrivaju grozdove kako bi uvjeti u cvatnji bili što je moguće bolji. Što više sunca i prozračnosti. Ponekad je kod sorata sa nabijenim grozdovima dobro da se ne oplode baš sve bobice u cvatu, pošto bi njihovim kasnijim rastom došlo do prevelikog „naguravanja“ te pucanja i otežane zaštite peteljkovine. Jedino sorta graševina, koja cvate posljednja može ponekad dobro ocvasti čak i pod kapicom za vrijeme hladnijeg ili kišovitog vremena.

Problemi sa manjkom bora u cvatnji

Bor je mikroelemenat od velike važnosti za vinovu lozu, naročito za transport ugljikohidrata iz lista u plodove, sintezu ugljikohidrata te pravilno odvijanje cvatnje i oplodnje koje se očituje u većoj i bržoj klijavosti polena. Nedostatak bora u fenofazi cvatnje može usporiti klijanje polena koji bez dovoljno energije za hladnijih dana ne stigne izvršiti oplodnju i nastanak sjemenke, a time i bobice loze. Simptomi na listovima su mramoriranje, a na cvatu dio cvjetića se osipa, a pojedine bobice poprimaju smeđasto plavu tamnu boju. Za razliku od plamenjače nema sporulacije. Bor je vrlo ispirljiv elemenat u tlu pa o tome treba voditi brigu prilikom gnojidbe vinograda. Ukoliko iz nekog razloga dođe do manjka bora u tlu ( kišna godina, pjeskovito tlo..) možemo pomoći folijarnim gnojivima koja sadrže bor. Da bi folijarna primjena borom dala rezultate, potrebno je istu primijeniti najmanje do 10-14 dana prije početka cvatnje, po mogućnosti za ne prevrućeg dana ili u kasno poslijepodnevnim satima. Potrebno je provjeriti mogućnost miješanja sa fungicidima.

Problemi sa viškom dušika u cvatnji

Pregnojeni vinogradi sa dušikom vrlo su skloni osipanju. U tom slučaju teško je pomoći u tekućoj godini. Stanje možemo donekle ublažiti na način da pred cvatnju izvršimo folijarnu prihranu sa naglašenim fosforom i borom. Drugo što možemo učiniti je desetak dana pred cvatnju optrgati dio donjeg lišća i zaperke kako bi što više cvjetića vinove loze izložili optimalnim uvjetima sunca, topline i prozračnosti. Istovremeno treba izvršiti lagano pinciranje vrhova (5-10 cm) mladica loze kako bi energiju privremeno preusmjerili u niže dijelove mladica gdje se nalaze grozdovi.

Problemi u zaštiti od bolesti i štetnika za vrijeme cvatnje

Prije dvadesetak godina vodeći problem u zaštiti vinograda pred cvatnju kod manjih hobi vinogradara bio je prskanje neotvorene kapice sa kontaktno preventivnim fungicidima protiv plamenjače. Kad je nakon dan - dva, cvatnja počela, poprskana kapica se odvojila i pala na tlo, a glavni organi, plodnica, tučak su ostali nezaštićeni. Rezultat je bio zdravo lišće sa grozdovima nakon cvatnje punim plamenjače. Kako je za vrijeme cvatnje uvijek bolje ne ulaziti u vinograd i provoditi zaštitu atomizerom, možemo si pomoći da tik pred cvatnju vinograd zaštitimo nekim od sistemičnih fungicida koje loza upija i oni tada dopiru do najvažnijih dijelova i pod kapicom koja se odvoji i odbaci. Čak i tada se često zaboravlja da je upravo u tijeku cvatnje najveći porast mladica vinove loze. (od 5-10 cm na dan) Sve što je novo naraslo, a nije oprskano preventivnim kontaktnim fungicidima nezaštićeno je. Sistemični fungicidi iako su upijeni u tkivo lista, naglim rastom postaju razrijeđeni pa je opet upitna dostatna zaštita od bolesti. Ukoliko je cvatnja razvučena zbog hladnog vremena, a opasnost od plamenjače vrlo visoka, uvijek možemo izvršiti zaštitu u kasnim popodnevnim satima pošto sada znamo da je glavno otvaranje cvjetića i oplodnja u prijepodnevnim satima za vrijeme sunčanog dana. U hladnome danu, nakon hladnog dana vrlo je slabo otvaranje cvjetića i nije problem ukoliko treba predvečer izvršiti zaštitu protiv plamenjače.

U hladnim i kišnim godinama moguća je i pojava sušice cvata. Radi se o bolesti koja napada peteljkovinu grozda. Cvjetovi poprimaju smeđu boju, a mlade zametnute bobice pocrne i ostaju tvrde! Simptomi podsjećaju na simptome rane zaraze plamenjačom, ali kod sušice cvata nema naknadne sporulacije, to jest bijele prevlake. Simptomi sušice mogu neupućenima nalikovati i na jaki manjak bora kod kojeg također najmanje bobice ostanu tamno smeđe - tamno plave, dok je peteljkovina u ovom slučaju zelena.