Damir Vršić: "EU-konkurentni", ali od 360.000l mlijeka ne živimo komotno

Više od deset godina iskustva nataložio je Damir Vršić sa suprugom Samantom i svoje četvero djece, Filipom (19), Patrikom (18), Elenom (12) i najmlađim Davidom (7), u proizvodnji mlijeka na farmi krava muzara kojoj se po tipu gradnje, opremljenosti i svemu ostalom što moderna poljoprivredna proizvodnja podrazumijeva doista ne može naći mana.
S 40 do 50 "holštajnki" u dnevnoj mužnji (ovisno o tome koliko ih je u suhostaju) obitelj Vršić isporučila je lani mljekari 360.000 litara mlijeka "iz pola štale". Drugih "pola štale" je pomladak, telad i junice u uzgoju, jer matično krdo koje Vršići imaju visokovrijedne je genetike i dobrog proizvodnog potencijala, pa se pomladak i pažljivo njeguje.
Sa strane gledano, u proizvodnji koja ima osnovni resurs visoke kvalitete, koja je osigurana sa svom potrebnompoljomehanizacijom za ratarenje na 90 hektara u proizvodnji hrane za krave i nešto žitarica i drugih kultura za tržište, trebalo bi biti idealno, to tim više što je uz dvije mlade generacije obitelji Vršić na farmi stalno i Damirova majka Margareta (61) čije je iskustvo iznimno vrijedno.
Međutim, uz izniman trud koji cijela obitelj ulaže na farmi (a imaju i jednu zaposlenicu koja pomaže u izmuzištu), Damir kaže da zapravo ne žive komotno, ni na visokoj razini obiteljskog standarda, već više u stagnaciji iz koje je nemoguće iskoračiti.

● ZA MLIJEKO SKORO 50 % MANJE?!
- Mi smo u mljekarskoj proizvodnji u čudnoj situaciji. Sve što je nama ulazni trošak u posljednjih je nekoliko godina cjenovno eksplodiralo – od sjemenske robe do sredstava zaštite i goriva, a cijena našeg proizvoda godinama stagnira na gotovo neodrživoj niskoj razini uz stalni pritisak da se snizi još i još... Lani, od studenog, opet nam je snižena otkupna cijena za 15 lipa po litri, sad smo na 2,53 kune za litru kvalitetnog, punomasnog mlijeka koje dajemo u otkup. Izračunajte koliki je naš prihod od te proizvodnje, a koliko i kome dolazi prihoda (ne računajući na onaj od proizvoda koji se utrže uz mlijeko od obiranja iste litre) kada se u maloprodaji mlijeko prodaje od 5,5 do 8,99 kuna za litru, u rasponu od obranog s 1,8 % masti do prestižnog tzv. "bio" mlijeka, koje je niže vrijednosti od ovog našeg seljačkog, običnog, koje bi mi, kad bih mogao prodati sve na mljekomatu po pet kuna, donijelo milijun kuna više prihoda!
Nije se teško sjetiti, jer i nije to bilo tako davno, da je otkupna cijena mlijeka bila i do 4,6 kuna za litru (govorim o otkupnoj cijeni mlijeka koje smo svrstavali u "ekstra klasu" i s "tvorničkim premijama" i poticajima), a studija za gradnju ove farme koju su radili stručnjaci bazirana je na otkupnoj cijeni od 3,5 kune za litru...
Što se ostvarilo? Samo sve više i više posla za nas na farmama, sve više stiskanja, ekonomiziranja, a sve manje prihoda. I sad se svi čude što nam je mljekarstvo u padu i što nestaju obiteljska gospodarstva?!

Ne želim to svojoj djeci

- Da me se krivo ne shvati: ja se ne tužim, jer sam u srazmjerno boljoj situaciji nego mnogi drugi, ove godine ćemo otplatiti i kredit za farmu, ali svojoj djeci ne bih ni savjetovao ni sugerirao da nastave s ovim poslom, kao što smo supruga i ja (s velikim poletom) nastavili za mojim roditeljima... Moji stariji dečki su odrasli, ali imaju svoja zaposlenja, Elena je u šestom razredu, David je prvoškolac, jer ja ni jednom svom djetetu (kakva je sad situacija) ne želim da radi ovo... Makar, oni su svaki dan s nama, nema "akcije" u kojoj Filip i Patrik ne povuku svoj dio tereta, naši školarci koliko mogu, na farmi ima uvijek posla za sve ruke u obitelji – od dječjih do staračkih, samo ih nitko ne uzima u obračun...
Mi smo puno stekli napornim radom, naporno radimo još uvijek i nema govora o bilo kakvoj komociji ili uživanju. Jer svi znaju da je farma 365 dana u godini obveza...
Ne znam koliko dugo ćemo i mi, po opremljenosti i organizaciji "EU-konkurentni", preživjeti u nelogičnim disparitetima cijena u kojima sve što trebamo iz mjeseca u mjesec je sve skuplje, a ono što proizvedemo sve manje vrijedi... Bilo bi zanimljivo moju farmu, proizvodnju, štalni prosjek od 30 litara dnevno po kravi, prinose koje ostvarujem na 90 hektara (pedesetak je mojih, ostalo je privatni najam) provući kroz računice i uvjete kakve imaju naše kolege farmeri u Sloveniji ili u Austriji... Njima se ne događa da cijena proizvoda s farme stagnira, a recimo sjemenski kukuruz, paketić od 25.000 sjemenki, skoči sa 100 na 400 kuna. Koliko je to u postotku rast troška?!
Našim kolegama farmerima u EU se ne događa ni da im zaostaci u plaćanju ugrožavaju, likvidnost... Evo, sad je polovina siječnja, nama je plaćeno isporučeno mlijeko za prvu polovicu studenog prošle godine... Penezi su tu, a nemam ih kad trebam! Nadam se da će se ta situacija s vremenom barem malo popraviti, jer ja sve svoje račune moram podmiriti (i pomirujem ih!) u roku...

BANKA(RI)MA NEPODOBNI?!
- S druge strane, ako nešto investiram, ja se ne mogu osloniti na banku... Pa investiram onoliko koliko mogu sam isfinancirati, jer poljoprivrednik, kao ja, s prihodom od milijun kuna samo na mlijeku, ne računajući na prihode od ratarstva, za banke je kreditno nepodoban, "sumnjiv" i za 200 ili 300 tisuća kuna kredita... Evo, to je možda najbolja slika što su danas farmeri kojima su, kad smo kretali slijedeći politiku i preporuke naše države investirati u moderne farme, zaduživali se na temelju "stručnih" investicijskih studija koje smo skupo plaćali, obećavali ministri poljoprivrede "brda i doline"...