Dan otvorenih vrata pčelarstva Kanaan Prelog

Prošle nedjelje sve se poklopilo pčelarima, članovima Udruge pčelara Međimurja Agacija, članovima donjomeđimurske Čmele te brojnim pčelarima pristiglim iz susjednih regija i Slovenije, kako bi proveli doista prelijepo prijepodne, zapravo “dan otvorenih vrata Pčelarstva Kanaan” kraj Preloga prožet edukacijskim sadržajima.

U pčelinjaku, bolje rečeno i prepoznatljivije svim pčelarima Međimurja - na Mlinarcovom voljnjaku na Vudnom - lokaciji na prilazu Prelogu na kojoj je pred sto godina izgrađen pčelinjak sa sjevera zaklonjen šumom, s juga otvoren cvjetnim poljima i sjenokošama te utemeljeno Pčelarstvo Kanaan koje danas nakon djedovske i roditeljske generacije kao obiteljsku baštinu održava Vitomir Mlinarec.

Branko Lipić, predsjednik UP-a Agacija, suorganizator susreta, pozdravio je pristigle kolege pčelare, ali i goste iz preloške gradske vlasti - gradonačelnika Ljubomira Kolareka sa suradnicima, te pozvao domaćina da predstavi svoje pčelarstvo Kanaan. V. Mlinarec, koji sa suprugom Bernardom živi na relaciji Međimurje - Ljubljana, u kojoj godinama radi, pohvalio se kolegama:

- Ovaj naš voljnjak na Vudnu star je skoro 100 godina, a prije pet godina renoviran je na starim temeljima i jedan je, kako znate, od najstarijih pčelinjaka na području Preloga. Mi imamo povijest pčelinjaka dokumentiranu i starim fotografijama s početka prošlog stoljeća, a kako vidite, sačuvali smo i košnice i alate od najnovijih do muzejskih primjeraka s kojim je radila djedovska generacija naše obitelji...

Mnogo toga što pčelari s dugom tradicijom pčelarenja u obitelji često ljubomorno čuvaju za sebe bogatstvo je koje pripada i zavičajnoj baštini, a obitelj Mlinarec izložila ga je oku kolega, kao i svoj rad u pčelinjaku - od vanjske i unutarnje organizacije pčelinjaka, postupanja s pčelama do vrcanja meda koje se upravo obavlja.

Uz Vitomira i njegovu suprugu Bernardu, na danu otvorenih vrata pčelare su ugostili i njegov sin Simon s djevojkom Tinom Sklepić kojem se, vidljivo je, pčele već zavlače “pod kožu”, a obitelj kćerke Tine Mlinarec, koja je također na znanstvenoj razini uključena u obiteljsko pčelarenje, zbog “bebač-obveza” ovaj put nije mogla doći. No, zato su tu bili Vitomirova majka Julijana, rizničarka obiteljskog iskustva i znanja o pčelarstvu, te sestra, također pčelarka i baštinica obiteljske tradicije i znanja, ali u Črečanu, Tatjana Šardi sa suprugom Miroslavom, kćerkom Evom i sinom Ivanom čiji su prsti isto zamrljani smjesom meda i strahopoštovanja prema pčelama. Pred pčelarima se našla iznimna paleta proizvoda koje zajedno nude: med, peludno zrnje, propolis, vosak, suvenirska pakiranja medenih proizvoda u izvornoj međimurskoj ambalaži - ručno izrađenim cekerima od luščinja, medica s kojom se u ustima izvrsno sljubi medenjak ili neki od tradicijskih “zdiganih” kojima su stolovi bili pretrpani...

Sukladno godišnjem planu Udruge pčelara Međimurja Agacija, kod Vitomira Mlinarca bilo je i predavanje za pčelare o suzbijanju varoe sa sublimacijom oksalne kiseline, a razmatrane su i posljedice proljetnog pomora pčela, identificirani uzroci te definirano kome se, kojim inspekcijama i u kojem slučaju pčelari moraju obratiti.

Tretiranje varoe sa sublimatom oksalne kiseline demonstrirali su kolege pčelari iz Slovenije Tone Tome i Tomislav Strgulc, jer oni tu metodu godinama uspješno koriste i svoja bogata iskustva prenose kolegama.

Druženje pčelara završilo je ručkom u Prepelici, u Otoku. (Marijan Belčić)