Davor Colev, OPG Colev Čakovec

Podatak da je Hrvatska poljoprivredna agencija u Međimurju (godišnje izvješće HPA za 2013. godinu) evidentirala samo jednog ovčara s ukupno 86 ovaca zapravo je dovoljno intrigantan da se potraži - tko je taj ovčar. Ravnatelj čakovečkog stočarskog ureda HPA-a Zvonimir Nushol kaže da je u evidenciji HPA-a službeno samo OPG Colev koje je u Čakovcu, sa stadom kvalitetnih ovaca romanovske pasmine, u najboljem slučaju “kosilica” kakvog ovećeg dvorišta i vrta. U Međimurju se na još dosta obiteljskih gospodarstvava može naći ovce, ali ne iznad broja koji prelazi granice hobija ili držanja nekoliko ovaca kao kućnih ljubimaca.

Ili najbolje, ili nikako!

Braća Goran i Davor Colev ne bave se poljoprivredom kao izvorom egzistencije. Ključna im je djelatnost malopoduzetnička, strojarska proizvodnja u obiteljskom poduzeću ME-GA ING u Ulici Milke Trnine, u Čakovcu, koje je i asortimanom vezano uz poljoprivredu.

Poljoprivredno gospodarstvo, kaže Goran, utemeljeno je 2003. godine, kada je francuskom sortom oraha Franquette zasađen prvi hektar orašika.

Nabava stada ovaca romanovski pasmine bila je Davorova ideja (2008. godine), a braća Colev (kao i svi metalci - strojari), profesionalno skloni sve što rade raditi ili najbolje ili nikako, bavljenje poljoprivredom drže na najvišoj razini.

Orasi s perspektivom

Nasad oraha narastao je na više od dva hektara. Uz navodnjavanje, njegu i zaštitu po pravilima struke, to je danas i glavna djelatnost OPG-a do proizvodnje orahovog ulja - jer od 2010. proizvode orahovo ulje za svoje potrebe. Sudeći po rezultatima ispitivanja 2012. na Prehrambeno - tehnološkom fakultetu u Zagrebu - zbog visoke kvalitete ulja, mogu računati s budućom visokom isplativošću te proizvodnje.

S ovcama dobar plan

Iskustva stečena s ovcama idu u drugom smjeru. Prvih osamdesetak romanovski ovaca (kupljenih od Roberta Botkovića iz Pitomače) korišteno je kao matično stado u kojem se ostavljao kvalitetan ženski pomladak, a muška janjad prodavala. Na ograđenoj farmi s jednostavno uređenim, jeftinim, ali potpuno funkcionalnim ovčarnikom prošlih godina bilo je i do 150 ovaca (ne računajući janjad). Ciljalo se na prodaju visokokvalitetne janjetine, stado je bilo pod selekcijom, a zbog slobodne ispaše tijekom cijele godine i uz dobre uvjete (ovčarnik, dozirana dohrana), dalo je i odlične rezultate.

Ovce romanovski pasmine porijeklom su iz porječja Volge, u Rusiji, prosječna tjelesna masa im je oko 50 kg (ovnovi oko 70 kg), rano spolno dozrijevaju i iznimne su plodnosti, malih uzdržnih potreba, a janjad brzo dobiva na težini - u intenzivnom tovu, do trećeg mjeseca starosti dosegnu 25 do 30 kg.

Uvoz kolje kvalitetu

Braći Colev sve je ukazivalo da to može biti dobra, uspješna proizvodnja (po starom pravilu - čega se Međimurci prihvate, mora biti dobro), pokazalo se, međutim, kaže Davor, da su problemi drugdje:

Nema organiziranog tržišta. U Hrvatskoj je svima - od ugostitelja do mesara, isplativije uvoziti janjetinu iz Rumunjske ili Bugarske, ili čak s Novog Zelanda, neprovjerive kvalitete, nego se osloniti na domaću proizvodnju za koju je lako dokazati da je kvalitetna, da je janjad uzgojena u idealnim uvjetima, na otvorenom, uz obilje paše i potrebnu dohranu isključivo prirodnom hranom (žitaricama) i ne može biti jeftinija od uvoznih smrzotina iz pasivnih krajeva europskog istoka... A s romanovski ovcama moguće je (mi smo i to savladali) programirati janjenje u valovima, u određenom vremenu.

Te ovce ojanje po dvoje janjadi, u dvije godine jedna se ovca tri puta može ojanjiti... Ali uz neorganizirano tržište, proizvodnju se danas ne može održati, premda bi stado od 150 ovaca za jednu obitelj trebalo biti dovoljno za pristojnu egzistenciju. Sve što treba obaviti pri ovcama - od uzgoja, zootehničke njege, veterinarske preventive nadalje, nije problem. Problemi su izvan proizvodnje, na tržištu na kojem (a samo je kod nas tako) se ne prepoznaje kvalitetu, koje je zagušeno uvozom sumnjive kvalitete...

Sad je na farmi samo sedam ovaca preostalih od velikog matičnog stada, imaju janjad, s njima je skupo plaćeni ovan uvezen iz Slovačke... To više nije proizvodnja. Sad je to stvarno samo - hobi... A nije to jedina stočarska grana Hrvatske u kojoj su ključni problemi izvan proizvodnje i izvan utjecaja onih koji još imaju volje baviti se poljoprivredom.