Dušan Zadravec uzgaja rijetke gljive shiitake

Dok se Međimurci moraju domišljati i boriti s dozvolama za branje gljiva po našim šumama, Dušan Zadravec iz Prhovca svoje shiitake gljive bere bez brige. Jedina glavobolja mu je kako tu jestivu i zdravu gljivu plasirati na tržište. Shiitake gljiva još je relativno nepoznata gljiva u našem kraju. Svi smo čuli ili čitali o njenoj ljekovitosti i blagotvornosti za ljudski organizam, ali rijetki je koriste svakodnevno.
Domovina joj je Daleki istok, odnosno područje Kine i Japana. Danas je ova gljiva cijenjena zbog jedinstvenog okusa i mirisa, a posebno kao lijek te stoga i nije čudno što je njena proizvodnja druga po produkciji u svijetu.
Znanstvenici svakodnevno otkrivaju sastav i djelovanje gljive na neke od najgorih i najopasnijih bolesti današnjice. Između ostaloga, gljiva sadrži proteine, lipide, ugljikohidrate, kao i brojne vitamine (B1, B2, B3, D1, D12) i minerale (kalcij, fosfor, željezo). Posebna vrijednost shiitake je sadržaj D2 i B12 budući da vitamina B12 nema ni u jednom povrću. Mogli bismo sad tu nabrojiti još štošta drugoga.
- Shiitake sam počeo uzgajati još 2008. godine, i to na drvetu, odnosno tzv. oblicama. U početku o uzgoju nisam znao ama baš ništa. Vidio sam gljivu na televiziji, dopala mi se i krenuo sam praktički grlom u jagode. Imao sam svoju šumu, nasjekao drva, kupio micelije, nasadio ih, osigurao prostoriju i krenuo. Posla je bilo dosta, ali se isplatilo. Ljudi su shiitake kupovali, valjda zato što je to bilo nešto novo. Maštao sam o tome da se ostavim poljoprivrede i živim samo od toga. No, ubrzo je sve krenulo krivo. Micelij više nije bio dobar i morao sam se preorijentirati, pa sam ove godine kupio prvu tonu supstrata na balama - objašnjava nam zasad jedini uzgajivač shiitake gljiva u Međimurju.
Opekavši se na domaćem materijalu, supstrat je naručio čak iz Francuske, plativši tonu 8 tisuća kuna. Ponovo vlastitim rukama, prilagodio je svoj priručni gljivarnik novom modelu, osigurao vlažnost od 70 do 80% te temperaturu od 17 do 22 stupnja.
"Što je temperatura viša, gljiva bolje raste. Kupio sam bale već prorasle prvim gljivama i sada me čekaju 4 mjeseca berbe i oko 350 kg uroda. S druge strane na oblicama je bilo od 100 do 200 kg. Gljive berem svaki dan budući da vrlo brzo rastu. Nisu nimalo zahtjevne i nema puno posla s njima. Jedini mi je problem prodaja. Snalazim se na sve načine, ali ljudi jednostavno nemaju novca. Ako to tako potraje i dalje, napuštam gljive i vraćam se poljoprivredi", razočarano priča dalje.
Dok Međimurci polako, ali sigurno odustaju od uzgoja gljiva, bilo da se radi o šampinjonima, bukovačama ili shiitakama, susjedni Varaždinci udružuju se i tamo je gljivarstvo u uzletu. Nije da im cvjetaju ruže, ali ipak opstaju i osvajaju i međimursko tržište.