EKOPROIZVODI UZ MEĐUSOBNU RAZMJENU ROBA I USLUGA

Dvadaset godina radio je pedesetjednogodišnji Selničanin Ignac Konc na održavanju zelenih površina u nekadašnjem čakovečkom Panexu. Nakon toga se zaposlio u Gorenje Muralu, pa je nekoliko godina odradio u Njemačkoj. Ušteđevinu je uložio u kupnju kuće, imanja, vinograda i oranica. Nikada se ranije nije bavio poljoprivredom, a sada mu je to jedini izvor prihoda. I ne žali se previše:
- Živim sam. Ne proizvodim puno. Uzgajam svinje, patke, kokoši. Držim po 3 ili četiri krmače i podmladak, po 100 pilića. Patke trenutno nemam. I za sve njih proizvodim hranu od kukuruza i ječma do tritikala. Dijelom su i na svježoj, zelenoj ishrani. Od vreće smjese teške 25 kilograma uz miješanje sa žitaricama koje sam proizvedem dobijem 50 kilograma hrane. Gotova hrana je skupa, a ovako je meso zdravije nego kad se svinje i perad hrane samo gotovom, kupljenom hranom. Hranim ih duži priod, a i to je bolje i zdravije nego tov na brzinu, na kratak rok. Dio uzgojenih svinja i peradi je za moje potrebe, a preostalo prodajem. Imam i velik vrt, pa gotovo sve što mi treba od mesa, voća i povrća imam doma.
ROBNA RAZMJENA
Malim poljoprivrednicima nije danas lako, priča Konc:
- Evo, kako ću ja sad sa svoje 3 krmače u sustav PDV-a, da bih imao pravo na poticaje. Samo se velike potiče, a nas male ništa. Ali, ipak se nekako snalazim. Na selu susjedi još uvijek pomažu jedni drugima. Ja nemam strojeve, pa mi u polju sve rade drugi. Ali, oni meni pomognu jedno, ja njima drugo i ide nekako. Ako nemam novac za plaćanje usluge, dajem piliće, Evo, kad mi je majstor radio nadstrešnicu, dao sam za to dva odojka. Onaj koji mi je žbukao trebao je drva, pa sam mu tako i platio posao drvima. Imam kolegu kojem dam kukuruz, a on meni patke za uzgoj. I tako ipak uvijek ide nekako. Meni najviše pomaže susjed Stjepan Novak koji je iz Novog Sela Rok, a ovdje u Selnici ima vikendicu, pa Ivan Kontrec koji se bavi ratarstvom i ima svu mehanizaciju. Iako živim sam, ne osjećam se usamljenim. Ljudi uvijek pomognu. Od obitelji baš ni ne mogu očekivati pomoć jer mi je jedan brat 100-postotni invalid, drugi je teško bolestan...
Malog poljoprivrednika ipak najviše muči nesrazmjer cijena reprometerijala i gotovih proizvoda koje oni proizvedu, veli naš sugovornik:
- Hrana za životinje koje uzgajam i sve ostalo jako je skupo, a ono što ja prodam je prejeftino. Sve je skupo, i struja i voda i nafta, plin. Sve poskuljuje, samo poljoprivredni proizvodi ne. A i veliki opskrbni centri su problem. Ja svoju ekopatku prodajem po 80 kuna, a u Kauflandu je npr. kilogram 28 kuna. Tamo je sve jeftinije, samo je pitanje kakva je kvaliteta. I meni bi se više isplatilo ne uzgajati svinje, nego prodati krmače i kupiti svinjske polovice. Naprosto smo mi poljoprivrednici prisiljeni naše proizvode dati po cijeni koju traži kupac, a ne po stvarnoj cijeni.
R. Topličanec

Ljubi zemlju po kojoj hoda
Ignac je radio i vani, a kad smo razgovarali o tome, rekao je da se u inozemstvu može zaraditi, ali:
- Nije sve niti samo u novcu. Ja sam svaki put kad sam dolazio doma na odmor ili blagdane poželio kleknuti i poljubiti grumen domaće zemlju na kojoj živim. I dandanas se tako osjećam kada se odnekle vraćam doma. Nije da ovdje imam neke posebne finacijske vrijednosti, ali dom je dom i ne bih ga mijenjao ni za što na svijetu.

I 15 odojaka po krmači
Uvijek držim po nekoliko krmača i zadovoljan sam s njima. Znaju imati i po 13, 14, pa čak i 15 odojaka svaka od njih. Nemam puno uginuća. Svih 15 zna ostati na životu, a to je već lijep uspjeh.