Gnojidba jabuka: Voćnjaci se prihranjuju najčešće u tri navrata

Iza nas je još jedna proizvodna godina. Neki su voćnjaci bili vrlo rodni, većina njih oštećeni kasnim proljetnim mrazom, a neki u alternativno nerodnoj godini. Bilo je vrlo bujnih nasada, redova, sorata, ali i vrlo slabo bujnih, a istovremeno rodnih dijelova nasada. Naravno, tu postoje i mladi, tek zasađeni voćnjaci, ali i oni stari već preko 20 godina. Sve njih na određeni način treba prihraniti, proizvođačkim rječnikom rekli bi – pognojiti. Stoga je dobro podsjetiti se na neka najvažnijih pravila.

Voćnjaci se prihranjuju najčešće u tri navrata. Jesenski dio gnojidbe, proljetni dio gnojidbe, te dopunska prihrana dušičnim gnojivima nakon cvatnje jabuke. Osobno smatram (tako sam i sam radio) da se kod određivanja vrste i količine prihrane treba držati slijedećih pravila:

JESENSKI DIO NPK – dio gnojidbe u kojem vraćamo tijekom vegetacije iznesene količine hranjiva (N,P,K,Mg…). Količine određujemo u odnosu na proteklu vegetaciju. Ukoliko je godina bila vrlo rodna, dajemo veće količine, ukoliko je bila nerodna, smanjujemo količinu.

PROLJETNI DIO NPK (petnajstica) – dio gnojidbe kojim nakon rezidbe i uočavanja proizvodnog potencijala (rodnih pupova) za tekuću godinu, korigiramo prema potrebi količinu hranjiva. Ukoliko slijedi rodna godina, dajemo veće količine, ukoliko slijedi nerodna, smanjujemo ili izostavljamo gnojidbu.

DUŠIK (kan) – dopunska prihrana dušičnim gnojivima prvenstveno ovisi o stanju bujnosti nasada ili sorte. Količinu prihrane dušičnim gnojivima određujemo najčešće prema duljini jednogodišnjih grana i vodopija u protekloj vegetaciji. Za podlogu M9 to znači da je najoptimalnija duljina jednogodišnje grane od 20-40 cm.

• U nižoj tabeli naveden je primjer uravnotežene gnojidbe za zatravljen, optimalno bujni nasad nakon normalno rodne godine i dobrog potencijala za slijedeću godinu.

Stablo jabuke (i ostalih voćnih vrsta) nakon berbe oslobođeno je plodova kao potrošača hranjiva, te se ista mogu sve do početka pada lišća trošiti na razvoj cvjetnih pupova, dozrijevanje i odrvenjavanje novo naraslog drveta, te na jesenski rast korijena. Jesenski rast korijena vrlo je važan, pošto u tom periodu korijen nema konkurenciju sa rastom nadzemnog dijela i može se adekvatno pripremiti za proljeće. Proljetni rast korijena najčešće je u konkurenciji sa rastom mladica i početkom cvatnje, jer istovremeno iz rezervi kreće i rast korijena i rast nadzemnih organa.

Aktivnost korijena odvija se samo na temperaturama tla iznad 8 -10°C. Stoga je od velike važnosti obaviti jesensku gnojidbu dok je tlo još toplo, čim prije po berbi, kako bi se uredno odvijala faza jesenskog rasta i obnove korijena. Što je voćnjak bio rodniji, iscrpljeniji, to je poželjno ranije obaviti jesenski dio gnojidbe. Hranom i unosom kisika u tlo potrebno je osigurati jesensku obnovu i rast korijena kako bi voćka u proljeće mogla nesmetano krenuti u razvoj nadzemnog dijela. Fenofaze kao što su bubrenje pupoljaka, prolistavanje, cvjetanje i zametanje plodova odvijaju se uglavnom na osnovu rezervnih materija koje je voćka uskladištila u prethodnoj vegetaciji, kao i u periodu od završetka berbe do konačnog pada svih listova sa stabala.

• PRESLABO BUJNO ILI PREVIŠE BUJNO

Preslabo bujne voćnjake (prirast manji od 30 cm) potrebno je ne odjednom jako pognojiti, već umjereno pojačane količine razbacivati više puta tijekom godine, osobito se ovo odnosi na dušična gnojiva (KAN). Posljedice preslabo bujnih stabala su preslaba obnova rodnog drveta i veći udio starog, izrođenog, pršljenastog rodnog drveta što onemogućava pravilnu regulaciju rodnosti rezidbom, donosi veći udio druge klase jabuke…

Posljedice prebujnih stabala su predugačke jednogodišnje mladice, (60-150 cm) previše vodopija po vrhovima, pojačane gorke pjege, preveliki plodovi, potreba za pojačanim rezom koji opet rezultira pojačanim rastom, veća osjetljivost na bolesti, otežana zaštita od bolesti i štetnika. Postoje toliko bujni voćnjaci (najčešće oni gdje je sorta prešla sa podloge M9 na svoj korijen), duljina jednogodišnjih mladica je preko 1,5 m, u kojima je potrebno izbjegavati bilo kakovu gnojidbu, naročito dušičnu.

Postoje voćnjaci u kojima neke sorte treba gnojiti, a druge nije potrebno. Neke su sorte bile rodne u ovoj godini, druge nisu. Postoje voćnjaci u kojima su neki dijelovi preslabi, nema rasta jednogodišnjih mladica u zadovoljavajućoj mjeri, te ih je potrebno pojačano gnojiti i dohranjivati.

STABLA RAZLIČITE BUJNOSTI

U nekim voćnjacima stabla su različite bujnosti. Od sorte do sorte, od reda do reda, a isto tako i od stabla u redu do stabla u redu. Stoga se takav voćnjak ne smije gnojiti razbacivanjem iste količine mineralnih gnojiva jednolično po čitavom nasadu. Preslaba stabla uvijek će dobivati manje nego što im je potrebno, a prebujna stabla uvijek više nego što im je potrebno. I u jednom i u drugom slučaju nastavljamo sa nepovoljnim uvjetima za kvalitetan i količinski uredan prinos jabuke.

Stoga je od velike važnosti da se gnojidba kada su u redu vrlo velike razlike u bujnosti (jesenska sa NPK, proljetna sa 15-ticom i dopuna sa KAN-om) obavlja rukom tako da svako stablo dobije sebi odgovarajuću količinu mineralnih gnojiva. Kad se voćnjak jednom uravnoteži, možemo nastaviti sa razbacivanjem širom ili u trake, traktorskim rasipačem, ovisno o redu sorte, rodnosti, starosti, bujnosti….

Na teškim ilovastim tlima, za rast korijena ponekad nedostaje kisik. Ne zaboravimo da su za rast korijena potrebne tri stvari. Hrana, voda i kisik. Stoga je poželjno nakon gnojidbe obaviti podrivanje do 20-30 cm sredine redova kako bi se uz mineralna gnojiva za rast korijena doveo i kisik. Vlage ujesen najčešće ionako ima dovoljno. Ovim postupkom donekle otjeramo i voluharice iz nasada.

Dijelovi nasada jabuke napadnuti voluharicama znaju vrlo dobro reagirati ukoliko se u više navrata tijekom godine daje prihrana oštećenim stablima. Stalna prisutnost hranjiva u većim količinama uz kisik, doprinosi bržem oporavku korijenovog sustava. Rast novog korijenja pojačanom prihranom morao bi nadmašiti štete od voluharica.