Živa zemlja 26.11.2009. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:36.

Gorka pjegavost i sunčana palež plodova jabuke – najštetnije fiziološke bolesti!

Veći broj vlasnika manjih mješovitih nasada uz okućnice ili vikendice sadi sorte jabuka namijenjene uzgoju u plantažnim nasadima, pa posljednjih desetak godina gotovo svake sezone primjećuju negativne promjene koje nalikuju uzročnicima bolesti, npr. krastavosti ili smeđoj truleži plodova jabuke. Naime, na površini ploda se nakon berbe pojavljuju pjege (vidi fotografije), a poremećaj se naknadno širi u unutrašnjost mesa, pa takve plodove nakon 2-3 mjeseca čuvanja u podrumskom ili priručnim skladištima moraju baciti. Prema brojnim dostavljenim plodovima u poljoprivredno-savjetodavnu službu u Čakovcu i opisu bolesti putem telefona najčešća i dominantna negativna pjegavost je posljedica pomanjkanja kalcija, u struci opisana kao gorka pjegavost plodova jabuke. Isti se poremećaj često pojavljuje također u plantažnim nasadima iako se jabuke folijarno prihranjuju kalcijem čak 6-10 puta tijekom vegetacije! Jabuka je tipična kontinentalna voćna vrsta, za čiju su kvalitetu plodova neophodne prohladne noći i ne previše vrući dani. Najbolju kvalitetu plodovi postižu ako su u vrijeme dozrijevanja noćne temperature manje od 10°C, a najljepšu boju i aromu pospješuju vrijednosti blizu 6°C. Protekla 2009. godina mnogim proizvođačima jabuka u našoj zemlji sezona neće ostati u najljepšoj uspomeni. Tijekom razdoblja vegetacije kada se plodovi jabuke intenzivno razvijaju svibanj-lipanj-srpanj-kolovoz 2009. godine u sjeverozapadnom dijelu kontinentalne Hrvatske (Međimurje) je palo čak 521 mm oborina (59% više od prosječnih količina). Uz česte ljetne oluje mnoge je lokalitete zahvatila tuča, pa protugradne mreže postaju redovita tehnološka mjera u suvremenom voćarstvu. Prevelika količina oborina od početka svibnja do sredine lipnja uzrokovala je suviše bujan porast mladica i jaču pojavu fizioloških bolesti jabuke već u berbi (vidi fotografiju). Visoke temperature zabilježene u drugoj polovici srpnja i tijekom kolovoza dodatno su oštetile plodove jabuka u nasadima bez mreže zbog pojave sunčane paleži! Zorenje jesenskih i zimskih sorata jabuka je do kraja kolovoza po stupnju zrelosti bio brži u odnosu na proteklu 2008. godinu za 5-7 dana, pa u takvim uvjetima fiziološka stabilnost plodova jabuke za dugotrajno skladištenje ostaje upitna.
Takvi ekstremni uvjeti pogoduju ranijoj pojavi gorke pjegavosti plodova jabuke uslijed nedostatka kalcija već nakon nekoliko tjedana poslije berbe (naročito na sortama mutsu, jonagold, zlatni delišes, breaburn, topas, idared i dr.). Gorke pjege su nakupine mrtvih stanica promjera nekoliko mm, a pojavljuju se neposredno pred berbu ili nekoliko tjedana nakon čuvanja plodova. Na osjetljivim sortama u kritičnim godinama često od gorke pjegavosti propada više od 40% uskladištenih plodova. Poznata je činjenica da za razliku od većine drugih hranjiva (dušika, fosfora, kalija, magnezija, željeza…) kretanje kalcija u biljci isključivo ovisi o uzlaznim sprovodnim žilama (ksilem – sprovodno staničje od korijena prema lišću). Zato ubrzo nakon zametanja jabuka (i plodovitog povrća – npr. rajčice, paprike) dolazi do postepenog razrjeđenja već usvojenog kalcija pa nastaju neželjene posljedice. Kalcij je značajan u sprječavanju ostalih fizioloških poremećaja plodova jabuka, poboljšava čvrstoću mesa i skladišnu sposobnost jabuke. Tip zemljišta (pH vrijednost) i agrotehničke mjere (rezidba, gnojidba, navodnjavanje) posredno utječu na usvajanje kalcija, a time na stupanj pojave gorkih pjega. Kalcij učvršćuje stanične stjenke i membrane, pa time utječe na gospodarenje vodom. Nedostatak kalcija izaziva nekontrolirani gubitak vode, pa staničje plodova jabuke smežura i propada, odnosno dobiva izgled sasušenog “saća”. O količini kalcija u plodu ovisi i dužina čuvanja plodova u skladištima (npr. ako plodovi zimskih sorata jabuka imaju manje od 5 mg kalcija u 100 g svježeg mesa ploda, tada nisu za dugotrajno čuvanje). Krupni su plodovi osjetljiviji na nedostatak kalcija, osobito u sušnim godinama. Duži rez, optimalan broj plodova (na bujnim i naizmjenično rodnim sortama obavezno kemijsko i ručno prorjeđivanje), opskrba vodom (navodnjavanje), uravnotežena mineralna i intenzivna folijarna gnojidba sprječavaju pojavu gorke pjegavosti. Uz povišenu relativnu vlažnost zraka (90-92%), sniženje temperature (1-3°C) je osnovna mjera nakon berbe koja zaustavlja fiziološke promjene u plodu kojima se smanjuje ionako ograničena količina kalcija (to je moguće u izoliranim prostorijama s rashladnim uređajima ili ULO-hladnjačama s kontroliranom atmosferom). Neuravnotežena gnojidba antagonističkim hranjivima (dušik, kalij, magnezij) u odnosu na kalcij pojačava pojavu gorke pjegavosti plodova jabuke. Mnogo prije samog skladištenja tretiranja ploda jabuke kalcijem smanjuju metaboličke poremećaje, pa intenzivna folijarna prihrana već od sredine ili kraja svibnja smanjuje pojavu gorkih pjega. U tu svrhu se višekratno koriste (6-10 puta tijekom sezone) folijarna gnojiva s naglašenim sadržajem kalcija (npr. Fitolife, Calciogreen 34, CalTrac 560 Plus, NewCal, Multi Ca+Mg, Calcinit, Fertina Ca Specijal, Folifertil Ca, Calboron, Kacij-klorid i dr.), ali u nekim slučajevima čak niti ove mjere ne daju željene rezultate (najviše se kalcija u plodovima nakuplja u prvih 30-40 dana nakon zametanja plodova, a naknadno je usvajanje jako malo). Gorka pjegavost je naročito izražena u mlađim nasadima s krupnijim plodovima, a ako se pojavljuje na plodovima već tijekom berbe osnovni je pokazatelj tzv. fiziološke nestabilnosti plodova koja ne jamči njihovo duže čuvanje u skladištima ili hladnjačama.
Tablica 1. osjetljivost sorata jabuka (npr. jonagold, braeburn) na fiziološke bolesti u ovisnosti na sadržaj i omjere kacija (Ca), kalija (K) i dušika (N) u mesu plodova:
Suvremeni uzgoj jabuke na slabo bujnim vegetativnim podlogama uz armaturu ili oslonac pogoduju jačoj izloženosti plodova jabuke izravnom utjecaju pretjerane sunčane radijacije, pa ožegotine plodova jabuke nisu nikakva novost u voćarskoj proizvodnji. Osim meteoroloških uvjeta, odlučujući čimbenici koji izravno utječu na visinu šteta od sunčanih ožegotina jesu sorta, položaj i ekspozicija nasada, godina starosti, vrsta podloge, prisutnost (ili nepostojanje) sustava za navodnjavanje, te neprimjerena “zelena” rezidba. Nisu sve sorte jednako osjetljive na ožegotine, a stanovita otpornost je genetski uvjetovana. Među osjetljive sorte na “sunčanicu” ubrajamo jonagold, idared, elstar, zlatni delišes, fuji i gloster, a spomenute su vrlo zastupljene u hrvatskim nasadima. Nagib i položaj terena prilikom podizanja plantažnog nasada jabuka značajno određuje buduće (ne)postojanje šteta. Geografska širina našeg proizvodnog područja, tj. kut upadanja sunčanih zraka, osigurava prodiranje istih barem 2 m u dubinu krošnje, a za kvalitetnu asimilaciju i nakupljanje ugljikohidrata je dovoljno 30 % insolacije. U sjeverozapadnim europskim voćarskim područjima (npr. Nizozemskoj) imaju vrlo pozitivna iskustva s vrlo gustom sadnjom i vitkim uzgojnim oblikom. Naprotiv, južne voćarske zemlje (npr. Izrael) nasade podižu s većim međurednim razmacima, te forsiraju obraslu krošnju zbog prejake izloženosti suncu. Klimatske prilike u Hrvatskoj se nalaze između navedenih područja, pa izgled nasada (tip uzgoja) mora definirati znanost i struka. Pri tome valja računati s globalnim zatopljenjem i svim posljedicama koje stručnjaci predviđaju u budućoj proizvodnji. Navodnjavanje postaje nužna mjera ako se očekuju redoviti, visoki i kvalitetni urodi. Visoke temperature neminovno potiču jaču transpiraciju voćaka, a relativno plitak korijen slabo bujnih vegetativnih podloga ne može usvajati dovoljne količine vode. Tako lošu situaciju pogoršavaju noćne temperature s vrijednostima većim od 18°C jer biljka nema vremena za oporavak nego dragocjenu energiju koristi za hlađenje. Ožegotinu valja razlikovati od nekih gljivičnih oboljenja plodova jabuke (npr. monilije), kao i nekih drugih fizioloških poremećaja. Temeljna zelena boja pokožice ploda se mijenja u neprirodnu prljavožutu. Nakon nekog vremena ta mjesta potamne, a tkivo ispod njih odumire (vidi fotografiju). Pri dužoj izloženosti pojačanoj insolaciji plodovi propadaju, odnosno potpuno gube prehrambenu i preradbenu vrijednost. U Međimurju je tijekom 2007. godine sorta zlatni delišes izvan protugradne mreže bila čak 500% jače oštećena od sunčanih ožegotina. Pozitivna su iskustva pri smanjenju toplinskog šoka u voćnjacima tijekom aridnih godina su dobivena višekratnom folijarnom primjenom fizioloških bio-stimulatora (npr. Drin, PolyAmin, Goemar BM, Amalgerol Premium, Darina 4, Alghena i sl. ), ali se moraju provoditi već prije nego meteorolozi tijekom ljeta najavljuju “paklene” vrućine.

Izvor: 2848