Hrvatska goveda ne mogu u EU

Posljednjih tjedana hrvatski stočari, naročito mljekari, sve se češće sreću s pojavom bolesti svojih grla pod imenom enzootska leukoza goveda. Na prvi pogled, zvuči novo i strašno, no, stručnjaci poručuju da se ne radi ni o kakvoj novoj bolesti, već njenom većem i intenzivnijem nadzoru.
Naime, prijašnjih godina, odnosno u godinama prije ulaska Hrvatske u EU, leukoza se pratila samo kod goveda koja su se stavljala u promet, odnosno kod onih koja su se prodavala s jednog gospodarstva na drugo. No, zato je stočarima počela donositi prave ekonomske štete u 2011. godini koja je bila referentna za određivanje pravog stanja u našoj zemlji po pitanju te bolesti, kada su im se oduzimala zaražena goveda i odvodila u klaonice. Razlog njenog jačeg i intenzivnijeg praćenja vrlo je jednostavan - ušli smo u EU, odnosno na područje na kojem su pravila malo drugačija.
Naime iako ulaskom u tu veliku asocijaciju vrijedi pravilo o slobodnom protoku ljudi, robe i kapitala, ipak se preko granice ne može voziti što se hoće i kako hoće, naročito što se tiče robe, u što se ubrajaju i životinje. Zemlje EU imaju niz zamršenih pravila i strogo je definirano što se smije, a što ne smije, bez obzira što nema kontrola. Tako se, između ostaloga, ne smiju uvoziti goveda iz naše zemlje. To kažu njihova stroga pravila temeljena na nekoliko zdravstvenih razina.
- Prva i osnovna razina je status države stada slobodnih od određenih zaraznih bolesti, pojašnjava nam međimurski viši veterinarski inspektor Marijan Glavina. Tu se, prije svega, ubrajaju tuberkuloza, bruceloza i leukoza. Hrvatska trenutno ima status države slobodne od prve dvije bolesti, no, ne i spomenute leukoze zbog koje je i nastala cijela panika.
Da panika ima opravdanje govori i činjenica kako međimurski stočari ne mogu svoju junad voziti na klanje, primjerice, u Sloveniju, Austriju ili Mađarsku. Doduše, na granici ih nitko neće kontrolirati, no, ne mogu dobiti certifikat veterinarske struke. Žele li kojim slučajem izvesti rasplodno govedo, stvar se još i više komplicira.
- Kao što i samo ime govori, enzootska leukoza je endemska, zarazna, virusna bolest raširena u određenoj populaciji, na određenom području - poučava nas Marijan Glavina te dodaje kako je najviše ima u Osječko-baranjskoj te ostalim slavonskim županijama, kao i u Sisačko-moslavačkoj. Bolest se tamo raširila nakon rata, a uvezena je iz zemalja EU. Laički rečeno, bolest je slična leukemiji, a ispoljava se povećanim brojem limfocita i s tumorskim tvorbama. Izvor zaraze predstavljaju zaražene životinje, gotovo uvijek bez vidljivih znakova bolesti, a goveda se najčešće zaraze inficiranim limfocitima. Bolest se prenosi vertikalno i horizontalno. Pod vertikalnim prijenosom podrazumijeva se intrauterini prijenos uzročnika s inficirane krave izravno na potomstvo i javlja se u oko 5% zaraženih životinja. Horizontalno prenošenje uzročnika u stadu ima presudno značenje, a bolest se može prenijeti ili izravno sa životinje na životinju, najčešće prometom inficiranig grla, ili uz čovjekovu pomoć - različitim veterinarskim zahvatima na životinjama. Bolest se u pravilu ne liječi, već suzbija. Razvija se vrlo sporo, a s obzirom na sve kraći životni vijek visokomliječnih krava, dogodi se i da ona ne pokazuje nikakve simptome - smanjenje mliječnosti i plodnosti. Meso takvog goveda je uvjetno upotrebljivo za ljudsku prehranu. Stoga bolest ne predstavlja javnozdravstveni problem, već isključivo ekonomski.
Čudna odluka ili fini način prolongiranja uvoza radi zaštite vlastitog tržišta, rekli bi neki.
Praćenjem bolesti, do ove godine, kada je nađeno jedno zaraženo grlo, u Međimurju te bolesti nije bilo unatrag desetak godina. Prema posljednjim podacima, u Međimurju su trenutno 11.553 grla, od čega 4.166 krava i 5.591 komad tovne junadi. Ostalo otpada na telad. Sva ta goveda drže se na 709 gospodarstava. Kako broj grla u MŽ opada iz godine u godinu, danas smo došli do toga da pojedina naselja nemaju nijedno govedo, a u nekima se broj grla može izbrojiti na prste jedne ruke. Najveća koncentracija je u Prelogu i njegovoj okolici te u gornjem Međimurju, i to u Gornjem Mihaljevcu te Svetom Urbanu. Prva akcija uzrokovanja ELG provodi se u razdoblju rujan-prosinac 2013., a druga će uslijediti tijekom proljeća 2014. Za ostvarivanje statusa zemlje službeno slobodne od ELG-a u prosjeku je potrebno od 7 do 10 godina sustavne provedbe naređenih mjera.
Vlasta Vugrinec