Igor Rešetar: Jedno na papiru, a drugo na računu!

Baš u vrijeme nedavnih prosvjeda poljoprivrednika, Igor Rešetar, farmer - mljekar iz Kuršanca, kojeg je javnost upoznala kao predsjednika Hrvatskog saveza udruga proizvođača mlijeka i vođu velikih višednevnih prosvjeda na početku mandata ministra poljoprivrede T. Jakovine, uspio se dokopati papira, tzv. omotnice za svoje gospodarstvo iz koje se vidi kakav je odnos obećanih (potpisanih, zakonski određenih) poticaja i stvarno isplaćenih i zašto su seljaci u prosvjedima tvrdili da su bezočno zakinuti:
- Za razliku od mnogih kolega koji traže cjeloviti pregled onoga što (ni)su zapravo kroz poticaje dobili, uspio sam boraveći danima u Ministarstvu doći do podataka za moje gospodarstvo za 2012. godinu. Nisu poticaji najvažnija tema za poljopriveredu, ali ako nešto treba ilustrirati onda, evo, moji su podaci točni, sve sam dao na uvid i onda kada su me probali kompromnitirati kao vođu prosvjeda s tobože velikim poticajima.
Za 2012. godinu imao sam pravo na poticaj za 24 mliječne krave ukupno 20.64 kune, isplaćeno mi je 9.970 kuna, a za specifična plaćanja za još 24 krave od nominalnog prava od 19.200 kuna isplaćeno mi je 17.280 kuna. Za integriranu proizvodnju na 43,79 ha oranica poticaj je određen na 35.032 kune, dobio sam 13.054 kune, iz tzv. regionalnih plaćanja trebao sam dobiti na toj površini okruglo još 175.000 kuna, isplaćeno mi je 106.965 kuna. I za neki sitniš iz specifičnih plaćanja pravo 1.248 kuna, skinuto je pri isplati na 1.123 kune. Ne da mi se računati pojedinačne postotke, ali ukupno: sva moja prava zbrojena iznose 250.221 kunu, a konačno je isplaćeno 149.897 kuna! Tu možemo izračunati: ravno 60 posto!
Rešetarov kolega koji ne želi da mu se ime i fotografija pojavi u novinama, opisuje k tome situaciju u kakvoj je ne mali broj farmera:
- Imam dva sina studenta, jedan je na FER-u, drugi je na agronomiji, te kćerkicu koja je tek petoškolka. Sve smo u obitelji oslonili na mljekarsku farmu. Danas je 115 grla doma, muzne krave i pomladak za obnovu stada, mehanizacija je kompletirana, ali ne mogu znati hoće li sin, koji je ciljano upisao agronomiju, nastaviti raditi na obiteljskoj farmi... Ako i izdržimo s proizvodnjom dok on ne završi studij i preživimo krizu koja nije samo privremena, on ne može računati da ima dobar start, da će se gospodarstvo dalje razvijati. Mi smo imali otkupnu cijenu mlijeka nekad kad nas se vuklo u mljekarstvo, u investicije u farme, na 4 kune, pa je srušena na 1,8 kuna kod otkupljivača i država je morala intervenirati sa zaštitinim dodatkom da bi dobivali bar 2,2 kune... I zato već dugo ništa na gospodarstvima se ne obnavlja, ne investira se iz ostatka dohotka jer ga nema, nego samo na dug, kroz kredite, tko se usudi. Kad mlađa generacija obitelji bude mogla ući u posao, mehanizacija će biti sva zastarjela, znači pred još jednom generacijom je start od nule?! (MB)