IVAN NOVAK, PREDSJEDNIK SINDIKATA OBITELJSKIH POLJOPRIVREDNIH GOSPODARSTAVA

Odlučan sam zagovornik ulaska u EU

Obiteljska poljoprivredna gospodarstva u Hrvatskoj čine osnovicu i glavninu poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj. Od njih stotinjak tisuća, oko 40 tisuća okupljeno ih je u Sindikatu poljoprivrednika obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG). Predsjednik mu je međimurske gore list, Ivan Novak iz Pribislavca. Bunt seljaka proizvođača pšenice, uglavnom iz Slavonije, bio je neposredan povod razgovoru s njim, ali je u njemu dodirnut niz tema od značaja za našu poljoprivredu i seljake.
Prosvjed proizvođača pšenice nije imao nikakvog odjeka u Međimurju, a ni u nekim drugim dijelovima zemlje. Zar su ovdje poljoprivrednici zadovoljni?
- Interesi su raspršeni. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj posjedi su uglavnom mali, najčešće površine od 2 do 3 hektara, i malo je onih koji trebaju velike poticaje da bi problemi s tim bili razlog buntu. Drugi proizvođači nešto su u svojim pregovorima dobili, npr. mljekari. Zapravo ne bi trebali biti zadovoljni, ali nema raspoloženja za protest. Mislim da je ipak trebalo izraziti solidarnost s proizvođačima pšenice u Slavoniji, ne samo zbog njihovih poticaja, već zbog svega što tišti poljoprivrednike. Pozivao sam na to naše seljačke udruge, ali nije bilo odaziva.
Zašto mljekari ne bi trebali biti zadovoljni onim što imaju?
- Njihovi predstavnici u pregovorima s prerađivačima prihvatili su argumentaciju da cijenu treba spustiti na razinu EU, oko 30 centi za litru. To je u osnovi pravilno jer se ne može očekivati da će država stalno doplaćivati za mlijeko. Ali europska cijena mlijeka ima tri sastavnice. U Europi prerađivači proizođaču osiguravaju hranu po cijeni od 115 do 150 eura za tonu, a kod nas za 300 eura. S druge strane, već potpisani ugovori s Vindijom na 3,20 kuna automatski su bili raskinuti, a proizvođači su se zaduživali uz druga očekivanja. U Europi je običaj i da proizvađač sudjeluje i u dobiti mliječne industrije, što je kod nas teško i zamisliti.
Ne bi li prerađivači trebali biti solidarni s proizvođačima jer o njima ovise?
- U načelu da, ali im sadašnje stanje i odgovara. Opet ističem primjer proizvodnje mlijeka. Prerađivači prigovaraju uvozu, ali je to paravan, zapravo im odgovara jer omogućuje održavanje njihovih monopolističkih cijena. Na mliječne prozvode plaća se trošarina od 40 do 60 posto, pa kad se tome doda i marža, kod nas kilogram sira iz uvoza košta 4 do 6 eura, pa se tu i naši proizvodi mogu smjestiti, dok u Europi sir stoji 2 do 3 eura. U Hrvatskoj plaćamo najskuplje mliječne proizvode u svijetu. Ali tome se približava kraj s potpisivanjem ugovora o ulasku u EU - te trošarine otpadaju i cijene mliječnih proizvoda past će za dvadesetak posto. Naši prerađivači to neće dočekati spremni.
Zvuči kao da ste zagovornik ulaska u EU. Zašto? U Hrvatskoj sada lagano prevladava nesklonost ulasku, ali kod poljoprivrednika je nje više nego kod drugih.
- Jesam, odlučan sam zagovornik ulaska u EU. On nam daje velike šanse, i to baš proizvođačima mlijeka. Mljekare iz Austrije, Slovenije, tu iz Ljutomera, i osobito iz Italije spremne se u odmah doći ovamo i preuzimati mlijeko. Osobito će Talijani biti zainteresirani, oni inače plaćaju najskuplje mlijeko u Europi. Lako bi se našla cijena koja zadovoljava i jedne i druge. Smatram da je poljoprivreda jedina grana koja će odmah osjetiti boljitak od ulaska u EU. Mi znanja i tehničkih preduvjeta za kvalitetnu proizvodnju imamo, a s ulaskom u EU, naši će proizvođači dobiti zaštitu na uređenom tržištu. Kad budemo članovi, neće više biti moguć uvoz smeća zato što je ono budzašto - EU u tome štiti članice. Druga prednost je u pojednostavljenju sustava poticaja. Umjesto desetak naših suludih, EU nosi tri osnovna oblika. Prvi su za proizvodnje, po količinama, ali je tu i drugi, tzv. obiteljski poticaj. Jedinica za poticaj su registrirana poljoprivredna domaćinstva, u EU je sada najmanji godišnji 7 i pol tisuća eura. On nije socijalna, nego razvojna kategorija, za status potencijalnog korisnika trebat će ispuniti određene uvjete. Poljoprivredna savjetodavna služba verificirat će ozbiljnost proizvođača i do konca listopada u godini predati dokumentaciju, a u siječnju će poticaj biti isplaćen. O toga, 75 posto plaća EU iz svog poljoprivrednog fonda koji se puni trošarinama. Ostalih 25 posto mora dati hrvatska država, ali će i to po gruboj računici biti tek polovica sadašnjeg tereta poljoprivrede za proračun. Treći je poticaj za pašnjake, u cilju očuvanja tla od erozije.
Mnogi misle da postoji skrivena računica i da će si to EU na drugi način naplatiti. Ima li razloga za bojazan?
- Ne. Našim poljoprivrednicima otvorit će se tržište od 500 milijuna ljudi. Ništa ih neće ograničavati u izboru s kim će kooperirati, to ne mora biti samo Vindija, npr. Bit ćemo konkurentni i znanjem i tehnički, a ipak jeftiniji od starog dijela EU. Red u nekim stvarima bit će propisan, npr. poštivanje plodoreda. Poljoprivrednici u Sloveniji danas dobivaju poticaje koji su po hektaru veći za oko 40 posto nego pri ulasku u EU, ali se ne radi nužno o porastu ukupne dobivene svote. Ne mogu stalno sve površine biti zasijane, dio mora biti na ugaru. Ne može biti ni monokulture na velikim površinama, kao kod nas u Slavoniji – 50 hektara pod pšenicom, što ne traži više od mjesec dana rada, a ako cijena ne bude dobra, idemo na ulicu. Tu poljoprivredna savjetodavna služba mora preuzeti kontrolnu, odnosno određenu izvršnu funkciju. I još nešto važno – Hrvatska će morati prihvatiti zakon o nasljeđivanju, morat će spriječiti cijepanje posjeda među nasljednicama. Te promjene dolaze možda već vrlo brzo. Hrvatska preuzima obvezu primjene drugih modela već s potpisom ugovora o pristupanju, prije samog ulaska. Naš ulazak početkom ili bar sredinom 2012. godine, po optimističkim procjenama, znači da s novim načinom poticanja treba početi već iduće godine. Ali mnogi ove stvari ne znaju. Na javno mnijenje među poljoprivrednicima uvelike utječu interesne skupine, i to prerađivačke, koje za ulazak u EU nisu spremne i odgovara im sadašnje stanje. Neki ni ne žele znati. Na prosvjedima proizvođača pšenice niste vidjeli one vrlo velike, a najveći ima i tisuću hektara, što znači i 300 tisuća eura državnog poticaja godišnje.
Spremate se sazvati skup poljoprivrednih udruga sjeverozapadne Hrvatske. Oko kojih bi se to zahtjeva trebalo okupiti?
- Da, i ovom prilikom ih pozivam da se nađemo na jednom mjestu, bit će to u Varaždinu, da pokušamo naći zajednički stav o tome kako se postaviti pred Vladom. Kad je riječ o proizvodnji, treba utvrditi strategiju razvoja poljoprivrede, nemamo je. Za početak bi trebala bilanca potreba, čega uopće koliko trebamo iduće godine, koliko u to treba uložiti. Kad je riječ o socijalnoj strani koja nas kao sindikat posebno zanima, treba odrediti minimum socijalne sigurnosti poljoprivrednika. U Hrvatskoj je 55 do 60 posto poljoprivrednih domaćinstava već staro i zrelo za mirovinu, ali od toga 60 posto nema minimalne uvjete i padaju u kategoriju socijale. U EU je minimalna poljoprivrednička mirovina 800 eura, neka u Hrvatskoj bude barem 200 ili 300. Treba postaviti zahtjev, pa nek se rješava s ulaskom u EU. No, ni inače status poljoprivrednika nije dobar. Poljoprivrednik kroz porez plaća sve obveze poput radnika, ali nema nikakva prava, nema bolovanja ili liječenja u toplicama, a tu je još tisuću drugih stvari. Za sve mora jamčiti svom svojom imovinom, čak i nasljednom, dok pravna osoba jamči s 20 tisuća. Tu treba utvrditi mehanizme osiguranja minimalnih prava.
TKO TO PREDSTAVLJA HRVATSKA OBITELJSKA GOSPODARSTVA?
Mijenjali ste proizvodnje i neki to doživaljavaju kao nedostatak ustrajnosti ili čak prevrtljivost. Imate li legitimitet predstavljati seljake?
- Da. Poljoprivrednik sam od 1980. godine, i za to sam vrijeme proizveo 160 tisuća tona mesa i 4 milijuna brojlera. Bio sam peradar, to sam napustio, pa mljekar, to sam jako ograničio, ali ne zato što bih u tome propao, već zato što sam se preorijentirao u trenutku u kojem sam procijenio da su te proizvodnje prešle tržišni vrhunac. U svemu što sam u životu poduzeo uspio sam, osim u projektu krava na leasing, u čemu smo pretrpjeli štetu od oko 200 tisuća eura. Slabost je bila u tome što je on nije ovisio samo o nama, nego i o drugoj strani u najmu. Jedan od onih kojima smo ih dali, u Križevcima, lošim ih je držanjem upropastio, pa to pokušao prikriti prozivajući nas. Ovaj drugi u Donjem Pustakovcu ih je prodao, protiv njega ide kaznena prijava. Bio sam pokretač Hrvatske poljoprivredne komore kada nitko nije vjerovao da će ona stati na noge, a stala je i djeluje. Pokrenuo sam i sindikat, i on uspješno djeluje. Sad ulazimo u uzgoj konja, i to trkaćih. Tu je samo prijedlog moj, a tvrdim da konjogojstvo ima odličnu budućnost u Hrvatskoj. Konj je vrlo ekonomičan, nahraniti ga košta upola manje nego kod goveda, ali iziskuje ljubav. Posao će obaviti zet Denis Kolarić, konji su njegova strast. Zadržat ćemo i 40 goveda, simentalki i švicarskih smeđih.
Tu je i za nas posve neobična proizvodnja energetskih napitaka, i to pod zvučnim imenom Toro Rosso. Što je s tim?
- To će uskoro biti dominantno piće u Europi. Jedinstveno je, postigli smo odličan spoj okusa jabuke, na osnovi prirodne sirovine, uz dodatak limete. Žene ga osobito vole. Lani smo već plasirali 950 tisuća boca. U dogovoru smo s Formulom 1, na svakoj ćemo joj utrci dati 10 tisuća boca. Nismo u poslovnoj vezi s Red Bullom. To što smo uzeli ime njegove talijanske momčadi F-1 zgodna je dosjetka. Oni su sportski priznali da je njihov propust što ime nisu zaštitili, a svima odgovara što će na utrkama imati osvježenje. Zasad ga proizvodimo u Brežicama, ali planiramo preseljenje u Pribislavec. U programu IPARD tražit ćemo podršku za proizvodnju voćnih sokova, isto u Pribislavcu. Sjeverozapadna Hrvatska odlična je sirovinska osnova – voćnjaci na ukupno oko 700 hektara daju 35 tisuća tona voća, od čega je oko 40 posto druga klasa. To se sad baca, treba iskoristiti za proizvodnju sokova.

Dražen Kovač