Živa zemlja 02.07.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:47.

Izložba međimurskih konja na MESAP-u

Svake se godine na zapadnom dijelu MESAP-a, na kojem su do jučer stajale improvizirane nadstrešnice za stoku, a danas su po EU standardima uređeni izložbeni boksovi, zadnjeg dana sajma okupi najviše posjetitelja. Zna se: u nedjelju dolaze uzgajivači međimurskih konja - članovi Udruge uzgajivača međimurskog konja Međimurec, pokazati kakav su u godinu dana ostvarili napredak u uzgoju i očuvanju od izumiranja međimurskog konja, zavičajne baštine i simbola Međimurja.

UUMK Međimure danas u uzgoju ima šezdesetak grla, a kako se MESAP održava u vrijeme u kojem je pod kobilama tek oždrijebljena ždrebad, uvijek je problem što dovesti na MESAP, a da se dragocjeni pomladak ne ugrozi transportom, stresom, mogućim vremenskim neprilikama...

No, članovi Udruge uvijek imaju što pokazati, pa je tako bilo i ove godine - dvadesetak ih se angažiralo kako bi prikazali konje s gospodarstava sedam uzgajivača - pastuhe, ždrebice uzrasle za uzgoj te kobile sa ždrebadi dovoljno već čvrstom da ih se bez straha može izlagati na takvoj manifestaciji.

Oduševeljena publika uvijek tako vidi, prošlih, kao i ove godine, samo ono što je lijepo, što je atraktivno, dok se podzadinski problemi od lijepih slike - ne vide.

Ne vidi se kolika je državna nebriga za (prvozabilježenu u europskoj hipološkoj literaturi) najstariju autohtonu hrvatsku pasminu konja, ne vidi se koliko je troška (a bez ikakve ekonomske koristi) u uzgoju tih konja, koliko je pehova s uginućima konja od slučajnih trovanja s pesticidima i herbicidima nanijetim na sjenokoše sa susjednih parcela, vidljivih tek kad izazovu posljedice po zdravlje konja, ne vidi se muka u osiguranju zootehnike u održavanju konja jer, primjerice, nema više potkivača, ne vidi se koliko je teško pronaći novo gospodarstvo, nove uzgajivače koji bi na daljnji uzgoj prihvatili pažljivo uzgojen, genetski vrijedan podmladak...

I nevidljiva je opasnost, ne promijeni li se nešto prema toj našoj zavičajnoj baštini, da ti konji ipak polako nestanu ili dok ih ne počne uzgajati netko drugi. Iz drugih regija (ne samo hrvatskih!) već se nekoliko godina javljaju kupci i pokušavaju kupiti ono što članovi Udruge nikako ne žele prodavati izvan Međimurja: žensku ždrebad.

Za daljnji uzgoj ždrebadi i omica zainteresirani se tek trebaju javiti u Udrugu, a ima i kobila koje se na daljnji uzgoj moraju preuzeti od uzgajvača koje je bolest spriječila da ih dalje drže.

Ove su godine međimurske konje izlagali Josip Hren iz Pribislavca, Drago Vurušić iz Ivanovca, Vladimir Belović i Dražen Topličanec iz Totovca, Darko Bakač iz Zasadbrega, Josip Magić iz Leštakovca i Robert Črep iz Ivanovca, a budući da su izlagane kobile s ovogodišnjom ždrebadi te pastusi koji su u sezoni pripusta (koja još uvijek traje), pa su poprilično neobuzdani (ukupno 22 grla), spomenutih dvadesetak članova Udruge uzgajivača međimurskog konja Međimurec na izložbi je imalo pune ruke posla. No, zato je, kao i svake godine, taj dio stočarske izložbe bio najposjećeniji i publici najatraktivniji.

Marijan Belčić

Izvor: 3088