Josip Ladić: Ove tikve narastu i do 100 kilograma!

Josipa Ladića iz Gornje Dubrave zatekli smo kako u tačkama vozi tikve golice. Ubrao ih je na svojoj parceli s druge strane ulice i vozio u dvorište. Zaustavili smo se da ga fotografiramo, a onda je uslijedilo iznenađenje.

A vi ste, list Međimurje, baš sam vas htio zvati! Ovo je ništa, idemo iza kuće, da vidite kaj su tikve - kazao nam je i poveo nas na vrt te nam pokazao deset golemih tikvi. Pridružila nam se njegova supruga Ljudmila s unučicama Gabrijelom i Hanom Stubičan.

Niti ne znamo kakva je to tikva. Dobili smo lani koštice iz Ljubljane. Kažu da narastu i do 100 kilograma. Rodile su nam i lani, svi su ih htjeli vidjeti Lani sam jednu težu od 50 kilograma odvezao na dan tikvi u Dravsko Središče. Pobijedila je, bila je najteža na izložbi! Idem i ove godine. Ova bude još teža, očekujem da naraste do 80 kilograma - ispričao nam je ponosno Josip Ladić, pokazujući kapitalca koji već sad ima više od 50 kilograma. Ove godine rodilo mu je deset tikvi, a riječ je o turskim tikvama, znanim i kao misirače.

Puno mesa i visoka vlaga

Imaju puno mesa i jako visoku vlagu. Peku se, pohaju i dobre su za štrukle. Vele da ih je bolje ubrati dok su ipak nešto manje. Imaju dugačke koštice, pitali budemo u uljari u Središču jesu li za crno ulje - kažu Ladići. Osim misirača, niz godina sade i standardnu tikvu golicu, s kojom smo i zatekli gazdu. Godišnje im naraste za dvije traktorske prikolice. Voze ih u uljaru i zauzvrat dobiju crno ulje za svoje potrebe.

Josip Ladić radio je u Sloveniji, kao pružni radnik i portir, a posebno pamti izradu obaloutvrdi koje još i danas usmjeravaju rijeke.

Sipali smo veliki šuder i onda ga opletali šibom. To smo skotrljali u vodu i onda na to dovozili ono ogromno kamenje - kaže Josip Ladić. Cijelo vrijeme bavio se i poljoprivredom. U jednom trenu čak joj se i potpuno posvetio, sedamdesetih. No već je tih godina vidio da od poljoprivrede nema kruha. Slaže se s time i supruga Ljudmila.

Išlo je nekad sa svinjama

Hranili smo po šezdeset komada državnih svinja. Imali smo svoj kukuruz, veterinari su bili dobri i pomagali. Pamtimo posebno Dragu Jelineka iz Črečana. Išlo je to sa svinjama. Platili bi nam, dobivali smo smjesu... Onda smo probali i s teladi. Isto smo imali po pedesetak komada. Dopelali su nam ih male, a od nas su k drugome išli s 250 do 300 kilograma, na daljnji tov. Od svog tog nošenja smjese i vode su mi i otišli kukovi - kaže Ljudmila Ladić.

Na obiteljskom imanju Ladićevih od stoke danas je ostala jedna krava. Zove se, naravno, Cifra. Uz nju je telić, dvije svinje i osam kokoši.

To je to, prošli su oni dani. Imamo mlijeko, sir, meso i jaja, svoje vino... Imamo i kukuruz na skoro četiri tisuće klaftri. Šteta kaj su sve voćke i orasi pomrzli - kažu Ladići.