Kako pravilno orezati jabuku?

Obilaskom nekih od plantažnih voćnjaka u Međimurju, uočeno je kako se kod zimske rezidbe donje etaže previše prikraćuju, čak i odstranjuju kako bi se lakše obavljao prohod mehanizacijom, dok se istovremeno zbog nedostatka kvalificirane radne snage sve lošije i sve slabije orezuju vršne etaže. Na vrhovima se ne ostavljaju zamjenske provodnice, ne radi se izlolacija vrhova što vodi prejakoj bujnost vrhova. Vrhovi tada tijekom vegetacije povlače previše hrane i energije koja manjka u donjim etažama za formiranje i obnovu kvalitetnog rodnog drveta. Istovremeno, previše bujni vrhovi zasjenjuju donje etaže u krošnji, pa opada količina i kvaliteta stvaranja cvjetnih pupova i koloracija plodova.

Pravilan izgled stabla jabuke u intenzivnom uzgoju mora nalikovati na stablo smreke, dakle konusno. Ogranci koji nose rodno drvo moraju biti jači, deblji i duži u donjim etažama, a sve kraći i tanji u gornjim etažama.

Rodno drvo jabuke, kod najvećeg broja sorata razvija se u periodu kroz tri godine. Jedne godine grana naraste, druge godine ukoliko je kod rezidbe ostavljena neprikraćena sa zdravim terminalnim cvjetnim pupom ona po svojoj dužini formira cvjetne pupove i treće godine ona rađa.

Poznata je uzrečica: Stablo jabuke je onoliko staro koliko je staro rodno drvo na njoj.

Stoga je od najveće važnosti kod održavanja rodnog drveta u rezidbi voditi brigu da se uvijek na ograncima nalazi dovoljan broj grana koje se pripremaju za rod u narednoj godini kao i broj grana koje imaju pupove i donose rod u tekućoj godini. Prikraćivanjem stare rodne grane na pripremnu granu i rodnu granu, omogućujemo da se na ogranku stvori dovoljno energije da dobijemo i onu treću granu, koja u tekućoj godini raste.

Ujedno, po bujnosti jednogodišnjih grana najbolje možemo procijeniti da li je voćnjak pregnojen dušičnim gnojivima ili podgnojen. Ukoliko su jednogodišnje grane prejake, dužine 40 – 80 cm voćnjak je pregnojen. Ukoliko su jednogodišnje grane duljine svega 10 - 20 cm, voćnjak treba jače prihraniti dušičnim gnojivima. Najbolja duljina jednogodišnjih grana sa kvalitetnim terminalnim cvjetnim pupom, koje neprikraćene ostavljamo za pripremu rodnog drveta je 20-40 cm. Ponekad se nađe i nasad jabuke u kojem gotovo da i nema mladih jednogodišnjih grana. Bez obnove rodnog drveta ono polako prelazi u staro pršljenasto rodno drvo sa sve veći udjelom jabuke slabije kvalitete i krupnoće.

U ljetnim mjesecima na svakom ogranku koji se nalazi na centralnoj provodnici treba se nalaziti tri vrste grana. Grana koja raste, grana koje je izrasla protekle godine sa dobrim i zdravim terminalnim cvjetnim pupom i formira cvjetne pupove, te rodna grana sa pupovima koji su ocvali i na njoj se nalaze jabuke. Rodna grana se u slijedećoj godini prikraćuje na novu pripremljenu granu, a samim činom kraćenja izazivamo i rast novih grana koje će se kroz naredne dvije godine pripremati za rod.

Ukoliko na taj način obavljamo redovitu obnovu rodnog drveta na jabuci puno je veći udio i prve klase jabuke. Na starijim rodnim granama i izrođenom pršljenastom drvetu bez obnove ubrzo opada kvaliteta i krupnoća plodova. Današnja intenzivna proizvodnja ne može si dozvoliti da se na stablu nalazi 30 - 50% jabuka koje nisu prva klasa, dok su istovremeno svi troškovi bazirani na udjelu od 80 - 90% prve klase jabuka.

• Na okućnicama, gdje se ne nalazi vitki vretenasti grm kao uzgojni oblik rezidbu jabuke najbolje je provoditi tako da se ni jedna jednogodišnja grana ne smije prikratiti. Ukoliko je prejaka, mora se cijela odstraniti, ukoliko je umjereno bujna cijela ostaviti. Naravno, sve bujne grane koje rastu vertikalno tzv. Vodopije treba uklanjati u potpunosti do njihove osnove. Kako gledamo ili obrezujemo spiralno prema vrhu krošnje, tako rezidbom ostavljamo neprikraćene sve slabije i slabije grane. Razlog je što je jabuka jako akropetalna vrsta koja ima najjaču vegetaciju na vrhovima krošnje. Ostavljanjem položenijih umjereno jakih neprikraćenih grana u osnovi i slabijih neprikraćenih grana u vršnim etažama možemo kontrolirati i bujnost i rodnost, kao i vršno osvjetljenje.

Najveća greška koju možemo napraviti kod rezidbe jabuke je jače prikraćivanje prebujne jednogodišnje grane, tako zvane vodopije. One su se trebale zapravo još tijekom protekle vegetacije oplijeviti ili u cijelosti odrezati. Osobito u nasadnima pod zaštitnom mrežom, gdje umanjuju osvijetljenje rodnog drveta, a nepotrebne su kao djelomična zaštita od tuče. Njihovim uklanjanjem već za vrijeme vegetacije dobivamo i prozračnost krošnje, lošije uvjete za razvoj bolesti, te mogućnost kvalitetnije aplikacije sredstava za zaštitu. Kada takovu prebujnu jednogodišnju granu tijekom zimske rezidbe prikratimo na pola ili trećinu, samo smo potencirali da se iz ostatka te grane razvije u narednoj godini ne jedna nova - već pet, šest novih vodopija. I tako iz jednog problema nastaje pet novih.

Prilikom rezidbe moramo paziti da svaki rez bude obavljen kako treba, da se ne prikraćuje na tzv. čepove ili da se višegodišnja grana kod vraćanja na mlađu granu prikrati tik do iste kako bi rane mogle uredno zarastati. U protivnom se na ranama i tzv. „čepovima“ počinju naseljavati krvave uši koje ukoliko se radi istovremeno još i o prebujnom voćnjaku počinju biti iz godine u godinu sve veći i veći problem.