Živa zemlja 21.01.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 14.07.2016. 11:21.

Kako prezimljuju najvažniji nametnici vinove loze?!

Sredinom 90. godina prošlog stoljeća procijenjeno ja da u Republici Hrvatskoj unatoč poduzimanju mjera zaštite štetni organizmi svake godine prosječno smanjuju urode za 33%. Od toga štete od biljnih bolesti iznose 20%, od korova 8%, a štetni organizmi životinjskog podrijetla umanjuju prinose 5% (Maceljski, 1995). Našim vinogradarima najveće probleme i štete pričinjavaju slijedeće gljivične biljne bolesti: plamenjača ili peronospora (Plasmopara viticola), pepelnica ili oidij (Uncinula necator), siva plijesan ili trulež grožđa (Botrytis cinerea) i crna pjegavost rozgve (Phomopsis viticola). Od štetnih organizama životinjskog podrijetla najveće štete bilježimo od vinogradarskih grinja (Eriophydae) i grožđanih moljaca (Lobesia, Eupoecilia). Ovisno o meteorološkim (ne)prilikama, položaju vinograda, sortnoj osjetljivosti, uzgojnom obliku i umješnosti vinogradara u njihovom suzbijanju, ti se patološki poremećaji i nametnici javljaju svake godine u većoj ili manjoj mjeri. Unatoč velikom broju dovoljno učinkovitih pripravaka za kemijsko suzbijanje, njihova pojava u kritičnim godinama neugodno iznenadi vinogradare i čini već spomenute značajne štete. Glavni su razlozi posebnosti u načinu njihova života (godišnji ciklusi) i čimbenici uspješne aplikacije sredstava za zaštitu bilja (izbor pripravka, rokovi tretiranja, te određivanje količine ili doze fungicida po jedinici površine uz optimalan utrošak škropiva). Krajem 2009. i početkom 2010. proizvodne sezone valja upozoriti na specifičnosti prezimljenja najvažnijih štetnih organizama vinove loze, što je bitno za procjenu njihove moguće opasnosti u narednoj godini, kao i mjerama njihova uklanjanja tijekom zimske rezidbe. Meteorološki su uvjeti posljednjih 30-tak dana bili vrlo promjenljivi, pa je tako u jutarnjim satima 20. prosinca 2009. Čakovec bio među najhladnijim hrvatskim gradovima s -22ºC (u vinogorju na lokalitetu Orehovčak tada je izmjereno samo -12º), a već 5 dana nakon toga, na sam Božić temperature zraka su porasle do vrijednosti +20ºC. Krajem prvog tjedna mjeseca siječnja palo je 30-tak cm snijega, a već 8. i 9. siječnja 2010. godine više od 55 mm kiše! Ovakve nagle temperaturne promjene mogle bi značajno oštetiti višegodišnje nasade (voćnjake i vinograde) ako ih zabilježimo krajem zime i početkom proljeća (odnosno u vrijeme početka vegetacije).
Od nabrojene četiri biljne bolesti jedino crna pjegavost (Phomopsis) ne uzrokuje značajne izravne ekonomske štete na grožđu, pa je često vinogradari podcjenjuju ili zanemaruju. Mnogi je smatraju poremećajem “novijeg datuma” ili “bolešću visokog standarda”. Premda je crna pjegavost rozgve poznata i opisana još prije 130 godina, tek metodama suvremenog uzgoja vinove loze od početka 70. godina prošlog stoljeća raste njena ekonomska štetnost u našoj zemlji. U Americi je poznata imenom “bolest mrtvih ruku”. Najlakše se prepoznaje krajem zime ili početkom proljeća, jer zaražena rozgva izbjeljuje, a na površini se vide crne točkice (vidi fotografiju). To su plodišta gljivice (tzv. piknidi) iz kojih se nakon određenog vremena oslobađaju spore (tzv. “A” i “B” piknospore). Kod jakog i trajnog napada dolazi do slabijeg tjeranja donjih pupova i postepenog gubitka životnog potencijala, s višegodišnjim posljedicama na rodnost i dugovječnost trsja. Aktivne obrambene reakcije loze najčešće ne dopuštaju jači razvoj simptoma nakon primarnih zaraza u sezoni, ali se uzročnik bolesti tijekom mirovanja vegetacije proširi u zimskim mjesecima. Tada zrak ulazi pod zaraženu koru, pa ona izbjeljuje. Krajem zime i u rano proljeće na zaraženim se lucnjevima i ostavljenim reznicima formiraju spomenute crne točkice, po čemu je bolest dobila ime. U epifitociji crne pjegavosti je bitno poznavanje perioda oslobađanja infektivnih “A” piknospora, te uz praćenje meteoroloških uvjeta poduzeti preventivne mjere zaštite loze. Postoje razlike u otpornosti sorata na crnu pjegavost, a prema literaturnim podacima od stolnih su sorata vrlo osjetljive kardinal, kraljica vinograda i afus-ali, a od vinskih sorata malvazija, frankovka i žilavka. Prema vlastitim opažanjima sorte graševina, moslavac (šipon) i rajnski rizling su također vrlo osjetljive na crnu pjegavost. Vrlo važna mjera zaštite je tijekom rezidbe prepoznati ovu bolest, koliko je moguće rezom odstraniti zaraženu rozgvu, te je iznijeti iz vinograda. Najučinkovitija mjera kemijske zaštite je primjena organskih fungicida od stadija vunastog pupa do razvoja prvih listića. Ipak, novija istraživanja epidemiologije crne pjegavosti dokazuju da su zaraze moguće u svim razvojnim stadijima, a ne samo početkom vegetacije. Sve donedavno vjerovalo se da crna pjegavost ne može inficirati lozu tijekom zimske rezidbe, a danas istraživači tvrde suprotno!
Plamenjača ili peronospora (Plasmopara) prezimi isključivo na zaraženom otpalom lišću, te je za razliku od ostale tri bolesti u vrijeme početka vegetacije ne možemo vidjeti na trsju. Ujesen, osobito na vršnim listovima s “kasnom” peronosporom, dolazi do formiranja većeg broja zimskih spora. Lišće otpada, leži u vinogradu i postepeno trune do proljeća. Ali, zimske spore plamenjače podnose vrlo niske temperature (-26°C) i zadržavaju svoju vitalnost najmanje tri godine. Protekla je peronosporom epidemijska 2009. godina ponovno potvrdila na međusobnu ovisnost više proizvođača u zaštiti vinograda, jer nakon pojave prvih pjega na lišću postoji opasnost od njihova širenja zračnim strujanjima i kišom na udaljenosti 65-130 m, što znači da samo jedna lisna sporulirajuća lezija peronospore može obuhvatiti i naknadno zaraziti prostor površine 1.300 m²! Osim pregleda vlastitog nasada vinogradari redovito moraju na peronosporu redovito zdravstveno pregledavati i susjedne nasada, jer bolest u epidemijskom širenju ne poznaje “granice”!
Pepelnica (Uncinula) zadnjih desetljeća u mnogim vinogorjima razvija mnogobrojna, sitna, crna i okrugla zimska plodišta (tzv. kleistoteciji) na zaraženom lišću, jednogodišnjoj rozgvi i “martinjskom grožđu”. Na značaj ovakvog načina prezimljenja pepelnice se upozorava tek zadnjih dvadesetak godina. Naime, dugo se godina smatralo da je prezimljenje pepelnice u inficiranim pupovima glavni način prezimljenja ove bolesti u vinogradu. Ali, u zimskim plodištima pepelnica tijekom prezimljenja podnosi značajno niže temperature zraka, a početkom vegetacije započinje infektivni ciklus bolesti. Već slabije proljetne kiše krajem travnja, a naročito tijekom svibnja, iz kleistotecija oslobađaju tzv. askospore i šire zarazu. Većina vinskih sorata je neotporna je na zarazu pepelnice (npr. sauvignon, pinot bijeli, pinot sivi, moslavac, zeleni silvanac, chardonnay, graševina, rajnski rizling, rizvanac, muškat žuti i dr.) pa izmjena ljetnih dnevnih temperatura zraka 26-29°C s noćnim vrijednostima 15-18°C, uz prosječnu dnevnu vlagu zraka 60-70% naročito pogoduje epifitociji pepelnice.
Siva plijesan (Botrytis) je bolest koja naročito u vrijeme dozrijevanja grožđa može prouzročiti veće štete na grožđu i uzrokovati probleme u vinofikaciji. Prisutna je svugdje u prirodi, ali izolati koji prezimljuju na rozgvi, ispod kore u obliku vegetativnog tijela ili plodišta (tzv. sklerociji) i osušenim listovima, imaju najveći značaj za godišnji razvoj gnjiloće grožđa. Sortna osjetljivost, napad drugog i trećeg pokoljenja gusjenica grozdovih moljaca, kao i razvoj klimatskih prilika najviše utječu na postotak zaraze botritisom.
Lozine grinje šiškarice (Eryophidae) u uvjetima sve toplijih zima s prodorima hladnijih zračnih struja početkom vegetacije vinograda postaju sve veći problem. Njihovu prisutnost možemo potvrditi tek jačim povećanjem (30x), pa se napad prepoznaje po tipičnim simptomima. Ove grinje prezimljuju pod korom trsja i ljuskama bazalnih pupova, a već kod bubrenja pupova koncentriraju se i sisanjem sokova napadaju mlade izboje. Kod uzročnika akarinoze kao posljedica brojnih uboda mladih pupova razvijaju se kržljave mladice sa skraćenim internodijima u “cik-cak” obliku (vidi fotografiju), a kod erinoze se štete vide na lišću u obliku mjehurastih nabreklina veličine zrna graška. U narednim godinama očekujemo sve veće štete od ove kategorije nametnika vinove loze jer su s tržišta u posljednjem desetljeću povućena vrlo učinkovita sredstva za tzv. zimsko prskanje vinograda. Trenutno na hrvatskom tržištu nemamo niti jedan dovoljno učinkovit pripravak koji bi u stadiju bubrenja pupova istovremeno zadovoljavajuće suzbijao vinogradarske grinje i štetne gusjenice! Upravo zbog kasnog ljeta zabilježenog tijekom rujna i listopada protekle 2009. godine valja na određenim sortama i lokalitetima očekivati i ranoproljetnu pojavu štetnih gusjenica (sovice, grba korak, mrazovac) koje uništavaju tek otvorene pupove loze!
Grozdovi moljci (Lobesia, Eupoecillia) prezimljuju u stadiju kukuljice na skrovitim mjestima u drvenoj armaturi ili ispod kore starijih panjeva vinove loze. U proljeće već od razvojnog stadija “vunastog pupa” (sredina mjeseca travnja) zadnjih godina bilježimo već prvu pojavu prezimljujućih leptira pepeljastog grožđanog moljca. Kako je većina vinogradara zadnjih godina prihvatila usmjereni program suzbijanja druge ili ljetne generacije grožđanih moljaca koji donose ranu trulež ili “zelenu plijesan” a da pritom istovremeno pri odabiru pripravaka prednost daju djelatnim tvarima koje suzbijaju cikade ili cvrčke (npr. indoksakarb, klorpirifos-metil) zadnjih godina bilježimo i sve manje štetnih fitoplazmoza – uzročnika patoloških žutica!
Sve opisane štetne organizma valja prepoznati po simptomima u vinogradima, tijekom mirovanja rezidbom i čišćenjem panjeva od stare kore je moguće umanjiti njihov potencijal, a prema zabilježenim štetama iz ranijih sezona u kritično vrijeme njihova razvoja poduzimati usmjerene mjere kemijske zaštite. Iskustva iz ranijih godina kada smo bilježili i značajno jače zime s vrijednostima temperature zraka ispod 24ºC dokazuju da u vinogorju uvijek prezimi dovoljan potencijal najvažnijih nametnika koji ako im se dopusti naknadno uzrokuju veće štete!

Izvor: 2856