Karmenka i Bojan Kolarić imaju farmu krava muzara: Kriza se radom obara

Petnaesta je godina kako na zapadnom rubu Turčišća, uz cestu prema Držimurcu, supružnici Karmenka i Bojan Kolarić imaju farmu krava muzara. Kad je Bojan farmu gradio oslanjajajući se na ruke pokojnog oca, majstora, pomoć prijatelja i rođaka, Karmenka je još radila u trgovačkom poduzeću, kćer Karolina (25), danas studentica kemije na PMF-u Zagrebu i sin Nikola (22), danas student MEV-a i oslonac roditeljima na farmi jer je i agrotehničke struke, bili su sitna djeca. 

Mljekarstvo je tada bilo u usponu. Posljednih godina iz mljekarskog se sektora ne čuje drugo do - kriza je, farme propadaju, krave birane genetike tovare se na kamione i odvoze u klaonice kao notorna živa vaga, a s nekadašnjih 132 mljekarska OPG-a organizirana u Udrugu proizvođača mlijeka Međimurja kojoj je Bojan tajnik, evidencija je spala na još tridesetak aktivnih farmi.

Kolarićevi su preživjeli udar krize, ostali su u krugu tih tridesetak žilavih farmera koji nisu pokleknuli, ali – kaže Bojan – to je imalo i svoju cijenu: - Svi znaju da je otkupna cijena mlijeka bila pala i ispod cijene litre obične vode u plastičnoj flašici u dućanu. Otkupljivači su srozali toliko cijenu da je jedno vrijeme samo zahvaljujući državnoj subvenciji prelazila dvije kune. Kako smo preživjeli krizu, bolje ne pitajte. Radili smo dvostruko više, po dvije smjene za isti novac. 

MA, KAKVO BOLOVANJE!

Karmenka koja je ostavila radno mjesto i posvetila se obitelji i farmi dodaje: - Naš je posao u poljoprivredi oduvijek potcijenjen... Svi znaju da mi nemamo slobodnog ni svetka ni petka, mi nemamo kome naplatiti rad subotom, nedjeljom i praznikom više. I nemamo pravo razboljeti se. Tko bi nama platio bolovanje?! Tri mjeseca bila sam ozbiljno bolesna, a radila sam. Naš se posao bez velike volje jednostavno ne može obaviti. Mi nismo odlazili na more, nismo kupili nikakav bijesan auto, znate kako dugo smo se vozili u fićeku? Uvijek je bilo prvo ovaj stroj, pa onaj, pa urediti nešto, popraviti, doraditi na farmi... 

BEZ KREDITA

- Najvažniji je faktor zbog kojeg mi i danas radimo – nastavlja Bojan – to što smo mi farmu izgradili bez kredita i većih zaduženja i radili smo sve sami, bez plaćene radne snage i ruku sa strane. Farmeri koji su u kreditima ili su danas u velikim problemima ili više ne rade. Naša farma je kapaciteta 52 grla. Imamo holštajnke, 35 do 40 ih je u mužnji (ovisno o suhostaju), imamo deset junica iz vlastitog uzgoja doraslih za remont stada, telad s farme ne prodajemo, nego se sa ženskim podmlatkom kvalitetno remontira stado, a muška se telad tovi. Raspolažemo sa sedamdesetak hektara zemlje, što je komotno za osigurati ishranu krava, no samo pola je od toga naše, pola je zakup. Kombiniranjem mljekarske proizvodnje, tova i tržnih viškova iz ratarstva ispod one zadnje crte koju povlačimo u obračunu dođemo u plus.  Ako kažem da smo sad stabilni u poslovanju, bojim se da bi se to moglo krivo shvatiti, jer borba za opstanak farmi koje su još aktivne nije gotova, a daleko smo od toga da bi mogli reći: od ovog se posla s normalnim radom može pristojno živjeti. Jednog dana možda...

A taj jednog dana, budućnost farme, Karmenka i Bojan vezuju uz odluke svoje djece, ali i stalnu potrebu da se farma unapređuje, podiže u kapacitetu, jer iskustvo je – kaže Bojan – pokazalo:

- Puno je ljudi ambiciozno krenulo pred dvadesetak godina u mljekarsku proizvodnju, pokazalo se da su u krizi pokošene (pre)male farme, a propali su i oni farmeri koji su improvizirali. Većini je presudilo to što nisu mogli investirati u proširenje i modernizaciju farmi, najčešće ne svojom krivicom. Mnogi su odustali zbog komplicirane procedure u pribavljanju dozvola za gradnju farmi ili nisu mogli zadovoljiti uvjete iz prostornih planova uređenja, a možda je – brojnima među njima – samo još korak falio da stanu na noge, prijeđu prag od dvadesetak krava... Ne treba zaboraviti da smo mi u Međimurju imali i incidentne situacije s mljekarama koje su propale, one su baš ubile najviše onih koji su imali manje od dvadeset krava. Na našoj farmi još imamo toga za investirati.

A FER CIJENA?

- Deset godina se mi mljekari borimo za fer cijene mlijeka, priča Bojan: - Danas se otkupna cijena kreće od 2,20 kuna po litri do 2,70 kuna po litri. Ovisno o premijama na količine, ali prosjek je 2,50 kuna za litru mlijeka. Mislim da bi otkupna fer cijena mlijeka danas trebala biti 3 kune po litri, s premijama (na količinu i kvalitetu) i iznad toga. Onda bi i naši planovi bili čvršći, izvjesniji u ostvarenju. I mislim da bi za poljopriovrednike farmere mjere ruralnog razvoja trebale biti pristupačnije po uvjetima, procedurama, dokumentaciji, da bi iskoristili novac koji nam nudi Europa. Jer nije istina da su komplicirane procedure europski zahtjevi, da naši poljoprivrednici nisu sposobni nešto napraviti. Istina je da smo mi birokratizirani do krajnje granice, a ne nesposobni.