Katarina Horvat-Velko i Dalibor Velko: Poljoprivreda traži slugu, a ne gazdu

Ona je izdanak obitelji koja je u Međimurju sinonim za veliku poljoprivrednu proizvodnju, osobito voćarsku - Katarina Horvat-Velko iz Donjeg Kraljevca je kći pionira velike proizvodnje jabuka, ali i nekadašnjeg, prerano preminulog dožupana Anđelka Horvata. Njen suprug Dalibor Velko je rodom iz Iloka, kao tehnolog kod jednog tamošnjeg voćara je pred nekoliko godina tu došao kupovati sadnice, zako upoznao Katarinu - i tu je i ostao. OPG Horvat-Velko sada stvara svoje mjesto u društvu ozbiljnih poljoprivrednih proizvođača, u Hodošanu imaju 9 hektara pod voćem, od čega 2 i pol pod breskvama, 2 pod trešnjama, a ostalo pod jabukama. Ima i nešto malo aronije, koja će završiti kao sok ili pekmez, preradom se sami bave. Ali prošle su godine počeli i povrtlarskom proizvodnjom na oko 2 tisuće kvadratnih metara pod plastenicima, u Donjem Kraljevcu. Sam svoj majstor je geslo kojim su se vodili, kako kaže Dalibor: - Podignuli smo ih sami, drvena konstrukcija je od reciklažnog materijala, za drugo nismo imali novaca.

Pod plastenicima proizvode rajčicu, papriku baburu i rog papriku namijenjenu preradi u ajvar te krastavac za salatu. Povrtlarska proizvodnja odvija se tijekom cijele godine, objašnjava Katarina razloge za ovaj poduhvat. - Papriku i rajčicu skine se krajem desetog mjeseca da naprave mjesto salati, koju se reže za tržište za Božić, a krajem drugog ili početkom trećeg mjeseca ide drug nasad salate da bi on krajem travnja opet napravio mjesto rajčici. Tako imamo dvije berbe salate i stalnu berbu rajčice i paprike.

Ova povrtlarska proizvodnja i to što ona trajno tijekom godine donosi prihod značili su spas od šteta koje je glavnoj proizvodnji, uzgoju jabuka, dvije godine za redom nanio mraz u vrijeme cvatnje. Prošle godine urod je potpuno propao, ove godine je sveden na oko pet posto i to druge klase, kaže Katarina. - To je mladi nasad, tih devet hektara pod voćnjakom je državno zemljište koje sam dobila u najam 2012. godine, na natječaju koji je provela Općina Donji Kraljevec. Prošla godina je trebala dati prvi značajniji urod, sedamdesetak posto od punog potencijala voćnjaka, dok je ova godina trebala donijeti prvu punu punu berbu. Ali dobili smo tek ostatke.

Proizvodnja povrća će gubitak nadoknaditi, ona je najsigurnija kad je riječ o plasmanu  jer povrće traži svako kućanstvo, ali i svaki restoran i hotel, dodaje Dalibor. Neki će kazati da pogled na hrvatsku poljoprivredu pokazuje da je ipak najsigurnija ratarska proizvodnja. Ne i po Katarininom i Daliborovom iskustvu. - Pet smo godina imali i 11 hektara državne zemlje u najmu pod ratarskim kulturama, pod šećernom repom, kukuruzom i pšenicom. No jedva smo stigli sve obaviti samo da bismo izbjegli minus. U računici je jedni plus bio poticaj, ali je on otišao na zakup, zato smo i procijenili da je ovo bolje, - kaže Katarina.

Ublaženju gubitka na jabukama pomoći će i proizvodnja bresaka. I ona je stradala od mraza, ali manje, voćke će dati trećinu uroda, to je desetak tona. Breskve su Daliborova briga: - To je specifična voćka, s jedne strane izdržljivija od jabuke, traži od nje manje zaštite, ali zato i poznavanje nekih detalja u uzgoju i puno neposrednog kontakta - ona ima tako obilan cvat da je nakon pupanja plodove potrebno ručno prorjeđivati. Zato je onih koji se odlučuju na ovu proizvodnju relativno malo, u Međimurju se ozbiljnije proizvođače može nabrojiti na prste. Na tržištu nema gužve, sve se može dobro prodati.

U Hrvatskoj je malo svaštarenja, strategija da se ne drži sva jaja u jednoj košari, način da se izbjegnu ćudi tržišta i vremenskih prilika. Drugi je imati pouzdane partnere u plasmanu. Katarina i Dalibor svoje proizvode najvećim dijelom prodaju izravno krajnjim potrošačima, ne dijele teškoće onih koji svoje prodaju velikim otkupljivačima, odnosno trgovačkom sustavu o čijim nevoljama sad čitamo.

Ali kad se sve zbroji ispada da se nakon dvije katastrofalne godine odlaže zadovoljština za uložen rad, ne samo novac. A u hrvatskoj poljoprivredi ionako nema puno sreće, barem tako stalno slušamo, i onda kada majka priroda nije posebno zlovoljna. Katarina i Dalibor na to gledaju mirno - i strpljivo. Ona kaže: - Poljoprivredna proizvodnja traži slugu, a ne gazdu, to nam je bilo jasno. Mi radimo ono što volimo, i u tome je zadovoljština, oboje smo i obrazovanjem odredili životni put, Dalibor je inženjer agronomije, ja sam i magistra. Ne smije se negativno gledati, uložen trud jednom će morati biti naplaćen.