Živa zemlja 25.05.2015. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 13:07.

Kestenova osa šiškarica

Novi štetnik protiv kojeg nema učinkovitih mjera kemijskog suzbijanja!

Premda drvo pitomog kestena (Castanea sativa) ubrajamo u dugovječne vrste koje mogu poživjeti i više od 500 godina, zadnjih desetljeća bilježimo višegodišnji trend prijevremenog propadanja u obliku naglog sušenja, a često se kao uzrok navodi rak kestenove kore (Cryptonectria parasitica). Osim što ovo listopadno drvo u srodstvu sa bukvom i hrastom raste u našim šumama, zadnjih se godina podižu plantažni nasadi pa pitomi kesten postaje i hortikulturna vrsta. Nakon što je 2004. godine u susjednoj Sloveniji po prvi puta pronađen jedan od rijetkih štetnih organizama životinjskog podrijetla koji napada kesten - kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus), u našoj je zemlji od 2008. godine donesen Pravilnik o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja kestenove ose šiškarice (NN 124/08), a sukladno Odluci Komisije 2006/464/EC.

Ipak, 2010. godine ovaj je nametnik pitomog kestena prvi put pronađen u na području Istre (Lovran) i Medvednice, a naknadno je prije četiri godine kestenova osica još pronađena u Samoboru, Ozlju i Hrvatskom zagorju. Od početka mjeseca svibnja o.g. više je posjednika pitomog kestena u Međimurju ponovno uočilo negativne promjene na lisnim pupoljcima i zatražilo potvrdu determinacije kestenove ose šiškarice u Savjetodavnoj službi Čakovec. Još smo protekle 2014. godine pregledom pitomih kestena sa dojavljenih lokaliteta u gornjem Međimurju o istom izvijestili Hrvatski šumarski institut, te nam je od Zavoda za zaštitu šuma (dr. sc. Dinka Matošević) potvrđena spoznaja da je kestenova osa šiškarica prisutna barem od 2012. na međimurskom području! Zbog vrlo brzog širenja kestenove ose šiškarice po cijelom području Republike Hrvatske ova vrlo štetna vrsta je skinuta s popisa karantenskih štetnika (A2 karantenska lista) i sada ima status “udomaćenog” ili “običnog” nametnika kojeg moramo na neki način suzbijati!

Kestenova osica šiškarica (Dryocosmus kuriphilus) izvorno potječe iz Kine, te je od davnine opisana kao nametnik na kineskom kestenu (Castanea mollisima). Odatle se najprije proširila u Japan (1941), Koreju (1958), Sjedinjene Američke Države (1974) i Nepal (1999). U Europi se kestenova osa šiškarica po prvi puta pojavila 2002. godine u Italiji (Piemont, Cuneo). Pokrajina Cuneo poznata je po brojnim rasadnicima pitomog kestena, koji sadnice prodaju po cijeloj Europi. Upravo je trgovina zaraženim sadnicama pitomog kestena najvažniji uzrok brzog širenja kestenove osice šiškarice europskim područjima (na sadnicama kestena u mirovanju osicu je gotovo nemoguće otkriti). Tako je 2005. pronađena u Francuskoj i Sloveniji, već 2009. bila je proširena po cijeloj Italiji gdje raste pitomi kesten, a iste su godine prvi nalazi dojavljeni u Mađarskoj i Švicarskoj. Slijedeće se godine pojavila u našoj zemlji, a 2012. u Slovačkoj i Češkoj. Osim širenja međunarodnom trgovinom sadnicama kestena (ili nekontroliranim unosom plemki) štetnik se još širi pasivno prometnim sredstvima (npr. automobilima), te je taj način godišnje zabilježeno na nove prostore od 6 do 33 km. Aktivno se još širi letom ženki, ali se ne prenosi plodovima pitomog kestena.

Nazočnost kestenove ose šiškarice prepoznaje se tijekom mjeseca travnja, jer tada počinje rast novih izbojaka, a na mladim se zaraženim organima razvijaju specifične šiške (vidi sliku). One se pojavljuju na glavnim lisnim žilama, na vrhovima mladih izdanaka ili na osnovi muških cvjetnih organa. Tvorbu šiški uzrokuju ličinke kestenove ose šiškarice svojim izlučinama u mladom tkivu. Šiške su veličine od 5 do 20 mm, a veličina im ovisi o broju ličinki koje se razvijaju u njima! Ponekad je u jednoj šiški od 20 do 30 ličinki. Ličinke su bijele boje, nemaju noge niti jasno razvijene glave, a zadnji razvojni stadij naraste 2.5 mm. U početku su šiške zelene boje, a ljeti kada se “isprazne” mijenjaju boju, posuše se i odrvene. Na taj način mogu ostati na drvu još naredne dvije godine! Štetnik razvija jednu generaciju godišnje. Razmnažaju se partenogenetski, bez oplodnje, sve potomstvo je ženskog spola, te mužjaci kod ove vrste nisu poznati!

Razvoj kestenove osice šiškarice 

Ženke od sredine lipnja do kraja mjeseca srpnja aktivno lete i odlažu jaja u pupove kestena (u jedan pup odlažu od 30 do 40 jaja, a jedna ženka može ukupno odložiti 100 jaja). Nakon 30 do 40 dana iz odloženih se jaja razvijaju ličinke prvog razvojnog stadija. Nametnika je u tom stadiju nemoguće otkriti bez pažljivog stereo-mikroskopskog pregleda pupova, jer tada nema nikakvih vanjskih promjena biljnog tkiva. Prezime ličinke prvog stadija u pupovima, a krajem ožujka ili početkom travnja razviju se u drugi stadij. Tada svojim izlučinama potiču nekontrolirani rast mladog tkiva i formiranje šiški! Oblikovanje i formiranje šiški traje 2 do 3 tjedna a najkasnije do sredine mjeseca svibnja već su dobro vidljive na granama kestena. Od sredine mjeseca svibnja do sredine srpnja ličinke se preobražavaju u odrasle kukce kroz stadij kukuljice. Odrasle osice grizu izlazni tunel i izlijeću, pa se na šiškama tada vide izlazne rupe. Vrijeme pojave odraslih osica i njihovog leta ovisi o vremenskih uvjeta, nadmorske visine, položaja i sorte kestena. Višegodišnja istraživanja razvoja kestenove osice u regiji Piemonte (Italija) su pokazala da osice počinju izlijetati iz šiški u prvoj polovici lipnja, a najveća im je brojnost u zadnjem tjednu lipnja i prvom tjednu mjeseca srpnja! Na većim nadmorskim visinama (700-900 m) početak pojave odraslih osica kasni mjesec dana. Naši autori navode da se ženke javljaju od sredine lipnja do kraja mjeseca srpnja. Monofagna je vrsta, što znači da osica napada samo kesten, i to europski pitomi, američki, kineski, te japanski kesten.

Štetnost

Kestenova osica napada vegetativne pupove, pa na mjestu gdje bi morao rasti novi izdanak nastaje šiška. Pri jačoj je zarazi lisna površina napadnutog stabla kestena dvostruko manja u usporedbi sa zdravim. Time se umanjuje asimilacija (fotosinteza), što negativno utječe na ljetne priraste novih izdanaka i drva, ali također i na prinos plodova! Zabilježeni su slučajevi gubitka uroda plodova kestena 50-70 %! Jači napad kestenove osice uzrokuje slabiju kondiciju stabla (što je naročito izraženo na starijim stablima sorte maron). Od osice šiškarice oslabljena stabla često naknadno jače napada kestenov rak (Cryptonectria parasitica). Ova gljivična bolest inficira kroz rane grane, a naknadno i deblo te može uzrokovati prijevremeno odumiranje i sušenje cijelog stabla kestena. Ljetne suše sa visokim temperaturama koje bilježimo zadnjih nekoliko sezona još više pogoduju ovako opisanom neželjenom “scenariju”. Općenito su osicom jače napadnuta stabla kestena bez plodova, slabo popunjena lišćem, već formirano lišće se prijevremeno suši i otpada, suše se pojedine grančice, zatim skeletne grane a naposljetku propada cijelo stablo. U mnogim europskim područjima osice šiškarica ugrožava tradicionalnu proizvodnju plodova kestena!

Mogućnosti suzbijanja 

Odstranjivanje šiški i njihovo uništavanje prije pojave odraslih osica može umanjiti širenje i štetnost, a može se provoditi na mladim stablima kestena, te u hortikulturnim nasadima. Jedna od mogućnosti smanjenja štetnosti osice je dobivanje novih sorata kestena, jer je poznato da neke euro-japanske križance ovaj štetnik rijetko napada (npr. otporna je francuska sorta kestena bouche de betizac). Suzbijanje kestenove osice šiškarice primjenom insekticida se pokazalo neuspješnim, jednako u rasadnicima kao i rodnim nasadima! Pokusi provedeni u Italiji su pokazali da prskanje napadnutih biljaka u vrijeme pupanja i tvorbe šiški, te endoterapija (ubrizgavanje insekticida u deblo) nisu bile dovoljno učinkovite metode. Ličinke su zbog posebne histološke građe šiške jako dobro zaštićene od primijenjenih insekticida! Nešto bolji rezultati dobiveni su tretiranjem odraslih osica u vrijeme njihova izlaska iz šiški. Ali, pritom je zbog relativno dugog razdoblja izlaska odraslih osica iz šiški bilo potrebno provesti barem 5 do 6 uzastopnih primjena insekticida, što je ekonomski i ekološki neprihvatljiva metoda borbe protiv štetnika! Pored toga, metoda primjene insekticida je potpuno neprihvatljiva mjera za visoka stabla kestena u šumskim sastojinama! Stoga je na područjima gdje se kestenova osica šiškarica proširila i udomaćila jedina, te dugoročno uspješna metoda: biološka zaštita pomoću prirodnih neprijatelja! Iskustva iz Kine pokazuju da se pomoću prirodnih neprijatelja može značajno smanjiti štetnost od kestenove osice, a među njima je najučinkovitija parazitoidna osica Torymus sinensis. Ova je korisna osice uspješno unesena u japanske nasade kestena, godine 2005. uspješno je introducirana u Italiju. Usvajanje ovog korisnog kukca provodi i Francuska u okviru programa “Ecopytro 2018”. Za korisnu osicu Torymus sinsnsis je dokazano da prvih godina nakon njena unosa spontano širenje iznosi manje od kilometra godišnje, ali nakon sedmogodišnjeg stalnog porasta brojnosti spontano širenje tada iznosi čak 60 km godišnje! Tako se 10 godina nakon unošenja korisna osica može pronaći i na više od 100 km od mjesta introdukcije! Hrvatski šumarski institut je proteklog proljeća započeo sa ispuštanjem korisnih osica, prirodnih neprijatelja kestenove osice šiškarice, na području Istre.

Nažalost, ovi podaci i strana iskustva nam ukazuju da u relativno kratkom razdoblju postoji stvarna opasnost da izgubimo veći broj starijih stabla kestena koje nose ogroman genetski potencijal, te daju značajan doprinos našem krajobrazu u gornjem dijelu Međimurja!

Izvor: 3135