Kod Antuna Vidovića praščići, guske i kokoši u dvorištu pasu frišku travu

U današnje vrijeme teško se može naći dvorište u Međimurju kojim slobodno šeću domaće životinje. Na jedno smo takvo ipak naišli u ulici Žrtava fašizma u Strahonincu. Guske, kokoši i praščići uživaju u svježoj travi i trčkaraju dvorištem obiteljske kuće Antuna Vidovića. – Pajceki koje pustim van još su mali, tek mjesec dana stari, a ima ih sedam, kazao je gazda imanja u Strahonincu Antun Vidović uživajući u svježem zraku nadzirući što životinje vani rade. Uz najmanje, ima i šest većih odojka, i tri odrasle svinje koje ipak ne pušta iz svinjca jer bi grunt bio previše raskopan.

– Kad bi sve pustio da pasu u dvorištu to bi bila ludnica, već se i ovako obitelj na mene ljuti kad pustim ove manje, jer i oni naprave rupe po dvorištu, kazao je A.Vidović svima preporučivši da odojke dok su još mali puste da slobodno pasu. – Praščiće puštam da pasu vani od kako su šest dana stari, friška trava puna je vitamina, smjesa im ni ne treba, a zdravi su i brzo rastu, navodi poljoprivrednik iz Strahoninca. Uz njega, za veliko gospodarstvo koje uz životinje obuhvaća i četiri hektara zemljišta, brine kćer Dušanka i zet Ivan Dokleja, a kada je to potrebno u radničku odjeću uskače i 23-godišnji unuk Karlo dok se unuke Tea i Anika igraju sa psima koji također trčkaraju prostranim dvorištem.

– Nekad smo imali i konje i bikove, kad se supruga Amalija još mogla za njih brinuti, ali sad smo već prošli sedamdesetu, teže se krećemo, pa smo smanjili gospodarstvo, objašnjava A.Vidović dodajući kako nije problem raditi kad prema svom poslu imaš ljubavi, ali godine ipak ograničavaju čovjeka i ne može se baviti sa svime što je mogao u mladosti. Gospodin Antun dugo je godina radio u ljevaonici u Čakovcu i kaže da su to bili najljepši dani te se i danas rado susreće s nekadašnjim kolegama s posla. Obožava nogomet i ne propušta utakmice mjesnog kluba, a voli se i šaliti pa kaže da se tri put ženio. – Tri puta, ali uvijek s istom. Prvi put sam se ženio u Novome Selu na Dravi, drugi puta u Strahonincu u staroj crkvi, a treći puta prošle godine u novoj crkvi povodom 50. godišnjice braka, kaže nasmijani gospodin Antun zagrlivši pritom suprugu Amaliju. - Nekad se odlično živjelo od poljoprivrede, a danas ta djelatnost u Međimurju slabi. Meni je bitno da obitelj i ja nismo gladni, mesa uvijek ima, a pajceki se bez problema i prodaju, kazao je za kraj Antun Vidović.