Kod obitelji Tkalčec u Strahonincu: Nema do svinje hranjene u vlastitom kocu

Vješte i snažne ruke mesara i iskusnih domaćina i svinjokolja je bila privedena kraju za nekoliko sati. Nažalost, i u našem kraju sve je manje domaćinstava, no opet srećom još ih ima, koja uzgajaju svinje za vlastite potrebe. Ne samo da je neusporedivo ukusnije, već za meso koje sami uzgojimo, pošto znamo čime ga i kako hranimo, ne moramo strahovati od salmonele ili drugih prijetnji na kakve nailazimo u trgovačkim centrima, prepunima mesa sumnjive kvalitete. U studenom, tradicionalnom mjesecu kolinja u Međimurju, posjetili smo domaćinstvo obitelji Tkalčec u Strahonincu. Mlađi članovi obitelji Dušan i njegova supruga Štefanija Tkalčec uz prijatelje su odradili sve poslove oko klanja i obrade mesa, dok je Dušanov otac, gazda Franjo nadgledao i bio zadužen za tekuću logistiku.

- Oduvijek hranimo doma. U kocu je uvijek po nekoliko svinja. Nema šanse da jedem meso iz trgovačkih centara. Pravimo kobasice, čurke, imamo i sušaru pa sušimo. Ma pogledajte ovaj špek, anđeli bi ga jeli, u dahu nam je ispričao gospodin Franjo, umirovljeni automehaničar koji je neko vrijeme, nakon što je ostao bez posla, od uzgoja svinja i živio. Nakon samog klanja pajceka od gotovo 230 kilograma uslijedila je obrada – uz ostalo - priprema čvaraka u kotlu i spremanje mesa, a do večera su već bile napravljene i kobasice te spremljene u sušaru. Kad je riječ o sušenju, gazda Franjo otkrio nam je i da ne kuri izravno ispod mesa već drva stavi po strani. –Tako je zdravije, kaže. Domaćini i pomagači dobro obavljen posao zalili su naravno i ukusnim gemištom.