Kristina i Goran Košak: Od koza se može živjeti!

Hrvatsko stočarstvo je u ozbiljnim teškoćama, crna slika ove grane poljoprivrede gotovo je zacementirana mnoštvom loših vijesti i svjedočanstava u medijima. Ali nije u krizi, barem ne sve, ako je suditi po primjeru proizvodnje OPG-a Košak u Turčišću. U tome ima kvaka – Kristina i Goran Košak ne bave se govedarstvom ili svinjarstvom, granama koje još uvijek nekako podrazumijevamo kad govorimo o stočarstvu. Uzgajaju koze, to je proizvodnja koju još uvijek doživljavamo kao novu.

Čini se da je orijentacija na proizvodnje koje nisu na magistrali tržišta nego na njegovim sporednim putevima recept za održivost. U onim starijima su već bolje uhodani mehanizmi pritiskanja proizvođača.

Sad imamo 150 koza, velikom većinom pasmine francuska alpina, i još poneku sansku - njih smo ranije imali više, ali ćemo ih s vremenom posve napustiti. Od toga je stotinu odraslih, muznih koza i pedeset mladih, one idu u pripust i iduće će godine i one biti muzne, a jariće smo prodali, predstavlja nam Goran farmu.

Bilo je koza i više, broj je dosegao i 260 grla. Do smanjenja nije došlo zbog kretanja na tržištu, koja muče proizvođače krava i svinja. Nedavno je preminuo otac Đuro, koji je počeo ovu proizvodnju, tako su se smanjile i snage u domaćinstvu koje se mogu posvetiti kozama, kaže Goran.

Dodaje da će se broj podignuti na dvjestotinjak komada, toliko će Kristina i on moći sami savladati. Za budućnost će se tek vidjeti, pred onima mlađima još se ne ozbiljno ne postavlja pitanje hoće li nastaviti uz roditelje - stariji Karlo ima 11 godina, i ljeti već pomaže, a Filipu su svega tri. Što bi ih moglo navesti da i oni budu kozari?

Koze daju u prosjeku 2,7 litara mlijeka dnevno, a cijena od 4 kune je povoljna i varaždinska Vindija kao partner pouzdana – to daje pozitivnu računicu bavljenja kozama, odnosno pristojan život, kažu Kristina i Goran. I govedari i svinjari bi voljeli da mogu bez daljnjega to za sebe kazati.