Krumpirov moljac “stigao” na sjever naše zemlje!

Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) protekla 2009. godina smatra se jednom od 5 najtoplijih u posljednjih 150 sezona sustavnog praćenja i mjerenja meteoroloških pokazatelja u našoj zemlji. Globalnim promjenama klime i porastom prosječnih temperatura zraka očekuje se značajan porast štete od nametnika bilja. Sredinom proteklog stoljeća procijenilo se da na području Europe štetočinje prosječno umanjuju prinose u poljoprivredi čak 25%, a početkom novog milenija usprkos povećanoj primjeni mjera zaštite bilja te su štete iznosile skoro 30%. Tijekom ljeta 2009. godine na području najsjevernijeg hrvatskog grada uz rijeku Muru (Mursko Središće u Međimurju) u manjem krumpirištu u okućnici (na sortama agria i desiree), prvi je puta na cimi uočena pojava štetnih kukaca iz skupine moljaca (vidi fotografiju). Već naknadno iste zime, odnosno početkom 2010. godine, na uskladištenom je krumpiru u tom području dojavljena štetnost gomolja koja se simptomima pripisuje krumpirovom moljcu (Phthorimaea operculella) (vidi fotografije). Krumpirov je moljac karantenski štetnik za našu zemlju do donošenja novog Pravilnika o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama za suzbijanje tih organizama (NN 74/06), koji je bio lokalno proširen po otocima i priobalju. Prema dosadašnjim podacima do početka novog milenija nije zabilježena pojava ovog štetnika krumpira u kontinentalnim područjima naše zemlje (Buturac & Bolf, 2000). U Prema Mjerilima za utvrđivanje zdravstvenog stanja usjeva i objekata, sjemena i sadnog materijala (NN 53/91) na sjemenskim gomoljima krumpira nije bila dopuštena pojava ovog štetnika, odnosno takva se partija ne smije stavljati na tržište niti koristiti za sjeme. Ova štetna vrsta potječe iz ekvatorijalnog i tropskog područja Južne i Središnje Amerike. Početkom XX. Stoljeća proširio se u Europu (Italija, Španjolska, Portugal). Međunarodnom je trgovinom u proteklih stotinjak godina proširen u više od 70-ak različitih država u Sjevernoj i Južnoj Americi, u Aziji (npr. Japan, Vijetnam, Koreja, Kina, Indija, Pakistan, Iran, Irak, Izrael, Afganistan, Sirija, Turska, Sumatra, Java), u Africi (npr. Alžir, Maroko, Libija, Kenija, Kongo, Egipat, Etiopija, Južnoafrička Republika i dr.), u Australiji i Novom Zelandu, na otocima Oceanije, diljem Europe (uz već spomenute mediteranske države lokalno je raširen još na području Francuske, Grčke, Albanije, Bugarske, Hrvatske, Moldavije, Gruzije i južnim područjima Rusije i Ukrajine). Aklimatiziran je u toplijim područjima s povišenom vlagom zraka, te su u prirodi javlja u područjima iznad izoterme od 10ºC, dok se u drugim područjima može pojaviti samo u toplijim skladištima. Nema podataka da se krumpirov moljac pojavljuje u područjima srednje, sjeverno-zapadne i sjeverne Europe (primjerice, nađen je u Danskoj, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, ali se nije udomaćio). Zašto? Budući vrsta potječe iz ekvatorijalno-tropskog područja optimalne temperature razvoja su 27-35ºC, uz optimalnu vlažnost zraka 70-80%, tijekom kojih jedna generacija završava u potpunosti svoj razvojni ciklus kroz 20-25 dana (jaje – gusjenica – kukuljica – leptir). Razvoj jaja pritom traje 3-4 dana, gusjenica je aktivna 7 dana, u stadiju kukuljice preobražaj traje 3-7 dana, a leptiri su aktivni narednih 7 dana tijekom kojih svaka oplođena ženka može odložiti 50-200 jaja. Ovisno o toplinskim uvjetima tijekom godine krumpirov moljac razvija 3-6 pokoljenja, a osim krumpira moguće biljke domaćini su i druge vrste iz porodice pomoćnica (Solanaceae), npr. rajčica, duhan, patlidžan i sl. U zimskim mjesecima u uskladištenom krumpiru razvoj jednog pokoljenja traje 2-4 mjeseca, a letalne su vrijednosti temperature manje od -4ºC i veće od +36ºC. Leptiri moljca su aktivni pri rasponu temperatura 8 do 35ºC, te u razvoju nemaju dijapauzu već se razvijaju pri povoljnim uvjetima u skladištima krumpira! Prednja krila leptira krumpirova moljca su sivo-smeđe boje (vidi fotografiju), sa smeđe-žutim uzdužnim prugama i crnim točkama, a raspon im je 10-16 mm. Stražnja krila su siva, kraća od prednjih i vrh im je sužen. Krila imaju rese. Glava je krem-bijela, ticala (antene) su dugačke i nitaste, s crnim i sivim pjegama poput prstena. Gusjenica je bjelkaste, često s leđnim ružičastim ili zelenkastim tonom (vidi fotografiju). Potpuno je razvijena gusjenica veličine 10-12 mm. Svi segmenti gusjenice imaju na dorzalnoj strani transverzalnu liniju od crnih točkica s nešto dlačica. Gusjenica nema analni češalj. Kukuljica je svjetlo-žuta, kasnije smeđa. Zaštićena je gustim zapretkom na čijoj su površini nalijepljena vlakanca i druge sitne čestice podloge na kojoj se nalazi zapredak. Jaja su žućkasto-smeđa, ovalna, veličine 0.5 x 0.4 mm. Ženka leptira odlaže jaja na zemlju oko biljaka, pri osnovi lista i na oka gomolja krumpira pojedinačno ili u skupinama. Najpovoljnija temperatura za odlaganje jaja je 20ºC. Gusjenica se kukulji u gomolju ili na drugim zaklonjenim mjestima.
Leptiri najčešće prezimljuju u skladištima krumpira, a pri temperaturama većim od 8ºC izlijeću. Na cimi krumpira štete se gotovo ne primjećuju. Gusjenica minira list ili stabljiku i prelazi (spušta se) u gomolj. Na gomolju pravi dvojake štete: površinski ždere ljusku tako da oštećena (uleknuta) mjesta poprime smeđu boju, ali također buši hodnike duboko u gomolju (vidi fotografije). Tipično je izbacivanje sitnog, crnog, izmeta kroz otvore na gomolju, a po toj se slici lako može uočiti i prepoznati napad! U jednom se gomolju krumpira često može pronaći više gusjenica. Oligofagni je štetnik, jer na rajčici napada listove i plodove, a na duhanu izgriza velike mine vidljive s obje strane lista. Mine dopiru do glavne žile, često zalaze u peteljku i stabljiku. U nekim su zemljama vrlo velike štete su zabilježene u klijalištima duhana. Može također oštetiti papriku i patlidžan, ali ipak najveće štete nastaju na krumpiru! Izgriženi gomolji nisu podesni za ljudsku hranu, a sekundarno se razvija trulež i gnjiloća. Pojedinih godina su zabilježene veće štete na usjevima krumpira u rasponu 25-80%, a pritom na visinu gubitaka sortna osjetljivost ima značajnu ulogu.
U svim razvojnim stadijima krumpirov moljac se može različitim prijevoznim sredstvima prenositi u (na) gomoljima krumpira, svježim plodovima rajčice i patlidžana, presadnicama duhana, ambalažom, biljnim otpadcima, zemljištem i slično. Na gomoljima krumpira mogu biti jaja, gusjenice i kukuljice, leptiri se mogu prenijeti ambalažom i prijevoznim sredstvom, a kukuljice se mogu širiti zemljom, biljnim ostacima i slično. Kod temperature 5ºC leptirići prave skokove, a kod 8ºC i viših vrijednosti aktivno lete. Svjetlo ih nužno ne privlači, a danju mogu ujesen nesmetano prijeći s polja u skladište (i obrnuto u proljeće). Rezanjem gomolja se otkrivaju bušotine i gusjenice. Uvozni sjemenski krumpir u Republiku Hrvatsku porijeklom je uglavnom iz regija sjeverozapadne Europe (npr. Nizozemska, Njemačka, Luksemburg, Belgija) gdje ovaj štetnik nije raširen, pa je vjerojatnost proširenja na taj način vrlo mala ili gotovo nikakva. U Hrvatskoj je krumpirov moljac lokalno bio raširen na otocima i priobalju, te se suzbijanje u polju nije provodilo, ali je struka preporučivala suzbijati njegovo razmnožavanje u skladištima. Zidove skladište je prije unošenja gomolja trebalo tretirati dopuštenim insekticidima (npr. Actellic, Reldan i njima sličnim) ne samo radi sprječavanja šteta na gomoljima već i radi toga da se spriječi prezimljenje na tisuće leptirića koji u proljeće ponovno šire zarazu u polja krumpira (naročito ovo vrijedi za priručna skladišta gdje je temperatura tijekom skladištenja veća od 8ºC). Nema zabilježenih podataka o štetnosti krumpirovog moljca u hrvatskom priobalju, ali budući je u tom području uglavnom raširena tržna proizvodnja mladog i ranog krumpira, a u skladište ide uglavnom krumpir za vlastite potrebe kućanstva računamo da ukupne štete nisu bile vrlo velike. Spoznaja da se krumpirov moljac “seli” u kontinentalne regije Hrvatske gdje je raširena tržna proizvodnja kasnog krumpira čiji se urodi spremaju u skladišta i spravljaju na tržište u zimskom razdoblju, mogle bi u skoroj budućnosti značajno povećati njegovu ekonomsku štetnost na osjetljivim sortama (npr. u Međimurju je prve godine pojave štetnika napadnuta sorta Vineta). Štetnik se može aklimatizirati u svim područjima gdje suma prosječnih dnevnih temperatura većih od 0ºC dostiže vrijednosti 4.000ºC ili više! U najsjevernijim hrvatskim područjima bilježimo prosječnu godišnju temperaturu 11,1ºC, dok je prosječna temperatura zraka u razdoblju vegetacije 17,4ºC (od početka travnja do kraja rujna). Sijanje sunca bilježimo u trajanju 1.930 sati, a prosječnu dnevnu temperaturu veću od 10ºC mjerimo tijekom 188 dana. Posljednje 3 godine (2007,. 2008. i 2009.) ljeta su u Međimurju bila vrlo topla, s većim brojem dana kada je temperatura zraka prelazila vrijednosti 29ºC, ali su tada istovremeno zabilježeni sparni uvjeti s prosječnim dnevnim vrijednostima vlažnosti zraka 65-75%. Već 2010. godine planiramo u regiji postaviti barem jedno opažačko mjesto s feromonima za vrstu Phthorimaea operculella. U specijaliziranim skladištima s aktivnim propuhivanjem zraka i regulacijom temperature na optimalne vrijednosti za čuvanje krumpira (3-6ºC) ne očekujemo veće štete gusjenica od krumpirova moljca. Ali, u priručnim spremištima gdje temperatura jako ovisi o vanjskim vrijednostima, može tijekom blagih zima na osjetljivim sortama štetnost biti jače izražena. U objektima gdje se bilježe štete od krumpirova moljca, moguće je naredne sezone za preventivno tretiranje praznih skladišta prije unosa gomolja krumpira koristiti za tu namjenu dopuštene insekticide (npr. Actellic 50 EC, K-Othrine SC 25, Prostore 420 SC). Novije insekticide koje koristimo za suzbijanje krumpirove zlatice treba provjeriti u stupnju djelotvornosti pri mogućem suzbijanju gusjenica na (u) cimi krumpira. Novija istraživanja potvrđuju djelotvornost abamektina (Vertimec EC) na gusjenice u lisnim minama, dok je spinosad (Laser KS) djelotvoran na gusjenice ali prije njihova ubušivanja u biljno tkivo. Biološki pripravak na osnovi spora i toksina bakterije Bacillus thuringiensis kurstaki (B.t.k.) (npr. Baturad, Biobit WP) također djeluje na gusjenice izvan biljnog staničja, dok primjenom imidakloprida (npr. Confidor 200 SL, Prestige), metoksifenzoida (Runner SC) i tebufenzoida (Mimic SC) nisu dobiveni zadovoljavajući rezultati pri suzbijanju gusjenica krumpirova moljca.