Mali predah za posljednjeg zanesenjaka u selu, Josipa Čavleka

Oštra zima nekima donosi odmor ili barem predah, zbog prirode posla kojim se bave. I Josip Čavlek iz Svetog Jurja u Trnju ovih dana ima predah, poljoprivrednik je, a pod ovim uvjetima i oni manje rade. Ali nije to nipošto ono o čemu slušamo u TV dnevnicima u prilozima o tome koliko je Hrvata oko smjene godine prešlo granicu na putu u zimovališta u inozemstvu. "Sad radim 300 sati mjesečno, a inače i po 500 sati,  – desetak sati dnevno provedem u štali, a u druga doba godine treba još nekoliko sati u polju", objašnjava nam što za njega znači olakšanje koje nosi zima.

Josip je poljoprivrednik, jedan od danas malobrojnih mljekara, ima devetnaest krava, 14 simentalki i 5 holsteinki. Jedini je u selu koji drži krave, po tome što ustraje u tome je posljednji zanesenjak, a Josip zapravo kaže da je posljednji hermak, onako "po domaće". "Koji je smisao toga kad se za litru mlijeka dobije 2 kune i još 20 lipa kao dodatak za kvalitetu, odnosno za litru mlijeka dvije litre mineralne vode", pitanjem obrazlaže svoju jetkost. "Zgrabila me gripa, nemam ju vremena ni preležati. Mladi tako više ne žele raditi, i za koju godinu kad nas starije ostavi snaga i ovo mljekarstva koje još imamo će nestati. Neće samo to biti šteta", dodaje, "bez stajnjaka koji daje stočarstvo i sva naša polja će uskoro postati pustinje".

No, istina je da si je Josip i sam stavio jedan križ na leđa – uz krave on u štalama drži i petnaest konja. Devet trakenera i pet šetlandskih ponija namijenjeno je sportskom preponskom jahanju, ali je tu i jedan međimurski konj, radi doprinosa očuvanju naše lokalne tradicije i identiteta. "Za njih nema komercijalnog motiva", kaže, "njima ne zarađuje novac, zapravo ono što donesu krave dajući mlijeko ode na konje", dodaje. "Dnevno boksove otvorim 150 puta, svaki deset puta", kaže. U tome sam bira teži put, inzistira na pedantnosti. Ujutro im treba dati zob, a onda tri puta sijeno, ne želi im ga staviti najednom pa da dio pojedu, a ostalo izgaze. Oko podneva još dva puta dobiju sijeno, a onda navečer opet zob i tri puta sijeno. Po tome Josip jest zanesenjak. Da li i ono drugo? To iz njega valjda govori osjećaj gorčine, ali koji dijeli s mnogim drugim poljoprivrednicima.