Mario Pintarić - mladi poljoprivrednik iz Dragoslavec Sela

Mario Pintarić (27) i njegova djevojka Danijela Škvorc (24) iz Dragoslavec Sela specifični su poljoprivrednici. On je tokar, zaposlen u velikom poduzeću na održavanju, a ona ekonomistica. Žive pod istim krovom s Marijevim roditeljima, majkom Ljiljanom i ocem Draženom, a na početku zajedničkog života krenuli su – nasuprot većini svojih vršnjaka koji se osjećaju bespomoćno, suvišno, teško zaposlivo – u sasvim suprotnom smjeru.
Zgrabili su život čvrsto u vlastite ruke i sami se zaposlili (premda Mario kao metalski majstor ima redovno zaposlenje) u poljoprivredi! Ne bilo kakvoj, nego planski prema tome što u odnosu na uloženo njihov trud može dati.
Već se tri godine ozbiljno hrvaju s njivama na kojima su oduvijek bila najzahtjevnija, pa i najrizičnija radna mjesta, a Mario kaže:
- Mene ne zanimaju naše tradicionalne kulture, kukuruz, pšenica. Zanimljive su mi kulture koje su ipak zahtjevnije, a više zatim i daju. Prije tri godine počeli smo s uzgojem tikvi golica na nešto zemlje što smo imali, nešto kupljene, nešto uzete u najam.
O TIKVAMA NIŠTA NISMO ZNALI!
- Nismo imali pojma što se i kako s tikvama radi, osim onoga što se u obitelji znalo. Znao sam o tikvama onoliko koliko sam mogao vidjeti na nasadu v križ posađenih nekoliko tikvi mame i bake koje su uglavnom bile za tikvine pogače i nešto malo koštica za zamjenu za ulje. Ali, pretraživao se internet, pitali smo, gledali, pa smo odlučili: idemo probati. Prve godine imali smo skoro dva hektara. Nismo imali praktično ništa od mehanizacije, čak smo i veći do ručno brali, ali smo te prve godine došli do malo više od 600 kilograma suhe koštice po hektaru. Lani je bila loša godina, imali smo tek tonu suhe koštice s 2,5 hektara, ove je godine nešto bolje, tikvu imamo na 5,5 hektara, ali je daleko od optimalnog roda. U proljeće je biIo loše vrijeme, slabo su tikve nicale, čak sam na jednoj parceli morao presijavati, pa onda u cvatnji nije bilo dovoljno dobre oplodnje. Ipak čekujem solidan prihod jer sada je ponuđeno 8,5 kuna za kilu mokre koštice, a 18 do 20 kuna za kilu suhe. Imali smo oko 12.500 kuna ulaganja ukupno, a po cijenama koje sam rekao bilo bi to 40.000 kuna prihoda. Makar mislim da će se ostvariti i više. Već sam dobio informaciju da Slovenci nude 3,2 eura za kilogram suhe koštice, a što se ide dalje prema Austriji, sve je bolja cijena, čak do 4 eura! Imamo pravo i na poticaj. To je najjednostavnija računica jer u troškovima nisu uračunati traktor i kombajn, već samo usluga sijanja koju smo platili, a s druge strane - ne moram (još) to računati jer sve što nam treba za uzgoj tikvi i plodorednih kultura (koje su mi zasad neizbježni kukuruz i pšenica) imam, a najveći sam dio napravio kao “sam svoj majstor”. Tek nešto malo kredita mi je trebalo za traktor. Kombajn sam – rabljeni - kupio putem Njuškala, a sam sam napravio i sušaru. Izradio sam i ralicu za skupljanje tikvi, a sad baš radim na boljem roto-ralu koje bi imalo veći zahvat - kaže Mario Pintarić te dodaje da namjerava povećati površine.
NE SAMO ULJE
Danijela, koja prati svaku Marijevu riječ i čvrst mu je oslonac u svakom planu, tek dodaje:
- Pa ni proizvodnja tikvinog koščičnog ulja nije kraj... Tu se otvara još mogućnosti - to je ulje izuzetno pogodno za pripremu različitih prirodnih kozmetičkih preparata, od melema do sapuna, ulja za njegu kože, pa ni pogače od prešanih koštica nisu otpad, nego korisna nova sirovina... Možemo sve probati. Ništa nam nije teško jer, sve što radimo, radimo za sebe.
Marijan Belčić