Živa zemlja 12.12.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 18.04.2016. 11:25.

Međimurski vinari

Obitelj Horvat iz Svetog Urbana

Obitelj Horvat iz Svetog Urbana spada među mlađe međimurske vinogradare, no u svijetu vrhunskih vinara izdvaja ih strelovit uspon. Prvi vlastiti vinograd zasadili su 2001. godine:

"Roditelji moje supruge Danice, Angela i Josip Hudin cijeli život su se, uz ostale poljoprivredne grane, bavili i vinogradarstvom. Održavali su manju proizvodnju, no njihova iskustva u podizanju i njezi nasada i danas dobro dođu usprkos promjenama koje donosi moderno doba. Te godine, kad smo se odlučili usmjeriti na vinogradarstvo, ukazala se prilika da kupimo 5 hektara zemljišta neposredno uz naš posjed. Bilo je - sad ili nikad. No, situacija nije bila jednostavna. Radio sam u Građevinskom kombinatu kao referent prodaje i bio sam dioničar kad sam nakon 30 godina radnog staža ostao bez posla. Bio sam i jamac, pa sam umalo ostao i bez kuće. Stresovi su se nizali jedan za drugim, a trebalo je nastaviti i osigurati dostojanstven život obitelji. Uz podršku Daničinih roditelja, kupili smo zemljište, započeli podizati nasade te učiti - najviše iz vlastitog iskustva.", kaže Vladimir Horvat (56).

"Mog oca u radu ne može spriječiti starost. Iako mu je osamdeset pet godina, s nama ide u vinograd, a doma hrani bikove. Imam osjećaj da bez fizičkog rada ne bi mogao opstati. Jedino čemu se moji roditelji čude jest naša današnja žurba. Imaju osjećaj da se u prošlosti nije ništa manje radilo, ali su ljudi znali stati i odmoriti se. I imaju pravo. Mi danas raspolažemo mehanizacijom, suvremenom opremom, ali smo stalno u strci, a time i u stalnom stresu.", - dodaje Vladina supruga Danica Horvat (54).

Uz roditelje, ali i djeda i baku, kao mladi vinogradar stasao je Robi (32) na kojem će vinogradarstvo ostati. Stariji sin Miran (34) za jednu tvrtku prevozi mineralnu vodu, pa ih roditelji zadirkuju da u tandemu “prevoze gemište”.
Nasljednik obiteljske vinarske tradicije Robi Horvat maturirao je u Gospodarskoj školi u Čakovcu u prvoj generaciji poljoprivrednih tehničara:

"Kad sam krenuo u srednju školu, u autobusu su me vršnjaci iz drugih škola znali zadirkivati i govoriti mi da se školujem za gumene čizme. Bilo je i teških trenutaka, kad sam zbog toga znao uplakan dolaziti doma. No, to je davno prošlo i danas znam da sam u toj školi puno naučio. Bila je to prva generacija s kojom se radilo s puno entuzijazma i imali smo obilje prakse, što je u ovom poslu najvažnije. Rad na zemlji nije mi odbojan jer sam još kao dijete s djedom odlazio u vinograd, gledao što radi i učio.", priča Robi Horvat, a njegove riječi upija novi nasljednik, trogodišnji sinčić Matija.

Danici i Vladimiru Horvatu upravo je Robijev izbor škole predstavljao prijeloman trenutak u prevagi odluke da krenu u novi posao i egzistenciju obitelji povjere - tvornici pod vedrim nebom.

CRNA PRIJETNJA NAD VINOGRADOM
Ali, nebo nije uvijek ni vedro ni blagonaklono. Samo dio muke iščitava se iz kratke kronologije koju nam je iznio Vlado:

"Nakon što smo 2001. zasadili vlastiti vinograd, 2003. smo uložili u podrum, a 2004. počeli podizati etažu po etažu objekta koji će jednom biti srce našeg seoskog turizma. Godine 2007. nismo imali ulaganja, a 2008. je slutila dobru berbu sve dok se nad našim vinogradom nije nadvio crni oblak. Tuča je odnijela gotovo sav urod. Pogodila nas je i sljedeće godine, kada je bilo 80 posto štete, no tada sam stigao osigurati na vrijeme. Stigla je i 2010. i djelomičan oporavak, no to je bila godina koju vinari pamte kao lošu. Tek ova berba bit će berba za pamćenje. Nakon prvog pretoka, ne očekujem više iznenađenja u podrumu i vjerujem da su i nama svanuli bolji dani.", kaže Vlado.

Robert se 2008. godine, neposredno pred nailazak nepogode, našao pred kućom, zagledan u crnu prijetnju na nebu.

"To se može opisati samo jednom riječju: horor! Crni oblak visio je nad našim vinogradima i u jednom trenutku sam se ponadao da ipak neće udariti... Još koji trenutak gledao sam lijepu berbu, a onda je snažan vjetar počeo svijati lozu i nastupilo je nekoliko minuta strave. Grad je potukao sav urod, a susjedne vinograde tek je okrznuo. Da situacija bude gora, tata se upravo pred nailazak tučonosnog oblaka spremao otići osigurati vinograd.", ispričao je Robi.

Uspomene na taj dan ne blijede.
"Prvi dan nakon tuče nismo mogli u kući progovoriti ni riječ..., a onda smo, malo - pomalo, počeli tješiti jedni druge. Trebalo je otići i u vinograd i vidjeti stanje. Urod smo sa zemlje skupljali u tačke, a prva procjena stručnjaka bila je da će vinograd trebati iskrčiti jer od njega ništa nije ostalo. Međutim, kasnije se ispostavilo da ćemo dio ipak uspjeti spasiti.", sjeća se Danica.

KLONSKA SELEKCIJA PUŠIPELA
Stručnjaci Agronomskog fakulteta u Zagrebu u suradnji s našom poljoprivredno -savjetodavnom službom tražili su najpogodniju parcelu za klonsku selekciju pušipela i pronašli je kod obitelji Horvat.

"Tijekom narednih godina vršit će se odabir najboljeg trsa, kako bi se došlo do autohtone loze. Težnja je dosegnuti plavu etiketu sadnice, što označava najvišu kvalitetu. Imat ćemo prigode pridonijeti krugu pušipela u kojem i sam sudjelujem. Zato me raduje što će ove godine i kod mene biti pušipela. Vinogradarska godina bila je izvanredna i sada moramo izvući najbolje od dobrog. U našoj vinariji najposvećeniji smo pušipelu i bijelom pinotu, no, njegujemo i sauvignon, rajnski rizling, graševinu, muškat žuti, a mješavina Horvatov izbor također je naišla na dobar odjek na tržištu. Sva su vina sa zaštićenim geografskim porijeklom - kaže Vlado te dodaje rečenicu obojenu britkim humorom:
"Moja su vina prirodna. Od grožđa su!"

Obitelj Horvat ulaganjima prati visoku razinu kvalitete vina koju su dosegnuli i od koje više nema odstupanja. U budućnosti pripremaju ponudu unutar seoskog turizma: vlastitu domaću hranu, ugodan prostor za boravak gostiju, ali i šetnice kroz vinograde s kojih puca pogled po bregovima bremenitim rodnim trsom. Borba za tržište bila im je otežana jer su se nosili s brojnim renomiranim imenima međimurskog vinogorja:

"Kad smo krenuli na tržište, bili smo anonimni. Ubrzo smo shvatili da se preporuka brzo širi i da je najbolja reklama. Počeli smo s tržištem na kojem su u to doba bila manje zastupljena vina poznatih međimurskih vinara, poput ludbreškog, ivanečkog i varaždinskog, na kojem smo i danas prisutniji nego u Međimurju. Najljepša su mi iskustva sa sajmova na moru na kojima nas nitko nije poznavao, ali su se ljudi nakon obilaska vraćali na naš štand, kupovali vino i govorili da im je najbolje od svega što su probali.", kaže Danica.

ZLATO JE PRAZAN PODRUM
"U praksi pokušavam sam sebi biti najstroži kontrolor. Zato nikada nemam vino “za izložbu”, već na izložbu nosim uzorak iz bačve. Tad realno znam što sam postigao. No, moje zlato je prazan podrum u jesen.", dodaje Vlado.

Budućnost ima na kome ostati, ali nasljednike čeka težak zadatak:

"Tata je u vrlo kratkom roku, u samo deset godina, uspio steći renome koji treba održati. No, dolazi doba u kojem ćemo svoje vino morati znati i primjereno promovirati i predstavljati. Dolazi vrijeme u kojem se gleda na svaki detalj. Primjerice, tržište reagira i na kvalitetu papira etikete na butelji, a kamoli na njezin dizajn.", smatra Robi Horvat.

U dijelu vinograda smještenom u Rimščaku obitelj Horvat čekalo je iznenađenje: zemlja je otkrila drevnu tajnu o rimskoj cesti za koju povjesničari tvrde da je jednom tuda prolazila. Zabijelili su se kameni ostaci u vinogradu simbolično pokazavši put prema novim danima.

Izvor: 2955