Međimurski vinari
Obitelj Jakopić iz Orehovčaka
Mladi članovi obitelji Jakopić iz Orehovčaka (četrdesetpetogodišnjaci Branimir i Nada te njihovi sinovi Filip (19), Martin (11) i devetogodišnji Vinko) nastavljaju nadgrađivati nasljeđe predaka - vinogradarsku tradiciju. Moderne nasade podigli su Branimirovi roditelji Ana i Martin Jakopić (73) koji i danas mladima pomažu - žuljevitom rukom i iskustvom. Branimirov brat Darko (42) vodi restoran, kušaonicu i vinoteku uređenu u kuriji Terbotz u Železnoj Gori koja je u vlasništvu obitelji od 1999. godine.
"Početna vizija koju smo vezivali uz Terbotz je spoj vina, ugostiteljstva i turizma te povijesti kraja jer kvalitetno vino, kakvo naše vinogorje nudi, treba umotati u kvalitetnu i kompletnu turističku, odnosno gastronomsku ponudu. Nedavno smo riješili strateški problem s vlasništvom nad zemljištem nadomak kurije, što nas je ograničavalo u razvoju tog dijela poslovanja. Zato ranije nismo ni išli u agresivniju reklamu, čekajući da se procedura okonča.", kaže Branimir Jakopić.
KLJUČEVI PROŠLOSTI
Terbotz ima svoju mistiku opletenu prošloću uglednih obitelji koje su ovdje živjele. Objekt je sagrađen 1804. godine, a nekada je u njemu bila i gospodarska škola. Posljednji stanari bili su članovi obitelji Terbotz:
"Pri otprilike 3 godine, u kuriju je svratio potomak iz obitelji Terbotz koja je ovdje obitavala jer je negdje načuo da je kurija kupljena i da je netko obnavlja. U prolasku Međimurjem svratio je ovamo i darovao nam svežanj originalnih ključeva. Ostavio je brojeve telefona putem kojih smo ga brat i ja pokušali kontaktirati i pitati posjeduje li možda stare fotografije kurije i okoliša. Međutim, više ga nismo uspjeli dobiti. S obzirom da je u doba posjeta bio u devedesetim godinama, moguće da više nije živ.", priča B. Jakopić.
PIONIRI PRIVATNOG VINARSTVA
"U ovom kraju ljudi od pamtivijeka imaju vina. Godinu 1908., ugraviranu na jednoj bačvi mog pradjeda Filipa, u obiteljsku smo povjesnicu uveli kao početak vinarstva. Tata se bavi i građevinarstvom, međutim, on je zasadio prve moderne nasade i među prvima u Hrvatskoj dobio geografsko porijeklo. Uz obitelj Karlovčec i Lebar, mi smo prvi dobili etikete kao privatni vinari u ovoj zemlji.
Time zapravo započinje razvoj privatnog vinarstva u Hrvatskoj jer se u to doba tri godine pratio razvoj, da bi se došlo od GP-a. Nakon srednjoškolskog obrazovanja, upisao sam studij strojarstva i otišao u vojsku. Po povratku sam ostao doma, nastavio s vinogradarstvom te, tijekom vremena, od 5.000 trsova došao do 60-ak tisuća. Danas na 10 hektara uzgajamo pušipel, graševinu, sauvignon, rajnski rizling, silvanac zeleni, muškat žuti, a kao mješavinu vrhunskih sorti nudimo Grofovo vino.", kaže vinar B. Jakopić.
Kad je riječ o promicanju onog što su stvarale dvije ili tri generacije, Martin Jakopić stariji dodaje da turističke zajednice nisu odradile zadaću. Smatra da mogu i moraju učiniti više.
LICE KRAJA
"Vinogradarstvo je ozbiljna gospodarska grana, o čemu svjedoči statistika prema kojoj 28 posto gospodarstva živi od jedne boce vina. S druge strane, vinogradi oblikuju krajobraz jedne regije, a ako se Međimurje želi predstaviti kao nova turistička destinacija, taj krajobraz mora lijepo izgledati. Činjenica je da vinogradi izgledaju lijepo i ljeti i u jesen i zimi.", dodaje Branimir.
VODA SKUPLJA OD VINA
Branimir Jakopić ne smatra da se međimurski vinari trebaju bojati konkurencije jeftinog, uvoznog vina, upitne kvalitete:
"Činjenica je da se na tržištu već sada može naći uvozno vino koje je jeftinije od litre vode. Takve proizvode mi kosimo kvalitetom, ali je potrebno da funkcionira i pravna država."
UMJETNOST
"Hoće li nove generacije biti i u podrumu bolji znalci?"
"Moja obitelj ima slogan Umjetnost stvaranja vina. Kad u podrum dovezemo ono što je Bog dao, treba znanja, iskustva i opreme da se plod odrezan s trsa pretoči u čašu. Dvije vinske godine nikad nisu iste. I za ovu godinu još nagađamo gdje bi mogle biti zamke. Nove generacije sigurno će biti bolje od nas koji smo se u ovom poslu zatekli i nismo visokoobrazovani, ne govorimo strane jezike itd. Na novim generacijama je da održavaju stvoreno, ali da kvalitetu ponude tržištu u opremi kakvu ta kvaliteta zaslužuje. Dolazi vrijeme intenzivnijeg predstavljanja naših vina u svijetu i za to se vrijeme treba pripremiti - kaže Branimir koji i etiketama na svojim vinima pokazuje da ne podcjenjuje “omot”. Etiketu krasi ljepota jednostavnosti, a rafiniranost vina naglašena je istom osobinom svetomarske čipke.
ZRCALO KARAKTERA
"U vinu je karakter vinara. Spadam među one koji vole eksperimentirati i iskušavati vlastite i vinske granice polako, na duge staze. Nisam za brzopotezne korake u podrumu.", dodaje Branimir Jakopić.
"U koje doba godine vinar mirno spava?"
"Najmirniji smo kad je podrum prazan. Pred berbe se temperatura podiže, a krv uzavre. Svake godine jedva čekamo novu berbu jer je izazov. Želim iskušati novo. Veselim se svakoj novoj berbi jer ona znači i novi proizovod."
"Postoji li gornja granica kvalitete vina? Jesu li je međimurski vinari dosegli?"
"Međimurje ima relativno mlade nasade. Za dosezanje svjetske kvalitete potrebno je nekoliko desetljeća i puno generacija u tom poslu. Na etiketama francuskih vina često ćete naći podatak da je riječ o vinu iz vinograda starijeg od 20 godina. Ponegdje ćete naići i na obitelji u kojima 15-ak generacija živi od vinarstva."
"Često se čuje kako su u trendu prozračna vina, voćnih okusa? Znači li to da vino ima svoju modu?"
"Kad Međimurci budu toliko sposobni i kreativni u marketinškom smislu, počet će sami diktirati trendove vina. To je posao generacije koja dolazi. Zasada, mi pratimo trendove."
"Kako uspijevate na degustacijama ostati trijezni?"
"Kad imate grupu u svojoj vinariji, pije se na vure, a ne na litre. Primijetio sam da gosti vole da im o vinu priča onaj koji ga živi, onaj koji je isprepleten s trsom."
"Bili ste među osnivačima i na čelu Hortus Croatiae. Je li asocijacija ispunila svoju zadaću?"
"Svrha ovog najstarijeg društva, osnovanog prije 20 godina, bila je da se okupe vinari te da im se preko udruge ponudi stručna edukacija, da steknu nova znanja i obogate iskustva. Imali smo prvu školu u Hrvatskoj za vinogradare i vinare. Kad sam bio predsjednik, okupljali smo oko 130 vinara, među kojima je bilo i onih koji se danas više ne bave vinogradarstvom. Međutim, bilo je ljudi koji su htjeli nešto naučiti o kulturi vina, što je važno. Badava vam vrhunsko vino ako nema klijentele koja tu kvalitetu zna prepoznati, pratiti i prenositi drugima."
KAKO SKINUTI LOŠ PREDZNAK?
Branimir Jakopić veliki je zagovornik autohtone sorte i robne marke međimurskog vina "Pušipel":
"Kad netko dođe u Međimurje, treba probati i turoš i bučino ulje i međimursku gibanicu i meso z tiblice, ali i pušipel. To je ono što Međimurci trebaju ponuditi gostu, a na nama svima je da tu ponudu dignemo na što višu razinu i dobro unovčimo. Riječ je o autohtonim proizvodima koje nam nitko ne bi trebao uzeti jer ako se to dogodi, onda smo “lajbeki”.
Što se tiče pušipela, riječ je o sorti koja je pokazala svoj potencijal, a činjenica je da ne možemo na svjetsko tržište s chardonnayem. Svaka regija ima chardonnay, a hrvati se s time hoće li moj chardonnay biti bolji od kalifornijskog ili zelandskog - uzalud je. Pušipel je autohton i to ga izdiže nad svim ostalim sortama. Ali, na tržište mora izaći “ispeglan” do savršenstva, kako bi se izbrisao nekad negativan predznak koji je šipon nosio. Pušipel je lice međimurskih vinara i svi bismo mi trebali biti - pušipel. Kad nekome to vino dođe na stol, treba biti takvo da mu se čovjek pokloni. I, jasno, ne može koštati 10 kuna.", pojašnjava naš sugovornik.
Izvor: 2944